‘Da!’ ekonomiji dijeljenja, ali samo uz zaštitu potrošača i fer tržišnu utakmicu

Potiče li ekonomija dijeljenja gospodarski rast ili takvi modeli poslovanja dovode do isključivanja drugih s tržišta? Kako osigurati fer tržišnu utakmicu za sve uključene u ekonomiji dijeljenja te je li pri tome dovoljno nacionalno zakonodavstvo ili je potrebno učiniti nešto i na razini Europske unije? Imaju li gradovi zajedničke interese i mogu li time jačati svoju pregovaračku moć prema velikim igračima?

Neka su to od pitanja o kojima se posljednja dva dana razgovaralo u sklopu europske konferencije gradova Share Economy, kojoj smo prisustvovali u Beču, a posvećene različitim oblicima i implikacijama ekonomije dijeljenja, u organizaciji udruge Eurocomm-PR Wien.

Ekonomija dijeljenja nije nova

Tema ekonomije dijeljenja nije nova, prije više od 150 godina ljudi su se okupljali u zadrugama kako bi zajedno dijelili sredstva; udruživali su se radi osnivanja banaka ili formirali poljoprivredne ili stambene zadruge. Digitalizacijom smo samo dobili nove mogućnosti za ekonomiju dijeljenja, ističe Thomas Reindl, predsjednik Skupštine grada Beča.

Klemens Himpele, pročelnik Magistratskog odjela 23 za gospodarstvo rad i statistiku, o kojemu je Netokracija već pisala, naglašava da mnogi u ekonomiji dijeljenja vide temelje za ekonomski rast, no da na nju treba gledati iz različitih perspektiva, od ekologije i poreza do zaštite potrošača.

Važno je minimizirati uspjehe ekonomije dijeljenja, a minimizirati rizike.

Dodaje da je sharing kao pojam dosta sporan te da paušalno ocjenjivanje ekonomije dijeljenja nije moguće izvršiti, ali i da Uber i Airbnb nose određene uspjehe i – rizike. Također, smatra da se velik dio ponude gubi u nekoj sivoj zoni, primjerice kad je riječ o plaćanju lokalnih taksi u slučaju ponude turističkog smještaja. Dodaje da iako platforme za ekonomiju dijeljenja nude različite mogućnosti, predstavljaju i velike izazove u području zakonodavstva.

Grad Beč je za ekonomiju dijeljenja, ali…

Pri tome je naglašeno da je sam Grad Beč otvoren prema originalnim i participativnim idejama dijeljenja u neprofitnom sektoru. Međutim, kad je riječ o profitnom sektoru, posebno u području pružanja smještaja, žele da se povuče granica gdje su pogođeni i povrijeđeni interesi građana, potrošača i fer tržišne utakmice. Himpele ističe:

Ako je moguće, moramo nastojati da se primjenjuju fer uvjeti po mogućnosti unutar cijele Europske unije. Moramo vidjeti što ćemo podržavati, a što ćemo regulirati kako bi osigurali potrebe naših građana.

Primjerom nekomercijalne ponude možemo smatrati i austrijsku inicijativu Frag Nebenan, odnosno Pitaj susjeda, koja je također predstavljena na konferenciji, a cilj joj je omogućiti povezivanje susjeda bilo da netko želi posuditi ljestve, raspitati se za dobrog kućnog majstora ili organizirati kvartovski događaj. Jedan od primjera o kojima se razgovaralo je i Citybike Wien, a riječ je o dijeljenju bicikala. Godišnje se kroz Citybike Wien napravi više od milijun vožnji, dok sustav koristi 75 posto stanovnika Beča. Trenutno se radi na unaprjeđenju sustava i proširenju usluga uvođenjem kargo bicikala u vlasništvu trgovina i tvrtki.

Airbnb i pitanje najma, poreza, zaštite potrošača…

Kad je riječ o turističkom iznajmljivanju privatnog prostora kojemu je bio posvećen velik dio konferencije, Johannes Lutter, voditelj Urban Future Huba, podsjeća da upravo taj segment obuhvaća stvari poput obrtničkog prava, prava vlasništva, zaštite potrošača, pitanje prava najma, poreza pa sve do zakona o prijavama boravišta.

Treba vidjeti gdje je važno da se razmotre prednosti ekonomije dijeljenja za ukupnu ponudu grada u odnosu na zaštitu potrošača.

Stoga je analizirano što se događa u četiri europska grada – Amsterdamu, Barceloni, Berlinu i Parizu. Ono što je zajedničko svima njima, je porast broja turista, noćenja, ali i same populacije koja u njima živi, što u konačnici potiče rast ekonomije dijeljenja. Lutter kaže:

Ovakav razvoj stavlja pod pritisak hotelijerstvo – srednjem i visokom segmentu cijena Airbnb nije konkurencija, ali je segmentu nižih cijena, gdje je pod pritiskom popunjavanje tih smještaja i sama cijena.

Airbnb i 4 brzorastuća europska grada

• Amsterdam

Amsterdam je prvi primjer grada koji se strukturirano pozabavio učincima ekonomije dijeljenja te se od početka pokuša pozicionirati kao sharing city. Riječ je o brzorastućem gradu gdje Airbnb pokriva 75 do 80 posto home sharing ponude, trenutno je na Airbnbu do 17.000 ponuda, a u 2015. godini Airbnb je u Amsterdamu koristilo 600.000 turista. Kako je Amsterdam reagirao na te promjene? Grad je s Airbnbom 2014. potpisao memorandum o sporazumijevanju prema kojem Airbnb može poslovati, dok god tvrtka plaća turističke takse, a postavljen je i limit na iznajmljivanje od maksimalno 60 dana godišnje, dok jedan ponuđač može iznajmiti samo jedan stan. Naravno tu su i visoke kazne za kršenje pravila, posebno kad je riječ o plaćanju poreza.

• Barcelona

Drugi grad je Barcelona, s velikim porastom troškova stanovanja i turističkih noćenja. Velika je ponuda stanova za iznajmljivanje putem Airbnba, a velik je udio i onih koji iznajmljuju više od jednog stana. No, propisano je maksimalno iznajmljivanje stanova, dok siva zona ostaje iznajmljivanje samih soba. Sankcioniranje je slično kao i u drugim gradovima, a primjerice 2014. jednoj gradskoj općini je uskraćena dozvola za tzv. ‘homes for tourist’ jer su iscrpljeni kapaciteti podnošljivosti. Nakon kazni, Airbnb je pokušao izaći ususret gradu, na način da se omogući, da na platformi može biti ponuđen samo jedan stan jednog iznajmljivača.

• Berlin

Berlin je još jedan brzorastući grad, gdje je nova i socijalna stanogradnja minimalna, a grad ima visok udio stanova koji se iznajmljuju u sklopu ekonomije dijeljena, primjerice u travnju 2016. dostignuta je ponuda od 24.000 ponuđenih stanova na Airbnbu. No, Berlin ima i najstrože zakonske propise u Europi, a riječ je o zakonu o zabrani nenamjenskog korištenja stambenog prostora. Svako kratkoročno iznajmljivanje treba registrirati i tražiti dozvolu koja se teško dobiva. Izuzetak je u slučajevima gdje se iznajmljuje manje od 50 posto stana, onda je to i dalje legitimno. Što se tiče stava Grada Berlina, on je poprilično jasan, naime smatraju da, dok se Airbnb ne pridržava pravila, do tada on nije njihov partner.

• Pariz

Pariz s 44 milijuna noćenja godišnje je jedan od najposjećenijih gradova u Europi s velikom ponuda stanova za iznajmljivanje u turističke svrhe, ali i velikim udjelom ilegalnog iznajmljivanja.

A kako to rade u Beču?

Što se tiče Beča, kad su se počeli baviti ekonomijom dijeljenja u okviru iznajmljivanja smještaja turistima, na Airbnbu je bilo oko 1000 ponuda iz Beča, a sada je taj broj iznad 5500 ponuda.  U Gradu su odlučili biti otvoreni prema ovakvim modelima, no prti tome moraju važiti pravila bilo da se radi o online ili offline iznajmljivanju smještaja turistima. Grad Beč je izradio pozicijski dokument u kojemu je definirao svoja stajališta o ovim pitanjima, a odabrano je geslo Od Ekonomije dijeljenja do fer ekonomije. Također pokrenuta je informativna kampanja kako bi se ukazalo na postojeće propise, primjerice o plaćanju poreza i zaštiti potrošača, a izmijenjen je i bečki zakon o promociji turizma kako bi se na zakonskoj osnovi mogao naći odgovor na aktualne trendove (registracija radi turističkih praksi), a uspostavljeni su i kontakti s brojnim gradovima kako bi se razmjenjivala iskustva.

U Beču je velik iznos socijalne stanogradnje (oko 60 posto) te je zabranjeno iznajmljivanje takvih prostora, a ako to radite, posljedica je da možete izgubiti stanarsko pravo. Međutim, kako bi se osiguralo pridržavanje svih zakonskih uvjeta, mora se tijelima javne uprave dati mogućnost provjeravanja, odnosno pristupa podacima, više se puta moglo čuti na konferenciji.

Dugoročne posljedice na grad i njegovo stanovništvo

Ako uzmemo u obzir rast broja turista iz godine u godinu, postavlja se pitanje kakav će stav zauzeti gradovi poput Dubrovnika, Splita ili Zagreba po pitanju Airbnba, i hoće li uopće. Iskustva gradova predstavljenih na konferenciji Share Economy su različita; od Amsterdama koji se odlučio za blisku suradnju s Airbnbom do Berlina koji se okrenuo zabranama i regulativi ili Beča koji se odlučio za srednji put. Pri tome cilj nije spriječiti razvoj ekonomije ili turizma, nego u obzir uzeti dugoročne posljedice na sam grad i njegove stanovnike. Njihova iskustva također pokazuju, da što se gradovi ranije počnu baviti ovim fenomenom, to se lakše nositi s njime prije nego dosegne – kritičnu točku.

S druge strane, inicijative poput dijeljenja bicikala ili zajedničkih vrtova, jer i to su mogućnosti koje pruža ekonomija dijeljenja, su više nego dobrodošle za sve one gradove koji razmišljaju o zaštiti okoliša, socijalnim učincima i održivom razvoju.