Odrađen prvi sindikalni štrajk, i hrvatski vozači Ubera nadaju se postati – radnici s pravima

Povod štrajku? Kašnjenje isplata koje im pristižu na tjednoj bazi. Razlog? Sustavno zanemarivanje zajednice vozača o kojoj navodno Uber veoma brine.

Iva Filipović, suosnivačica i tajnica novoosnovanog Sindikata radnika digitalnih platformi danas se obratila novinarima na medijskoj presici ispred Uberovog ureda u Zagrebu. Iako su im novci isplaćeni ovo jutro, štrajk su odlučili nastaviti do 10 sati na razini cijele Hrvatske, a primarno zato što smatraju kako odnos Ubera prema njima nije nimalo partnerski kakvim se nalaže da bi trebao biti:

Nama je žao da je do toga moralo doći, međutim, mi smo u takvom položaju prema Uberu da se doslovce osjećamo kao potpuni digitalni robovi. Oni konstantno naglašavaju da smo mi njihovi partneri, oni konstantno peru ruke od bilo kakve odgovornosti prema nama, što se tiče radničkih prava, a s druge strane naglašavaju da su socijalno osviješteni i kako brinu za svoju zajednicu.

Međutim, ako smo mi u partnerskom odnosu, kako je moguće da mi, njihovi direktni partneri, ne možemo stupiti u apsolutno nikakav kontakt s predstavnicima Ubera. Mi nismo dobili nikakvo obrazloženje što se događa, zašto novci nisu sjeli i kada budu.

“Ako smo partneri želimo imati otvoreni dijalog”

Ispred Uberovog ureda, Ivu Filipović i predsjednika SRDP-a nije dočekao nitko od predstavnika Ubera. Kada im inače treba pomoć nekoga od predstavnika, u uredu ih najčešće dočekaju studenti koji mogu riješiti osnovne probleme s aplikacijom, a za sve veće stvari preusmjeravaju ih na “nadležne službe”. Jedan od glavnih problema upravo je ta nemogućnost dijaloga koja bi trebala biti temelj partnerskog odnosa, ističu. Danas vozači Ubera s predstavnicima mogu razgovarati samo putem vozačeve aplikacije, a uglavnom dobivaju automatizirane poruke:

“Hvala vam na javljanju, svjesni smo problema, proslijedili smo vaš upit nadležnima. Hvala na strpljenju.”

U slučaju da se kasni s plaćama, Uberovi vozači tako su prepušteni sami sebi. Nemaju nikakvu informaciju što se događa, što se radi po pitanju isplate i kada se očekuje razrješenje situacije. Partnerski odnos daleko je od partnerskog, a kao radnici – prava nemaju. I to je problem koji prati tzv. gig ekonomiju još od samih početaka.

Welcome to the gig economy.

Mnogo prije nego što je bivša predsjednica djecu u Škabrnji podučila kako “ako nauče programirati” mogu živjeti u Hrvatskoj, a zarađivati negdje u Americi, uvriježilo se upravo suprotno. Iz Hrvatske mnogi IT stručnjaci i tvrtke, rade za one na Zapadu. I nitko se na to mnogo ne buni – uvjeti rada u toj industriji zavidni su, a standardi visoki.

No, takozvana gig ekonomija, ne znači med i mlijeko svakoj industriji. Iako naizgled donesi “revoluciju” tržištu rada u pojedinom području, u pozadini je često jednostavna premisa velikih tehnoloških kompanija – uštedjeti. Hoće li to biti na nižim plaćama ili na manjim davanjima državi, nebitno je – jer uostalom, najčešće se posljedice prevale preko leđa radnika.

Vozači Ubera danas u većini dijelova svijeta rade za Uber kao freelanceri odnosno samostalni poduzetnici. Argument kojim se Uber najčešće ograđuje od toga da su vozači njihovi zaposlenici tiče se činjenice da vozači voze svoja vlastita auta i sami određuju svoj raspored rada. Tako su u mnogim državama vozači Ubera pred zakonom samo njihovi “partneri” koji nemaju nikakvih radničkih prava poput plaćenog godišnjeg i roditeljskog dopusta, bolovanja, vikenda, sigurnog zaposlenja itd.

To da Uber ne želi preuzeti odgovornost prema “zajednici vozača” koji po mnogim kriterijima jesu njihovi radnici pitanje je koje se povlači još od radnih dana ove američke tvrtke (i ne samo nje), u nekoliko država gdje je neki tech gigant donio “revoluciju”. Ovaj put nezadovoljstvo je kulminiralo i u Hrvatskoj, zbog čega je u rujnu ove godine i osnovan Sindikat radnika digitalnih platformi s ciljem poboljšanja radnih uvjeta vozača Ubera i Bolta, dostavljača Glova i Wolta i radnika drugih digitalnih platformi koji operiraju po sličnom konceptu.

U Italiji vozači Ubera priznati kao radnici, a to je sljedeći korak i hrvatskima

Kako za H-alter ističe Iva Filipović, po čitavoj Europi se osnivaju sindikati ove vrste, a upravo su njihove aktivnosti tijekom zadnjih par godina omogućile da se dogode značajne promjene.

Uber i dostavljačke platforme u Italiji morale su priznati da su ljudi koji zarađuju putem njih njihovi radnici i preuzeti plaćanje doprinosa. U Londonu su se vozači izborili za pravo na godišnji i bolovanje, a mi ćemo 29. i 30. rujna stupiti u kontakt sa španjolskim Sindikatom zahvaljujući SSSH koji nas je spojio s njima. Europska unija planira izmjene Zakona rada putem digitalnih platformi, a izmjena našeg Zakona o radu također ide u tom smjeru.

Smatram da su platforme svjesne da neće moći zauvijek poslovati na ovaj način i da je pravi trenutak za osnivanje sindikata u Hrvatskoj. Radi se o novom tržištu koje je u ovih nekoliko godina pokazalo svoje prednosti i nedostatke, a nedostaci će se morati dovesti u red.

Daljnji plan hrvatskog SRDP-a jest također utjecati na državu kako bi se poduzele aktivne mjere oko istraživanja ovog slučaja. Krajnji cilj im je dokazati da su radnici i da platforme na sebe preuzmu plaćanje doprinosa državi u kojoj su prisutni.