Iiiii Oscar je otišao… Netflixu!

Ako već niste vidjeli, film Roma u režiji Alfonsa Cuaróna, Netflixu je donio 10 nominacija i konačno, tijekom sinoćnje dodjele, i Oscara u kategoriji za najbolji strani film. Pitate se zašto to spominjem kao da je Netflix osvojio Oscara? Zato što na jedan značajan način jest – osim financiranja filma, trebalo je milijunima podržati i promotivnu kampanju kako bi Roma dovoljno zatitrala među cijenjenom zajednicom članova i glasača Akademije.

No, vratimo se čas na pitanje, zašto bi Netflix toliko ulagao u Oscare, nije da mu s platformom ne ide dobro. Štoviše, Netflix neupitno dominira streamingom. Ipak, što Netflix radi? Održava svoju poziciju, grabeći originalan sadržaj sa svih strana svijeta, no, usput se igra i velike filmske zvijezde. Do sad mu to nije baš išlo, za kategoriju dugometražnog filma Netflix nikada nije bio ozbiljan kandidat, a jedan od razloga su i zahtjevni uvjeti koje za njih mora ispuniti. Ipak, ove godine Netflix se nije dao smesti pa je čak za tri svoja filma osigurao ulazak u glavne kategorije, a jedan od njih je, kako vidimo – i briljirao.

To je tek dio priče koja me vodi do pitanja zašto je Netflix toliko pokušavao doći do tog precijenjenog kipića filmske slave? Kako je došao do postojećih nominacija s obzirom da je streaming platforma te najvažnije, što ovaj Oscar znači stranoj kinematografiji pa tako i našoj, hrvatskoj?

“Ove godine je naš!”, povikao je Netflixov dream team filmaša.

Netflixu pa ni mnogim drugim streaming servisima ovo nije prvi nastup na Oscarima. Dapače, Netflix je već imao oskarovske uspješnice, njegovi dokumentarci su redovito kupili nominacije, a Icarus i White House odnijeli su i pobjede. No Netflixu dokumentarci nisu bili dovoljni, glavni ulov su kategorije najboljeg (stranog) filma.

Kao i Amazon s filmom Chi-Raq, Netflix se 2015. okušao s ratnom dramom Beasts of No Nation, u koji je uložio 12 milijuna dolara u nadi da će film pa tako i njegov glavni glumac Idris Elba biti jedan od nominiranih favorita. Ni Amazon ni Netflix nisu imali posebno sreće u tome, nominacije su izbjegle i jednom i drugom, a njihovo kratko prikazivanje u kinima samo kako bi ispunili uvjete za kvalifikaciju, naljutilo je mnoge vlasnike kino dvorana.

Naime, jedan od glavnih uvjeta za ulazak u izbor je barem tjedan dana prikazivanje filma u kinima u prethodnoj godini. Netflix je tako i za Romu odradio najmanje moguće uvjete što se tiče prikazivanja jer distribuciju već ima riješenu. Naravno, korisnici Netflixa su Romu, netom nakon početka prikazivanja u kinima, mogli gledati na platformi – što očito za jednu stranu nije značilo dobru računicu na kraju dana.

We've got TWO CHANCES to catch @alfonsocuaron's @ROMACuaron on #70mm TODAY! Don't miss this #AcademyAward nominated film on the big screen while you can!

Book Here -> https://t.co/l2gFqxQUSr pic.twitter.com/Nal5kQrQif

— Prince Charles Cinema (@ThePCCLondon) February 23, 2019

No, osim prikazivanja u kinima, što je tek dekoracija na torti pred prezentaciju, Netflix se zadnjih godina ozbiljno aktivirao da dođe do zlatnog kipića, a sve se pomalo zaključuje u ovoj. Torta se pekla s najstručnijim rukama jer se Netflix potrudio da okupi vrhunska imena u svom timu.

Prošle godine, Scott Stauber, bivši izvršni producent u Universalu, zaposlen je da nadgleda bujanje filmskog odjela u Netflixu. Uz njega, streaming gigant je polako i ispod radara počeo angažirati redatelje A kategorije. Kako bi budući filmski opus bio na razini, za Netflix sada rade Martin Scorsese, Alfonso Cuaron, braća Coen, Paul Greengrass, J. C Chandor i John Lee Hancock. Zadnji, a možda i najvažniji pokazatelj koliko se Netflix posvetio izazovu Oscara je i zapošljavanje Lise Taback kao glavne voditeljice kampanje, a koju se opisuje kao jednog od najuspješnijih i najtraženijih stratega za glavnu holivudsku nagradu u zadnjih 25 godina.

Do kud sežu oskarovske mogućnosti streaming servisa?

Takve pripreme treba staviti i u kontekst s mišljenjem filmske zajednice koja je cijelo vrijeme poprijeko gledala Netflixove ekskurzije po Oscarima. Prosjek tog mišljenja da se sažeti kroz Spielbergovu izjavu iz 2018. kako “jednom kada se vežeš uz televizijski format, postaješ televizijski film”, tumačeći da je Netflixu mjesto na Emmyjima, ne i na dodjeli Oscara.

Netflix je, naravno, bio na Emmyjima. Nećemo u detalje, prošla je već priča o tim uspješnicama i nadmoći nad nekad vodećim HBO-om koji je 17 godina držao mjesto prvaka u nagradama. U svakom slučaju, iz Netflixa su potvrdili da u tom području drže sve konce, a kad pogledamo prihode i broj pretplatnika koji Netflix godišnje ostvaruje, ne treba nam puno da zaključimo kako Oscar Netflixu nije potreba, već želja, skoro pa “intimna satisfakcija” kako bi održao žar u očima investitora.

Stoga, naravno da se Netflix nije zadovoljio s Emmyjima i Oscarima za dokumentarce. Kada percipirate kao konkurenciju i sve one koji utječu na to da publika nije vaš gledatelj nego njihov – gledatelj, kupac, igrač – tada već postaje jasnije do kud apetiti sežu. Sročio je to tako i sam CEO Netflixa, Reed Hastings u obraćanju investitorima:

Natječemo se (i gubimo) od Fortnitea mnogo više nego od HBO-a. Naš fokus nije Disney+, Amazon ili drugi, već kako poboljšati iskustvo za naše korisnike.

Primjer Fornitea? Proširiti se do najsitnijih pora gaming kulture i zajednice – odnosno za Netlix, pokriti sve strane audiovizualne industrije.

Ipak, Spielberg je tu jasno predstavio mišljenje, vjerujem, šire filmske zajednice:

Ne vjerujem da bi filmovi, koji su popunili uvjete tako što su se prikazivali u kinima jedva tjedan dana, trebali biti kvalificirani za nominiranje.

Međutim, Netflix je ispunio uvjet, i osim vrhunskih 10 nominacija za Romu, ovaj strani film je skoro postigao što dosad nijednom nije uspjelo – odnijeti Oscara i za The Best Motion Picture (najbolji film) i za najbolji strani film.

Svakako je to mogla biti prekretnica za Oscare zasićene Hollywoodskim naslovima, no “strani” Oscar za Romu mogao bi i sam po sebi imati utjecaja na filmsku zajednicu i industriju.

Može li Netflixov Oscar promijeniti situaciju za strane filmove?

Dolazim i do onog zadnjeg, a nama – Hrvatskoj, kao dijelu strane industrije i najvažnijeg pitanja. Hoće li ulazak “televizijskog” Netflixa među pobjednike Oscara, označiti pomak prema većoj inkluzivnosti za strane kinematografije? 

"Roma" director Alfonso Cuaron: "These awards belong to Mexico" #Oscars https://t.co/p5VvU5NxD3 pic.twitter.com/RXrqLBg7Yf

— Variety (@Variety) February 25, 2019

Oscar na polici jednog filma kojeg je Netflix (financijski) omogućio znači mnogo više od zanimljivog poslovnog poteza – ilitiga kako je Alfonso na dodjeli istaknuo: “Ovaj Oscar pripada Meksiku!”, što me dovodi i do dva razloga zašto Oscar za Romu mijenja situaciju. Ne samo u činjenici što ćemo oskarovske filmove gledati iz vlastitog kauča (sorry Cinestar, to je stvarnost) već da bi uz Netflix i drugi svjetski, kako europski tako i domaći filmovi, imali mnogo veće šanse da jednog dana dožive Oscara.

Kome ide u prilog “Netflixov Oskar”?

Prvo, u korist industriji – Netflix širi mogućnosti strane kinematografije. Prvo i osnovno širi mogućnosti samog Hollywooda, ali time i stranog filma. Kada pogledamo tim koji je Netflix okupio, Cuarón, braću Coen, Scorsesea i druge, to su sve redatelji koji su donosili intrigantne uspješnice kada god su imali za to prilike, no kojima se unatoč tome često nije dalo dovoljno pažnje i novca da pometu crveni tepih. Netflix, iako streaming gigant za koji mnogi misle da se treba držati televizije, mogao bi takvim redateljima biti prilika da iznesu do realizacije one filmove koje sanjaju.

Cuarón je tu izvrstan primjer sam po sebi, a koji je izjavio da bi opet iste sekunde radio s Netflixom jer smatra da nije bilo njih da Roma ne bi došla do svojih stvarnih mogućnosti te zaslužene nagrade.

Dali su u sve to mnogo više nego su obećali. I tako sam zahvalan. Napravio sam film koji je na papiru izgledao – neizvediv i težak. To je drama, to nije žanrovski film, crno-bijel je, španjolski i mixtecovski. Kada je prikazan, glumci su bili neprepoznatljivi. Izgledalo mi je kao nešto što je moglo završiti svoju priču u samo tom jednom kinu u LA-u, jednom u New Yorku i možda njih par po svijetu. Da li Netflix ima što s tom prisutnošću? Da, s tom prisutnošću imaju itekako mnogo veze.

Upravo je prisutnost odnosno distribucija ono što je dovelo Romu pred gledatelje koji nikada ne bi otišli pogledati takav film ni da je prikazan u kinima “kako spada”.

A tu dolazimo i do drugog razloga zašto ovaj film ima značaj – u korist publici, Netflix širi domet strane kinematografije (i Oscara općenito).

Strani sadržaji na globalnoj platformi dolaze do gledatelja koje inače ne bi mogli doseći i koji im redovito izbjegavaju zbog nedostupnosti kina, novca, vremena… Nema sumnje da ćete Oscarom nagrađene filmove pregledati čak i ako niste zagriženi filmofil samo zato što su vam udaljeni tek jedan klik. A kada povežete to s analogijom tri – četiri odlaska u kino i kupnjom isto toliko ulaznica, lako je zbrojiti dva i dva zašto će i prosječni gledatelj rado pogledati crno-bijelu Romu u 2019. godini.

Po svemu sudeći, svima nam ide u prilog da se izbor i dostupnost vrhunskih (i nagrađivanih) filmova širi, no možemo se pitati i kako će se svi ti (strani) sadržaji izboriti za svoje mjesto među tisućama drugih s obzirom na to koliko originalnog sadržaja Netflix već sada ima. Možemo se u predikcijama efikasnosti algoritama poslužiti primjerima sličnih platformi poput YouTubea, no svakako ćemo na to pitanje u ovom trenutku teže naći odgovor. Ono što možemo prepoznati već sada jest činjenica da Netflix omogućuje potporu i distribuciju stranim tržištima kao što im nikakva 1.0 razina audiovizualne industrije nije mogla ponuditi do sada.

Moraš skupiti sve.

Iako nam se Netflixovo trčanje za Oscarom čini kao traženje satisfakcije giganta koji je htio pokušati, poslovni razlozi svakako postoje. Već sam spomenula kako Netflixu Oscar nužno ne treba da bi nastavio s uspješnim poslovanjem. Međutim, kipić Oscara na polici sigurno će im pomoći da privuču redatelje (Hollywooda i svijeta) koji imaju nešto zanimljivo u rukavu, a kojima postojeća zajednica ne da prostora da izvedu trik. Naime, dok s određenim scenarijima i redateljima, mnoge (holivudske) produkcijske kuće ne žele riskirati jer se boje (ne)uspješnosti prikazivanja u kinima, Netflix to nimalo ne brine jer su oni svoje prihode riješili kroz drugu distribuciju – putem malih ekrana u domovima gledatelja.

I tako opet imamo nekoga tko je prvi disruptirao tržište i koji uporno bježi pred konkurentima s novim izazovima da proširi svoje područje moći i djelovanja. Na kraju, mislim da je svima jasno kako s obzirom na situaciju i izjašnjene ambicije, lov na Oscare itekako ima smisla za Netlifix.

Kada si već top igrač u svom timu, nećeš nužno gledati samo kako bi održao tu poziciju, nego kako bi mogao postati i top igrač lige pa možda čak i svijeta. Neki novinari i stručnjaci upravo u tome vide širenje Netflixova apetita na sve veće područje audio-vizualne industrije. U svijetu televizije, Netflix želi postati (i postaje) HBO i CBS, a u svijetu filma doseći i status onoga što je bio 20th Century Fox ili FOX Searchlight za produkciju i distribuciju nezavisnih, komediografskih, ZF i dramskih filmova te horora.

Ide li mu dobro? Recite vi meni, u komentarima.