Tehnološki ‘Hangover’ na CES-u – kako ga je ovaj hrvatski startup preživio?

Vedran je šaljiv i direktan, što se vidi i po njegovim statusima na društvenim mrežama (a što su mu pojedini znali i zamjeriti), dok će mu Mirza tu i tamo očitati lekciju iz pravilnog komuniciranja. Vedran većinu vremena provodi u Hrvatskoj, gdje s timom razvija softversku (Vyooit) i hardversku (Vyoocam) stranu projekta, dok je Mirza u Dallasu i bavi se razvojem poslovanja.

Krenuli smo s Yoolodom jer nas je uvijek zanimao point of view, a tu je došlo i ime projekta – Your life on demand. Kad osjetiš nečiji pogled i kad toj osobi možeš govoriti što da radi, to je najbliže “življenju” tuđeg života. Krenuli smo s pilot-projektom, igranjem pokera uz pomoć ljudskih avatara, koje smo čak nazvali humatari (human avatar), što je bio dobar početak, ali nismo imali financijskih sredstava da to sve skaliramo. Tada smo počeli razmišljati o tome što zapravo možemo skalirati i došli do zaključka da je B2B pristup najbolji način.

Pronašli su startup akcelerator koji je specijaliziran za B2B startupe, Tech Wildcatters. Nalazi se u Dallasu, u kojem je smješteno mnogo Fortune 500 kompanija, što se timu činilo i kao dobar ekosustav za razvoj B2B poslovanja. Međutim, to nije prošlo onako kako su zamišljali, što je jedan od razloga zbog kojih se Mirza uskoro seli u Silicijsku dolinu. Objašnjava:

U teoriji je B2B ekosustav u Dallasu dobro zvučao, ali u praksi još nije sazrio prvenstveno jer nema kapitala koji bi to pratio.

Od softverske do hardverske tvrtke

Još jedan problem na koji su naišli bio je hardver. Potrebna oprema koštala je 1800 dolara po setu, što je opet bilo teško za skalirati. Uspjeli su prodati nekoliko uređaja građevinskim tvrtkama, ali su u praksi shvatili da moraju maksimalno pojednostaviti njihovo korištenje. Čak je i Google Glass, koji je naknadno došao na tržište, prekompliciran, napominje Vedran, a prilikom streamanja događali su se i problemi s pregrijavanjem.

Nismo se zapravo htjeli baviti hardverom, mi smo softverska firma. Željeli smo da Google Glass radi jer bismo imali aplikaciju za njega.

Što napraviti kada dostupni hardver iznevjeri? Napraviti vlastiti, napraviti Vyoocam.

To nisu pametne naočale. Želimo, zapravo, pobjeći od tog koncepta naočala, nego radimo uređaj koji se može postaviti na postojeće naočale, bilo da su dioptrijske, sportske, sunčane…

Da bi se prešlo iz isključivo softverske i u hardversku tvrtku, zaposleni su inženjeri koji su to omogućili, i to u Hrvatskoj. To se napravilo uz pomoć poticaja agencije HAMAG-BICRO, koji su tvrtki odobreni u lipnju prošle godine, nakon čega se aktivno radilo na kamerama koje su i predstavljene početkom siječnja na Consumer Electronic Showu u Las Vegasu.

Treća kamera unutar postojećih aplikacija

Što to Vyooit zapravo želi postići? U sve mobilne aplikacije, u kojima se može koristiti kamera, želi se uvesti i treća perspektiva. Uz prednju i stražnju kameru na mobitelima, tu bi bila i eksterna kamera za koju korisnik ne bi morao koristiti ruke. Primjena takvog pristupa ima mnogo, kažu moji sugovornici, od edukacije, preko procjene šteta, gdje procjenitelj ne bi morao izlaziti na teren nego bi to mogao učiniti netko umjesto njega, do kupovine…

Kamera, koja se postavlja na okvir naočala, daje korisniku slobodu:

To bi omogućilo korisnicima i da istodobno koriste mobitel i da streamaju, što se ne može postići kad se video streama samo putem mobitela.

Vyooit je okrenut tvrtkama čiji zaposlenici imaju potrebu da jedni s drugima dijele ono što gledaju, odnosno svoj point of view. Tako se dobio i prvi klijent, lanac dućana Nieman Marcus – uz pomoć Vyooita uređivanje dućana i izloga daleko je jednostavnije, jer nije više potrebna kontrola uživo, nego se može provjeriti kako svaki dućan izgleda iz perspektive tamošnjih trgovaca. Idući klijent dogovoren je za vrijeme CES-a, Mercedes, koji će u sklopu pilot projekta u Kaliforniji pokušati poboljšati iskustvo kupovine.

Od osam kamera CES su preživjele dvije

Vedran i Mirza priznaju da su ih Idea Knockout, a zatim i CES, požurili da dovrše hardverski dio, na čemu se radilo danonoćno. U Las Vegas su se uputili s osam kamera, što je bilo izazovno jer su mnogi posjetitelji željeli pribaviti svoj primjerak, a nakon što su prošle kroz ruke tisuća ljudi, od prototipova, koji su ručno napravljeni te 3D printani, čitava su ostala samo dva.

Vedran Vukman, koji je s Antom Baraćem većinu vremena proveo na štandu, ne žali ipak za uništenim prototipima, ali ni izgubljenim stvarima te svim ostalim troškovima koji su putem nastali, jer su na sajmu ostvarili vrijedne kontakte koje je sad nakon događaja potrebno dobro filtrirati i iskoristiti.

U roku od 4 do 6 mjeseci napravit ćemo prvu pošiljku kamera i dokazati da ih možemo prodati. Sama kamera može se koristiti s bilo kojim softverom, dok će Vyooit biti jedna od prvih aplikacija koja će integrirati treću kameru.

Isplati li se ići na CES?

Tim se ne želi vezati samo uz svoju aplikaciju Vyooit, nego planira omogućiti Vyoocamu da se koristi i uz postojeće popularne streaming aplikacije, poput Periscopea. No, većina njih trenutno nema tu opciju, osim, primjerice, YouTubea, što će biti dodatni izazov.

Činjenica je da je livestreaming tek u začetku. Očekujem da za 10 godina neće biti prostora gdje neće biti nekakva kamerica koja prenosi uživo. Sad se to već moglo vidjeti na CES-u: od nadzornih kamera do kamera na ogrlicama za pse. Ni psi više nemaju svoju privatnost! 🙂

Dok razmišljaju i o nekim drugim festivalima na kojima bi mogli biti prisutni, poput Coachelle, iduće se godine planiraju vratiti na CES, ali još će razmisliti u kojem obliku. Kontakti i sastanci koji se tamo ostvaruju vrijedni su, ali treba oprezno izračunati i koliki su troškovi prisutnosti i štanda kako bi se vidjelo isplati li se zaputiti u Vegas. A ako se kod Vedrana nastavi niz nesretnih slučajeva s početka priče, troškovi bi mogli ponovno biti daleko veći od planiranih. 🙂