Zašto bi svaki CEO trebao ponešto naučiti od lijenih ljudi

Što zapravo znači biti lijen? Da budem iskren, lijenost sama po sebi ne znači ništa dramatično i ona nije ista kao, primjerice, biti neaktivan. Biti neaktivan znači ne raditi ništa, dok lijenost jednostavno podrazumijeva da se trudite svoj život i posao posložiti tako da in the long run, trošite minimum energije za određene poslove. Možemo reći da je lijenost osobina koja se mjeri u produktivnosti, a ne u aktivnosti.

Dok radoholičar duboko uranja u posao da bi riješio sve zadatke koji su pred njim, lijen čovjek će pronaći načine da isti taj posao odradi brže i jednostavnije. U konačnici, Bill Gates je svojedobno govorio – ako želiš da se zadatak odradi što prije, daj ga lijenom čovjeku jer će on pronaći lakši i brži način da ga odradi.

No, nemojte ni u jednom trenu pomisliti da lijeni ljudi ne troše veliku količinu energije u osmišljavanje rješenja koje će kasnije funkcionirati na duge staze. Jer cijela ideja je da samo uz puno uloženog napora na samom početku vašega rada možete biti sigurni da se kasnije ne morate neprestano vraćati nazad i krpati rupe – nešto što lijeni ljudi nikako ne žele raditi. Također, lijenost sama po sebi neće biti dobra ako je ne uparite s osobnom odgovornošću. Lijena osoba koja ima osobnu odgovornost potrudit će se da zadatak napravi sa što manje potrošene energije u kasnijim koracima, ali kvalitetno, kako bi rezultat rada i dalje bio odličan.

Da slikovito podvučem – kako biste izgradili brod koji će vam dugu plovidbu učiniti što mirnijom i bez situacija na rubu brodoloma, morate unijeti puno razmišljanja i energije o tome kako ga što kvalitetnije skicirati, projektirati, izgraditi i testirati, a pritom morate biti i dovoljno odgovorni da u njega, naposljetku, smjestite i posadu i putnike.

Balans između uspješnog poslovanja i “izgaranja”

Ovo je posebno koristan način razmišljanja ako ste poduzetnik ili CEO. I sam se nalazim na toj poziciji od 2016. kad sam osnovao tvrtku Devōt. U svim koracima osnivanja i daljnjeg upravljanja tvrtkom, te strategije njenog razvoja, vodio sam se ključnom misli – želim postići uspjeh tako da se držim najvažnijih zadataka koji su preda mnom, bez nepotrebnog mikromenadžmenta ili stresa koji proizlazi unutar same tvrtke.

Naime, i u meni čuči taj djelić lijenosti koji me zapravo natjerao da definiram što sve ja kao CEO trebam poduzeti ili, pak, izbjeći, da bih razvio uspješan model poslovanja, a da pritom ne “izgorim”. Kada sam osnovao tvrtku, odmah sam znao da će mi moja stručnost u razvoju softvera biti veliki plus i pomoći mi da bolje razumijem industriju u kojoj radim, naše klijente i partnere. No, kako je tvrtka rasla, tako sam se brzo morao uloviti u koštac i s brojnim drugim područjima koja su važna za naše daljnje poslovanje – od soft vještina i upravljanja ljudima do pravnih poslova i računovodstvenih znanja.

Kakve to veze ima s lijenošću? Zapravo jako velike. Ako se na vrijeme, prilikom osnivanja tvrtke, ne “ojačate” i u drugim područjima koje kao menadžer morate poznavati, vrlo brzo će vam se događati stalni požari koje ćete morati gasiti jer ih niste mogli predvidjeti ranije. Odjednom ćete raditi 0-24, pa i tijekom godišnjeg odmora, jer su vas dočekali problemi i komplikacije kojih ne bi bilo uz pravovremeno učenje i pripremu za daljnje poslovanje tvrtke. Naposljetku, velik broj tvrtki ne doživi svoju petu godinu jer su ih osnovali stručnjaci koji se nisu dovoljno osnažili u područjima izvan njihove struke.

Ulaganje u ljude smanjuje mikromenadžment

U ovom kontekstu su vrlo bitni i kadrovi koje zapošljavate jer tvrtka za koju želite da se dalje razvija i raste itekako ovisi i o njima. I zato, od samih početaka, ulažite u ljude, posebno u one mlade s potencijalom jer oni će vam postati glavna baza za daljnji rast i razvoj, a vi nećete morati brinuti o mikromenadžmentu znajući da imate sjajne stručnjake kojima možete vjerovati. Kad takvim stručnjacima date zadatak, znat ćete da ćete dobiti sve na vrijeme i da će dobri kadrovi uz vlastitu odgovornost rješavati prepreke po putu, ponekad i bez konzultacije s vama.

Sve ovo što navodim iz vlastite perspektive pokazuje kako sam zapravo morao proći dug put da bih, kao osoba koja cijeni svoju lijenost, trošio minimum energije za određene poslove na duge staze. Preduvjet za to bio je da dobro zasučem rukave i učim o upravljanju i delegiranju. S obzirom na to da sam inženjer po struci, a većina nas se ne može pohvaliti s prirodno urođenim menadžerskim vještinama, morao sam uložiti puno vremena, znanja i volje za odabir najkvalitetnijih kadrova koji će razumjeti svoj zadatak i područje odgovornosti.

Ovakav pristup mi je mnogo pomogao prilikom pokretanja tvrtke, a pomaže mi i danas kada su iza Devōta brojne uspješne ostvarene suradnje i projekti za klijente iz raznih industrija diljem svijeta, kao i priznanja od strane Financial Timesa i Deloittea. Nastavljamo u tom pravcu, ali istovremeno za sebe kao CEO-a težim i pravom balansu privatnog i poslovnog života. Za mene to znači da ne želim gasiti požare tijekom godišnjeg odmora. Ideja je da tvrtka ima sustav koji funkcionira i u mojoj odsutnosti. Na taj način dio svog vremena mogu provesti na godišnjem odmoru, u hobijima koji me zanimaju, edukacijama kojima jačam vlastite kompetencije i naravno uz svoje najbliže.

Lijenost ne znači da ste digli ruke od svoje tvrtke

Vaša lijenost zbog koje gradite sustav koji može funkcionirati uz vaše minimalne intervencije ne znači da dižete ruke od svoje tvrtke ili ju ne kontrolirate na pravi način. Naprotiv, takav model je najteže nekad postići, ali je zapravo najučinkovitiji.

Naposljetku, to što ste osnovali tvrtku ne znači da njome morate (ili želite) zauvijek upravljati. Možda jednog dana odlučite da više ne želite biti CEO ili vas na to prisile okolnosti, primjerice problemi sa zdravljem ili neke druge životne situacije. Stoga je bolje vježbati se na način da gledate druge kako znaju raditi svoj posao nego biti u stresu pitajući se kako stvari funkcioniraju dok vas nema.

Dokle god ste u grču i preispitujete što se događa dok niste prisutni ili ste i dalje fokusirani na day-to-day operacije i inpute zaposlenicima, tada još uvijek niste poduzetnik koji je osnovao tvrtku s posloženim sustavom, već zaposlenik koji (su)kreira posao.

Njegujte u sebi taj djelić lijenosti koji vam je toliko potreban da se što bolje disciplinirate i fokusirate na izgradnju sustava koji će raditi za vas. A ako još nemate tu lijenost u sebi, pronađite ju što prije. Što prije izgradite sustav kroz sve sfere vaše tvrtke, tim bolje. Naposljetku ćete imati više kvalitetnog vremena za sebe te biti onakav CEO kakvog i vaša tvrtka i zaposlenici zaista trebaju – neovisno o tome želite li to raditi do kraja života ili ne.