Seksoteka pod prijetnjama i banovima: Nastavlja se trend cenzure na Facebooku

Kraj prošle godine obilježila je vijest kako je poznata domaća humoristična i satirična stranica Di su pare uklonjena s Facebooka, što je rezultiralo mnoštvom pritužbi, reakcija i privremenim seljenjem stranice na Instagram. Di su pare sada su ponovno na fejsu, ali vjerojatno ne znate kako je jedna domaća stranica uklonjena već više od pet puta.

Radi se o Facebook stranici Seksoteka, s čijom sam osnivačicom Marinom Krležom razgovarao o tome što se to točno događa i zašto baš Seksoteka ima tolikih problema. Važno je reći kako je samo u otprilike tjedan dana stranica bila uklonjena čak dva puta, iako naizgled nigdje ne krši pravila Facebooka.

Za sve koji nisu upoznati, Marina je najprije pojasnila što je to Seksoteka i čime se bavi:

Seksoteka je projekt za detabuizaciju i relativizaciju seksualnosti, prvi ovog tipa u Hrvatskoj i regiji. Iako se bavi prvenstveno heteroseksualnošću, zalaže se i za prava seksualnih manjina. Nastala je kao produkt želje za približavanjem teorije seksualnosti svim dobnim, socijalnim i obrazovnim skupinama.

Marina dodaje kako je Seksoteka isprva nastala samo kao Facebook stranica, nakon koje je nastala “prava” internet stranica i ostali profili na društvenim mrežama. Marina kaže kako je projekt nastao jer je njoj osobno nedostajalo kvalitetne edukacije koja se, kaže, ne provodi adekvatno kroz obrazovanje.

Internet kao platforma za edukaciju

Kako živimo u dobu u kojem je gotovo svaka informacija dostupna u tren oka, logično je kako će prvi izvor informacija za mnoge biti upravo internet. Prema tome, pitao sam Marinu koje su za nju najveće prednosti spolnog obrazovanja na internetu i koju ulogu Seksoteka ima u svemu tome:

Kvalitetne ciljane i planske seksualne internetske edukacije u svijetu nema, a
poglavito je nema u Hrvatskoj. Time bi se trebale baviti škole, a kod nas je
seksualnost u odgoju i obrazovanju vrlo zanemarena i daleko je od onakve kakvu
imaju, na primjer, skandinavske zemlje. To da Seksoteka pruža nešto što ljudi trebaju
najbolje dokazuju svakodnevni mailovi i poruke u inbox da smo odlični, da je to
trebalo društvu, da nastavimo dalje.

Marina kaže i kako je Seksoteka postala mjesto okupljanja na kojem se pratitelji druže, postavljaju pitanja i predlažu teme. Ovo me ponajviše podsjeća na koncept subreddita, koji bi Seksoteki mogao biti jedan od idućih koraka.

Prema Marininom mišljenju, naš sustav obrazovanja treba pod hitno osvježenje i promjenu ne samo po pitanju seksualnog odgoja, već i kada govorimo o držanju koraka s trendovima u svijetu kojih nastojimo biti dio. Seksoteka se tako trudi biti mjesto koje će govoriti o temama seksualnosti, ali na razuman, odrastao i konstruktivan način.

I tako ban za banom.

Kada bi sve bilo savršeno, s Marinom bih duže pričao o temi obrazovanja, no povod je, nažalost, drukčiji. Naime, Seksotekina Facebook stranica je u posljednja je dva tjedna uklonjena čak pet puta. Marina kaže kako su “skidanja” Seksoteke s Facebooka počela nakon što su primili optužbe kako šire nemoral.

Jasno je kako nije lako kada vas netko konstantno prijavljuje za sadržaj koji objavljujete, ali Marina kaže kako se Seksoteka od prvog dana nastoji ravnati po svim pravilima društvenih mreža na kojima se nalazi:

Facebook banovi kakve zadnjih mjeseci proživljava Seksoteka velikim su dijelom
napad na intimu i dostojanstvo čovjeka, isključivo zato što se Seksoteka od prvog
dana trudi pridržavati apsolutno svih Facebookovih pravila u vezi „nudity“ tematike.
Pročitala sam taj njihov pravilnik već stotinu puta i prolazila po postovima za koje
sam mislila da bi mogli biti sporni.

Koliko se god ova situacija činila čudnom, Marina napominje kako su dobivali čak i prijeteće komentare. Nakon razgovora s osobom koja ih je ostavila doimalo se kako će prijave prestati, ali to nije bio slučaj. Seksotekina Facebook stranica za sada miruje jer, kako kaže Marina, svaka njihova objava rezultira prijavom i uklanjanjem stranice.

Također je važno reći kako su se kazne prenijele i na administratore Seksoteke na Facebooku, ali i na Marinin osobni profil, što je za nju prilično iznenađujuće. Seksoteka je posljednji put prijavljena jučer, a Marina kaže kako je stranica vraćena na Facebook tek u kasnim večernjim satima. Kako bi stvar bila još bizarnija, Marina dodaje kako je jučer dobila niz obavijesti o tome kako se netko nastoji prijaviti u njezin Facebook profil.

Borba s vjetrenjačama

Ako vam se čini kako ekipa iza Seksoteke vodi svojevrsnu borbu s vjetrenjačama protiv nekolicine osoba koje prijavljuju svaki njihov potez – slažem se s vama. Ipak, zanimalo me kako su Marina i ostale osobe iza Seksoteke djelovali nakon uklanjanja stranice odnosno jesu li prijavljivali ovaj slučaj nekoj instituciji, a ne samo Facebooku?

Dok se god ne regulira hrvatski zakon o digitalnim medijima koji je trenutno u fazi
revidiranja (smatram da se treba uvelike nadopuniti i promijeniti) i koji će moći
kažnjavati fizičke osobe za sijanje straha i vrijeđanje na internetu, ugrožavanje nečije
zarade i egzistencije, meni kao influenceru suludo je trošiti energiju na borbu s
vjetrenjačama. Upoznata sam sa zakonima, državom u kojoj živim, načinom
razmišljanja ljudi i efikasnošću institucija. Puno stvari ne funkcionira kako treba jer
smo još uvijek relativno mlada država kojoj je na mnogim nivoima potrebno
strukturiranje. Pravosuđe je takvo kakvo jest i s time sam se odavno pomirila.

Marina dodaje i kako je teško očekivati da se nešto realistično može promijeniti “preko noći” jer je Facebook ipak – Facebook. Ipak, kaže da im je poslala nebrojeno mnogo mailova i nada se da će oni uroditi barem nekim plodom.

Alternative Facebooku

Seksoteka nije prisutna samo na Facebooku, već postoji i na Twitteru, Instagramu, YouTubeu, pa čak i Google Plusu. Marina kaže kako na ostalim društvenim mrežama nisu imali toliko problema kao na Facebooku, osim činjenice da im je Instagram profil također jednom uklonjen. Marina kaže kako prvenstveno želi da Seksoteku na društvenim mrežama prate oni koje zaista zanima:

U zamjenu za davanje kvalitetnog sadržaja, voljela bih imati transparentost i
autentičnost pratitelja, ali ne iz znatiželje nego prvenstveno da mogu kontrolirati
situacije poput ove s banovima i reportovima. Jer volje za razmjenom sadržaja imam, ali kad uslijede nepotrebni banovi, pomalo gubite tu volju, plus trebate se opravdati suradnicima, pratiteljima i eventualnim sponzorima, a to baš nije jednostavno.

Kada je riječ o daljnjim planovima Seksoteke, Marina je ipak optimistična i kaže kako će zbog situacija s Facebookom komunikaciju prema pratiteljima okrenuti nešto više prema ostalim društvenim mrežama poput Twittera ili Instagrama te dakako web stranice.

Seksoteka uskoro priprema i video edukacije u kojima će Marina nastojati govoriti o temama koje su već bile dio njezinih kolumni, a Seksoteka će u narednim mjesecima nastaviti s radom. Marina također sve zainteresirane poziva na Seksotinovo, a o čemu se točno radi možete saznati na stranicama događaja.

Za kraj, osobno mi je jako čudno što su u posljednje vrijeme osobe koje se ne slažu s temama pojedinih stranica odlučile jednostavno masovnim prijavljivanjem iste “ukloniti” s Facebooka, kao da ih netko prisiljava da postove tih stranica gledaju. Nisu tu samo problem osobe koje prijavljuju Seksoteku, već svi oni koji misle kako je u redu kliknuti taj report na post samo zbog toga jer njima nije po volji.

Ovo “tjeranje” Facebooka na cenzuru sadržaja koji se nekom ne sviđaju jednostavno nije način na koji bi jedno civilizirano društvo trebalo funkcionirati, bila ta stranica Di su pare ili Seksoteka. Ako vam se nešto na fejsu ne sviđa, prvo zastanite i razmislite: je li stranica zaista kriva ili je možda bolje maknuti se s nje i ne gledati ju više.

Jasno, svakako postoje neprimjereni sadržaji koje i ja osobno prijavljujem i stojim iza toga, ali nekako sumnjam da je stranica koja govori o seksualnosti problem. Problem su ljudi.