Kako se 3D printa statua SoMo Borac? Otkriva zaljubljenik u ovu tehnologiju Ante Vukorepa

Tehnologija 3D printanja doista fascinira, a čak je otišla tako daleko da je danas moguće na ovaj način oblikovati slatkiše, cipele, ali i cijele kuće. Jeste li znali da je i statua koju zaprimaju dobitnici nagrade SoMo Borac također kreirana ovom tehnikom? Statuu printa Orca Design, odnosno Ante Vukorepa, zaljubljenik i rani usvajač novih tehnologija, koji otkriva detalje koji stoje iza kreiranja ovakvog predmeta.

Ante napominje kako je za printanje jedne figure, uz slova, potrebno čak sedam sati – moglo bi se to napraviti i znatno brže, ali nauštrb površinskog finiša. Također, pisač na kojem se SoMo Borci printaju trenutačno je konfiguriran za printanje manjih objekata visokom rezolucijom, pa je potrebno više vremena za kreiranje većih objekata, poput statue – jer je mlaznica manja, a ekstruder sporiji.

To znači da na print same statue potrošimo oko 6 sati te utrošimo oko 80 cm^3 materijala. Za slova nam, pak, treba 1 sat te oko 20 cm^3 materijala. Sam materijal (biorazgradiv polimer PLA koji se proizvodi iz šećerne trske) dolazi u kilogramskim rolama filamenta debelog 3mm, a na print jedne statue potroši se otprilike 15m/124g za jednog borca te oko 3m/25g za pripadajuća slova logotipa.

Na upit o drugim zanimljivim 3D printovima koji su nastali u Orca Designu, Ante napominje kako je tu bilo vizualno neimpresivnih predmeta, ali koji su bili iznimno zahtjevni za kreiranje, ali i onih vizualno impresivnih. U prvu skupinu spada prototip dijela za Končarov proizvod EASN, a u drugu minijaturni print skena statue lava. Zanimljiv eksperiment bio je i laserski sken, minijaturizacija i print Schleichove gumene dječje figurice, a spominje i narudžbu printa minijaturne verzije Njuškalove maskote, premda je projekt ”zamro” zbog tehničkih poteškoća (otpadajući dijelovi). No, Orca Design ipak se ne bavi samo 3D printanjem, iako je Ante veliki zaljubljenik u ovu tehnologiju:

Premda bih volio da se firma može baviti samo 3D printanjem (i 3D skeniranjem), teško. Naime, postoji niz masovnih servisa za printanje (doduše drugačijim postupkom, uz znatno manje ljudskog utjecaja i individualne pažnje), a i novi su na obzoru. Povrh toga, kako stvari stoje, to je više posao ”iz ljubavi” nego profitabilna djelatnost.

[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=bW8UGzbK4F0[/youtube]

Očekuje da će uskoro sve više kućanstava imati svoj 3D printer, a samo se ove godine na platformama za grupno financiranje pojavio niz kompaktnih printera koji obećavaju vrlo lako korištenje i office friendly rad.

Mislim da pitanje trenutačno nije hoće li 3D printanje ući u mainstream, nego imaju li kućni korisnici (izvan hobističkih krugova) što printati. 3D printeri su, na kraju krajeva, samo još jedan način konzumacije sadržaja – netko taj sadržaj (u ovom slučaju 3D objekte) mora stvarati. Niz recentnih startupa taj problem pokušava riješiti portalima koji nude već gotove ili dijelom prilagođene objekte za printanje, ali oni su u većini slučajeva tek smicalica na nivou figurica ili šalica s imenom, a ne stvarni, uporabni predmeti.

No, ako i sami želite držati u svojim rukama 3D printanu statuu, znate što vam je činiti – potrebno se prijaviti za SoMo Borac, digitalnu nagradu koja prepoznaje najbolje na društvenim mrežama i mobilnom svijetu u osam kategorija. Prijaviti se mogu tvrtke, agencije i freelanceri, i to do 9. rujna.