DLC: Je li nadogradnja sadržaja igara doista isplativa?

DLC, odnosno downloadable content, sve je ono što igru “nadograđuje” i unaprjeđuje nakon njenog izlaska. DLC može biti malen i velik, besplatan i skup, ali najvažnija stvar je da on nikada ne ulazi u osnovnu igru, već se prije ili kasnije dodaje u nju. Iako je postao mnogo veći fenomen posljednjih godina, DLC je uvijek bio više-manje prisutan, samo na neke drugačije načine.

Dakle, DLC je postao jedan od važnijih faktora u razvoju igara onog trenutka kada su developeri shvatili kako nakon izdavanja igre mogu izbaciti još mnogo toga – i na tomu zaraditi. Naravno, ovu poslovnu politiku nikako ne smatram krivom, već jednostavno jednom od tekovina modernog društva, ali svakako je zanimljivo pogledati kako smo došli ovdje gdje smo sada.

Dodatci na igre su stariji od interneta

Iako često mislimo suprotno, internet nije postojao oduvijek, a čak i u doba dial-up modema ljudi su voljeli igrati igre. U to doba, prije Steama i Origina, igrači su kupovali ekspanzije, odnosno dodatke na igre koje bismo danas nazvali DLC. Oni su često dodavali mnogo stvari na samu igru, jednostavno zbog toga što je distribucija istih bila mnogo lošija nego danas (ekspanzije su se morale prodavati kao zasebni CD-ovi itd.).

Upravo zato se u tim danima prije ADSL interneta dodatan sadržaj cijenio mnogo više, a i sam se sjećam nekih od prvih ekspanzija koje sam odigrao, poput Rise of Nations: Thrones and Patriots i Command and Conquer Generals Zero Hour. Zero Hour je primjer kvalitetne ekspanzije, s tri story kampanje i nekoliko novih misija za svaku igrivu naciju.  To je razlog zašto mnogi od nas i danas gledaju The Frozen Throne ili slične naslove s nostalgijom, jer jednostavno uz veliku količinu vrlo malog i beznačajnog DLC-a, ona dobra proširenja igara često su zaboravljena.

Naravno, DLC nije nikakav jahač apokalipse koji želi poštenim gamerima uzeti što je više novaca moguće, već samo jedan od načina da studiji unesu novi život igri nakon njenog izdavanja. Više nije dovoljno samo pustiti igru u svijet, već se o njoj treba brinuti i cijelo trajanje njenog života. Tako ćete često vidjeti Steam stranice igara ispunjene raznim novostima, patchevima i, naravno, novim sadržajima koji jednostavno služe kako bi se igra održala svježom što je moguće dulje.

DLC nije negativac – uvijek.

Složit ćete se, ovo je jako pohvalna praksa, a jedan od najboljih primjera odličnog DLC-a je svakako popularni Rocket League. Ova igra nikako ne bježi od velike količine sadržaja za skidanje, već iste stvaraju velikom brzinom, a DLC se pokazao kao jedan od najboljih načina zarade za developere ove izuzetno zanimljive igre. Novi automobili, šeširi i mnogo drugih stvari jednostavno vam vraćaju volju za igranje ako je izgubite, a kako cijene nisu previše velike, uvijek se nađe nešto malo novca za izdvojiti na neki simpatičan automobil s kojim kasnije igrate nogomet.

DLC se ne naplaćuje uvijek, čiji je svjedok GTA Online, koji je vjerojatno jedan od najboljih primjera enormne zarade za developere s apsolutno nikakvim potraživanjem od igrača. Tako smo imali doslovno more besplatnog DLC-a za GTA online, koji je još uvijek aktualan i za koji Rockstar još uvijek stvara nove sadržaje. Mnogo toga se promijenilo od prvog “Beach bum updatea” još 2013., ali Rockstar je pokazao kako dobar DLC nikako ne mora biti i skup.

Nije zlato sve što sja?

Istina, nisu svi primjeri ovako lijepi i pozitivni. Jedan od velikih razloga zašto se ljudi mršte kada čuju za DLC je EA Games i njihova donekle sumnjiva politika na ovu temu kada je riječ o nekim igrama. Istina, novi Titanfall će sav svoj DLC i buduće nadogradnje dati svim igračima besplatno, ali EA nije uvijek bio tako velikodušan.

Uspješnica Mass Effect 3 prvoga je dana svim kupcima ponudila DLC lika koji je sasvim slučajno bio dijelom Prothean civilizacije. Zašto je to važno? Pa, možda jer je ta rasa u svemiru Mass Effecta, a posebice Mass Effecta 3 izuzetno važna za priču, i mnogi su (uključujući i mene) smatrali kako je stavljanje lika koji pomaže shvaćanju situacije u igri nešto što se ne bi trebalo posebno platiti.

Cijena? Samo 10 dolara.

Koplja su se lomila i oko Ultimate Shortcut bundlea za Battlefield 3 i 4. Jednostavno, ovaj DLC vam za određenu količinu novaca pomaže da jednostavno preskočite sve ono igranje te igre kako bi otključali sva oružja, kamuflaže i dodatke u igri. Dakle, kupite igru za 60 dolara, date još 40 za ovaj prečac i uštedjeli ste si nešto više od 100 sati igranja i otključavanja. Ali, čekajte, nije li upravo to otključavanje jedan od razloga zašto ljudi igraju igre? Možda je problem samo u meni.

Svakome njegovog, čini se.

Istina, neki će reći kako im se jednostavno ne da igrati toliko kako bi dobili svoje omiljeno oružje, na što ću ja reći kako im baš omiljeno oružje može biti upravo SCAR-H SV koji vrijedi 82.000 pointa. Ipak, neki se ljudi ne vole previše truditi. A možda ima nešto u tome da neki ljudi jednostavno nemaju vremena otključavati sve jer igraju možda jedan ili dva sata dnevno. Ja se nadam da je ovo posljednje razlog.

Novi trend koji je zahvatio svijet video igara više nije DLC, već Season Pass. Zadnji moj susret s istim bio je odmah nakon izlaska nove Forze Horizon 3, koja automatski nudi različite passove. Svakih nekoliko tjedana očekuje vas novi DLC s novim automobilima, za malenu cijenu. Istina, dobijete od 7 do 10 automobila za nekoliko dolara, što znači da ste u proljeće 2017. vlasnici čak 42 nova automobila, ali svaki taj DLC plaćate oko 7 dolara, osim ako ne kupite car pass za 30 dolara. Čini vam se puno? Tu je i expansion pass, za dvije ekspanzije koje dolaze krajem ove godine i negdje tijekom iduće.

Naravno, tu je uvijek Ultimate Edition igre, koji vam daje sve to za bijednih 100 dolara. Pa tko voli…

Season Pass, DLC…

Season passovi nisu ništa novo, naravno. Mnoge igre uključuju ovu vrstu “dozvole” koja vam otključava sav DLC koji se izdaje u tekućoj godini, samo što to čini već ionako skupe igre još daljima prosječnom kupcu.

Ono što je vrlo loše jest to da mnogi developeri zapravo uključuju sav DLC u igru, ali onda traže novac od kupaca kako bi se isti daj DLC otključao. Na kraju ispada da DLC često nije ni DLC, već LC, odnosno Locked Content, s čime se nikako ne slažem.

Kada bismo razmišljali o isplativosti ove vrste mikrotransakcija, svakako bismo, kao što sam i napomenuo na početku teksta, bili i tužni i sretni. Sretni jer vam DLC daje dodatan sadržaj koji često obogaćuje vašu igru, ali tužni jer često i nije vrijedan vašeg novca. Naravno, DLC nije nikakav loš igrač, a dok god ima ljudi koji će svoje novce potrošiti na ovu vrstu sadržaja, bit će i DLC-a. Samo se nadamo kako će biti više onih sličnih GTA Onlineu, nego Mass Effectu 3.

DLC je dvosjekli mač, a iako ima vrlo dobrih, neki poput onog koji u Saboteuru omogućava gledanje golih grudi jednostavno nisu potrebni. Savjet od mene je da svakako dobro promislite o kupovini bilo čega – i da, ako još niste kupili Forzu, požurite, jer je na popustu!

Za dobar gaming potreban je i dobar internet, a uz novu B.net ponudu bez skrivenih namjera preuzimanje dodatnog sadržaja nikad neće trpjeti zbog loše veze.