Upomoć! Imam previše aplikacija za dopisivanje!

Komunikacija, komunikacija, komunikacija. Jedan je to od temelja čovječanstva. I u digitalno doba, kada su se između ljudi prepriječili kojekakvi ekrani, od onih najmanjih do najvećih, i donekle nam blokirali ljudski dodir, istovremeno komuniciramo možda i više nego ikada, zahvaljujući sve većem broju aplikacija koje smo postavili upravo na te ekrane. No, što kada taj broj postane prevelik, a ne možete deinstalirati nijednu jer vam svaka treba? Upravo to se meni dogodilo ovih dana. Sve mi trebaju, ali doista – za svaku imam vrlo dobar argument.

Pisala sam već o svojevrsnoj evoluciji (neki bi rekli da je tu riječ o potpunoj suprotnosti od evolucije) digitalne komunikacije, prema kojoj se trendovi kreću prema tome da sve više komuniciramo emotikonima, slikama, videima, a sve manje punokrvnim rečenicama. Nepobitno je i da moderna čuda utječu na jezik kojim se služimo, pa ćemo tako malo-malo vidjeti u medijima tekstove za roditelje koji pomažu dešifriranju rječnika njihovih tinejdžera. Iako tinejdžer odavno nisam, obožavateljica sam tehnologije i fascinirana načinom na koji ona mijenja komunikaciju, tako da i sama konstantno isprobavam sve te novotarije… I sada mi se to pomalo obija o glavu. Ili o mobitel.

No, krenimo redom. Neki dan mi je jedan od mojih mobilnih uređaja priprijetio da prestanem trpati gluposti u njega i da nešto konačno obrišem, jer više ne može podnijeti nijednu novu šarenu ikonu. Fotografije i videe brisati ne moram, jer se sve ionako automatski sinkronizira s Dropboxom, a budući da sam već po tko zna koji put bila škrtica i nisam željela izdvojiti nekoliko novčanica više kada sam uređaj pribavljala za nešto dodatnog prostora za pohranu (misleći da ovoga puta neću SVE strpati na njega), prisiljena sam konačno napraviti pravu čistku na uređaju.

Ali kako da to učinim, kad mi svaka ta prokleta aplikacija treba? I većina ih se odnosi na neki oblik komunikacije?!

Sve moje aplikacije

Tu su one uobičajene, Facebook, odnosno njegov Messenger (i ostale Facebookove aplikacije koje mi TREBAJU). On mi treba za sve prilike – za grupna smijanja s prijateljima, za poslovne i poluposlovne upite, za mamu, za vijesti, za zadovoljavanje ljudske znatiželje, za pomaganje tinejdžericama koje trebaju savjet kako komunicirati sa svojim omiljenim turskim glumcem putem društvenih mreža (#truestory)… Tu je i Twitter, koji manje-više kontinuirano godinama koristim za privatno i javno dopisivanje, praćenje novosti i trenutačno ispoljavanje frustracija ili oduševljenja nečim ili nekim. Potom se znam tu i tamo dopisivati s nekim na Foursquareu, a sada i na Swarmu (čini se da je trend da se popularne aplikacije množe iliti dijele na nekoliko sitnijih usluga – možda je zapravo problem u njima, a ne u meni), jer, božemoj, moraš porazgovarati s nekim o tome gdje se nalaziš, dati koji savjet što gdje pojesti i tako.

LinkedIn se često koristi kao inicijalni poslovni kontakt koji se prenosi na druge kanale, ali kako dobar dio poslovnjaka također ima instaliranu aplikaciju na svoje mobilne pratitelje, dopisivanje preko ove društvene mreže nije više rijetkost (a koliko shvaćam, pojedini koriste ovu mrežu i za više od poslovnog dopisivanja. Kako?). Tu su još neke društvene aplikacije, koje se također mogu na neki način koristiti za komuniciranje, poput Vinea i Instagrama (koje su također uvele opciju privatnog dopisivanja, koju baš i ne koristim prečesto, pa ih mogu i preskočiti – ali ipak ne i obrisati s uređaja).

Tek sad slijede one “prave” aplikacije čija je primarna funkcija komunikacija “jedan na jedan” ili s više osoba istovremeno. Hipchat, nije tajna, koristimo u uredu kao način svakodnevne komunikacije, bez obzira na to dopisujemo se s nekim tko sjedi pored nas ili u Sloveniji ili Srbiji. Recimo da je to aplikacija koja se koristi čisto u poslovne svrhe, iako je i komunikacija tamo ona prava uredska – nešto poslova, nešto kreveljenja u obliku prilagođenih emotikona ili linkova na kakve internetske sadržaje namijenjene isključivo gubljenju vremena. Aplikaciju, doduše, rijetko koristimo izvan radnog vremena. Za te je svrhe tu, recimo…

WhatsApp. Standardna aplikacija za dopisivanje koju koristim za komuniciranje s prijateljima, a u poslovne smo joj svrhe našli još jednu zgodnu primjenu – tim koji se koordinira oko određenog projekta stavljen je u grupni razgovor. Također, kako često čoporativno putujemo, sve detalje oko puta držimo u jednoj grupi. Možete samo zamisliti to spamanje notifikacijama kad svi stanemo graktati u isto vrijeme…

Slijedi Couple, aplikacija za dopisivanje s partnerom. Jer, eto, neke stvari ne možeš reći preko WhatsAppa ili zilijun drugih aplikacija. Pisala sam već o razlozima zbog kojih ju koristim prije godinu dana, a ni danas se ništa nije promijenilo – čak su dodane i nove opcije, poput liste za kupovinu, koja olakšava koordinaciju oko toga što treba pokupiti u trgovini na putu s posla. Jer je teško nazvati ili poslati poruku i napisati čega nedostaje. Eto.

Jedna za mamu, jedna za poslovne partnere…

Skype je tu uglavnom za poslovne pozive, iako i tu bude privatnih. Jer je ovoga puta mama bila u kupovini i mora mi putem video poziva pokazati što je kupila. S mamom, naime, ne koordiniram liste za kupovinu.

Imam i Google Hangouts, koji najčešće koristim za grupne poslovne pozive. I za dopisivanje s mamom.

Viber je tu za onih nekoliko prijatelja koji ne koriste WhatsApp, ali i za pozive s rodbinom iz inozemstva. Jer su pozivi u inozemstvo skupi, iako smo svi u Europi, ali internet je jeftin.

Slijedi japanski Line, koji radi sve što i druge uobičajene aplikacije za dopisivanje, ali ima luckaste naljepnice i emotikone. Pa, eto, držim ga tu za slučaj da želim biti šašava. Njemu se prikrpio Line Selfie, jer što ako poželim umjesto generičke naljepnice poslati onu koju sam kreirala iz vlastitog sebića?

Slijedi Firechat, aplikacija kojoj još uvijek nisam našla pravu primjenu, ali vjerujem u njen potencijal, zbog čega ju držim na uređaju. Ona, naime, omogućuje dopisivanje tamo gdje i nemate internetskog signala, što može biti zgodno, recimo u roamingu. No, za sada imam samo poruke ljudi koji viču: ALO! Ima li koga? Radi li ovo?!

Ping, Sling, Yo

S Poviom, koji nam dolazi iz susjedne Slovenije, imam neobičan odnos. Nekad ga koristim danima, pretjerano, konstantno se ping-pongajući fotografijama s nekolicinom prijatelja, a onda ju ne taknem po mjesec dana. Ali u tih mjesec dana ju neću obrisati jer… Možda opet nastupi razdoblje aktivnosti.

Povio trenutno ne koristim, osim ako mi ne pošaljete ping.

Ali zato koristim… Slingshot! Ako se to uopće može nazvati korištenjem, jer Slingshot (još jedna Facebookova aplikcija!) ima tu pomalo bezobraznu osobinu da ti ne dopušta otvaranje sadržaja koji si zaprimio, ako ne pošalješ i sam nešto zauzvrat. Jednom kad počnete slati slike, teško se zaustaviti, jer uvijek stoji ona notifikacija da imaš nešto zaključano. Što možeš otvoriti samo ako nešto pošalješ natrag. A zanima te što se skriva iza te pikselizirane slike…

Snapchat, iako nije nova aplikacija, najnoviji je dodatak mojoj kolekciji. Jer, eto, imam dvoje prijatelja tamo, koji mi možda nekad nešto pošalju. Sliku plaže, mora. Jer ja nisam na moru. Ali nema veze, slika brzo nestaje u nepovrat, tako da ne mogu nad njom “sliniti” dugo vremena.

Yo sam deinstalirala istog dana kada sam ga i instalirala. Barem nešto.

Lastane, ima li te igdje? Pisala bih ti da mi odgovoriš jesam li normalna, ali ne znam koju aplikaciju koristiš. 🙁