Kako proizvesti prvu naprednu punionicu električnih vozila u Hrvatskoj i ostati krivo shvaćen?

Prije dva tjedna u Ogulinu je postavljena jedna od prvih punionica električnih vozila proizvedena u Hrvatskoj. Ona je rezultat suradnje poznatog hrvatskog proizvođača alatnih strojeva ITAS Prvomajska i slovenske tvrtke Implera/Elevat koja je razvila softver, a postavljena je zahvaljujući Zadruzi za etično finaciranje (ZEF) i agenciji Electrom koja je inicirala čitavu priču. Ova je punionica jedinstvena na ovim prostorima po tome što omogućava punjenje bez korištenja RFID kartice.

Punjenje na ZEF punionici moguće je u svako doba

Drugim riječima, da biste napunili svoj automobil, nije potrebno ići u neki centar fizički kupiti karticu i ne ovisite o radnom vremenu operatera punionice. Dovoljno je s mobitela nazvati besplatan telefonski broj i punjenje počinje. Osim toga, punionica omogućava rezervaciju termina punjenja i mogućnost plasmana reklamnih poruka na velikom interaktivnom 24“ zaslonu. Za sada je predviđena za istovremeno “sporo” punjenjenje dva automobila pri snazi od 11 kW, no naknadnom nadogradnjom može se pretvoriti u brzu DC punionicu ukupne snage od 150 kW.

Inače, ovo bi trebala biti prva u nizu punionica pod brendom “ZEF punionice” čime Zadruga za etično financiranje, osim osnivanja etične banke i vlastite opskrbe električnom energijom, nastoji ući i u poslovnu sferu punjenja električnih vozila. Napredne karakteristike koje omogućavaju i domaćima, ali i stranim turistima da punionicu koriste bilo kada, 24 sata dnevno, bez potrebe za kupovinom posebne kartice, svakako su pozitivan korak naprijed. Priču o punionici je objavila nekolicina većih i manjih portala, a ljubiteljima električnih vozila za oko je zapela objava OGportala koja u naslovu doslovce spominje “prvu punionicu proizvedenu u Hrvatskoj”.

Što se dogodi kad pokušaš biti prvi u Hrvatskoj?

Upravo se zbog te objave na Facebooku među entuzijastima za električna vozila potegnula omanja rasprava vezano uz to tko je doista bio “prvi” i što znači “proizveden u Hrvatskoj”. Naime, pojam “proizveden u Hrvatskoj” jedni mogu tumačiti kao proizvodnju gdje strana tvrtka investira i pokrene proizvodnju. Primjer toga je tvornica Ducati komponenti koja je još 2002. godine u Ludbregu pokrenula proizvodnju električnih vozila i punionica. Drugi će možda smatrati da “proizveden u Hrvatskoj” znači da je punionicu proizvela tvrtka u 100% hrvatskom vlasništvu. I onda, naravno, dolazi do kratkog spoja.

Primjer domaće punionice je ona koju je u Lovranu izradila i u suradnji s općinskim vlastima postavila tvrtka Futura trade, no, prema tvrdnjama kolega iz Electroma, ta punionica nije tolike snage i nema napredne mogućnosti koje ima domaća punionica u Ogulinu.

Slučaj “prve” energetski neovisne škole u svijetu

Sve to me podsjeća na slično iskustvo iz 2013. godine tijekom kampanje za energetski neovisnu OŠ Ostrog u Kaštel Lukšiću. Tada smo sredstvima iz kampanje na Indiegogu uz dodatna sredstva osigurana sa strane uspjeli sagraditi solarnu elektranu snage 25 kW koja zadovoljava sve potrebe škole za električnom energijom. Trend u to doba na ovoj platformi bio je svaku kampanju u nekom kontekstu proglasiti jedinstvenom. Unatoč detaljnom istraživanju, tom smo trendu na kraju podlegli i mi i školu proglasili budućom prvom energetski neovisnom školom na svijetu. Tragove te greške u procjeni još uvijek možete pronaći na međumrežju.

Jedan od manjih portala kojeg smo smatrali “prijateljskim” uzvratio nam je senzacionalističkim člankom o jednoj drugoj školi iz inozemstva koja je navodno to postigla prije nas. Realno gledano, to nisu postigli, ali, nakon što se zec izvuče iz šešira, ono što je stvarno, više nije bitno. Važno je da smo se mi usudili reći da smo prvi, a netko je to izjavio prije nas. Mi nismo reagirali jer se radilo o marginalnom portalu koji danas više i ne postoji. Ipak, nije ugodno kada vam netko u jeku kampanje na ovakav način bocka u leđa.

I koju pouku možemo izvući iz “prve” punionice?

Pouka koju sam ja izvukao iz svog slučaja da ću jako dobro paziti na što stavljam fokus objave za javnost. Prije svega, zato što u Hrvatskoj imamo mnoštvo tvrtki koje su vrhunski stručnjaci i tržišni lideri u svojoj branši i mnogo vrhunskih proizvoda najbolje kvalitete s jedinstvenim tehnologijama i odličnim performansama po najpovoljnijim cijenama od sada dostupnim i u Hrvatskoj. Izdići se iz tog otužnog marketinškog prosjeka možete isključivo ako stavite fokus na problem koji korisnici imaju i koji vaš proizvod doista rješava.

Ovdje je to zavrzlama s RFID karticama čija nabavka zna biti problem i stvarnim korištenjem punionica 24/7.  O tome svjedoči i priča o Mariju Mikuliću, dobrom duhu punjenja električnih vozila u Slavonskom Brodu. Radilo se o entuzijastu koji dočekuje putnike namjernike s električnim vozilima i vlastitom karticom ih spaja na jednu od rijetkih punionica istočno od Zagreba.

Druga stvar na koju je možda premalo stavljen naglasak je pokretanje brenda “ZEF punionica” što bih osobno stavio u fokus objave i članka. Osim toga, važno je da priča koju plasiraš u medije bude što manje dvosmislena i potencijalno krivo shvaćena.

Ali na kraju krajeva, cilj ove kolumne nije kritizirati kolege iz ZEF-a, čiji sam i ja član, već dati pokoji PR savjet i ujedno ukazati na činjenicu da u 2019. godini u turističkoj zemlji kao što je Hrvatska još uvijek postoje potezi od više od 200 kilometara bez ijedne punionice za električna vozila. U takvoj situaciji nije važno tko je proizveo i postavio koju punionicu prije koga. To razumiju i vlasnici i proizvođači i dobavljači punionica, ali i entuzijasti poput mene. I upravo se zato veselimo svakoj, a ne samo “prvoj” postavljenoj punionici, uključujući i one najmanje i najjednostavnije.