Dvije stvari su beskonačne: svemir i mogućnosti koje pruža internet. Za svemir nisam siguran. Pa ipak, istina izrečena u originalu prethodne fraze nadvila se nad mogućnosti tog prokletog interneta i gura ga u posvemašnji ponor, jaz, muku i jad. Da ne ispadne da rogoborim bez veze i razloga, dat ću vam konkretnu situaciju. Posljednjih par tjedana započeo sam bolan proces zvan – selidba. Traženje stana. U Zagrebu. Dvije i pol sobe, novogradnja, u širem centru, kad već pitate i voljni ste pomoći! Dakako, moderan sam čovjek, vozim se tramvajima, ne zahihoćem se kad vidim crnca i bio sam dvaput u muzeju. Logično – koristim dostupne internetske servise i baratam njima k'o veliki. Klik lijevo, klik desno, i eto mene u bespućima kojekakvih ponuda.
Bez direktne namjere da ikoga reklamiram, počeo sam tražiti na servisu zvanom Njuškalo. Fantastičan alat. Nije bio dovoljan pa sam 'proširio područje borbe', k'o Michel Houellebecq (eto, vidite, i načitan sam k tome!), na sve ostale oglasnike dostupne u RH (Oglas.hr, Oglasnik.hr, Trazitrazipacesnaci.hr...).
AI alate danas koristi oko 85 posto developera, a AI agenti na GitHubu već stvaraju desetke milijuna pull requestova mjesečno. No što više posla prepuštamo umjetnoj inteligenciji, to je važnije pitanje što se događa s našim vlastitim razumijevanjem koda i odluka koje donosimo.
Sada kada brzina pisanja koda više nije problem, pitanje je kako ga pregledati dovoljno brzo i utvrditi da je kvalitetan, siguran i pouzdan za produkciju.
