Jeste li i vi žrtva zavisti na Instagramu?

Instagram nije samo napravio svojevrsnu revoluciju u fotografiji. Uz čarobne filtre zanimljivih imena – Mayfair, Valencia, Sierra, Earlybird, Walden – uz koje i najneuglednije fotografije mogu izgledati donekle pristojno, kao i mogućnost fokusiranja slike na upravo onaj detalj koji želite istaknuti te lakoću dijeljenja svojih uradaka, mnogi od nas su pomislili kako su postali pravi mali fotografski umjetnici. No, ne samo to – postao je i mjesto gdje se nadmećemo u što boljim kadrovima, u što zanimljivijim temama fotografija, u što egzotičnijim mjestima na kojima su one snimljene – u što savršenijim životima koje ti uhvaćeni trenutci opisuju. I nastao je fenomen – zavist na Instagramu.

Agonija Instagrama naslov je nedavno objavljene kolumne u NY Timesu koja govori upravo o ovoj temi. Nije niti čudno što je napisana upravo u vrijeme blagdana, odnosno vrijeme kada su radost, darovi, ukrasi, hrana, zajedništvo, ljubav i putovanja motivi koji iskaču iz paštete, odnosno, iz svake fotografije na društvenim mrežama, a posebice na Instagramu. Ova je društvena mreža doista posebna. Dok, primjerice, na Facebooku, možemo pronaći svašta – od političkog aktivizma, zahtjeva za igre, dvosmislenih neodređenih statusa, oglasa, reklama, linkova, spama, pjesmica upućenih tko zna kome (da, prolazim upravo kroz svoj news feed i nabrajam ono što vidim), na Instagramu vidimo samo one fantastične trenutke prijatelja, poznanika i drugih osoba koje smo počeli pratiti jer su nam u određenom trenutku bili zanimljivi. Tako na mom početnom ekranu Instagrama ovih dana nekoliko poznanika stavlja fotografije iz Tajlanda, drugi s prekrasnih skijaških vrhova, a neki čak iz Disneylanda (Kako? Zašto ja nisam tamo?), pojedini su iz nekog razloga usred zime na moru i slikaju zadivljujuće uzburkane valove, neki prave kolače tako prekrasnog izgleda kakve sama nikad neću napraviti, uzgajaju more orhideja, piju čaj u prekrasnim šalicama s još krasnijim tanjurićima ili su upravo završili kakav DIY uradak i pohvalili se prekrasnim rezultatom. A da ne spominjem sve one sretne ljude na fotografijama – idealne obitelji, djevojke sa savršenim bajkovitim modnim kombinacijama, šminkom, osmjesima, momke u odličnoj formi koji su baš danas prešli pedesetak ili više kilometara na svom biciklu…

Da ne povjeruješ. A ja, u isto vrijeme, u trenutku pisanja ovoga teksta, sjedim kod kuće s laptopom u krilu, ispod neugledne crvene dekice, pijem hladnu kavu iz kičaste šalice, u izdanju kakvo baš i nije za društvene mreže. A bome ni za dobar dio prijatelja. Što se tiče aktivnosti i osvajanja svijeta, danas ne bih ni izašla iz stana da me pas ne gleda molećivo. No, govori li to moj Instagram o meni?

Prvo pravilo Instagrama: Neka bude prekrasno!

Pa i ne baš. I sama slijedim tamošnja nepisana pravila da se stavljaju fotografije samo zanimljivih, lijepih trenutaka ili neobičnih detalja u posve običnim pričama. No, takvim fotografijama uvijek nedostaje kontekst, pa se nečiji život, gledan kroz filtre Instagrama, može činiti daleko ljepšim. Idealnim. Sve ono što vaš možda u tom trenutku nije.

Dopustite da vam dam kontekst za neke od svojih fotografija. Naime, kako sam u protekloj godini relativno mnogo putovala, zahvaljujući poslu, tako je i moj Instagram profil postao šareniji i zanimljiviji, povećao se i broj srdašca na njima, ali i zajedljivih komentara dobačenih u polušali uživo. No, moje su orhideje dva tjedna nakon ove slike bile u košu za smeće jer sam beznadan slučaj za biljke. U ovom sam slatkom stanu u Beogradu, rezerviranom preko Airbnba, provela tek nekoliko sati, većinom spavajući i radeći, jer se već dan kasnije moralo ići na drugu lokaciju. Mislim da sam negdje u to vrijeme dobila i upalu palčeva od konstantnog tipkanja u hodu. Da, bila sam i ja krajem prošle godine u skijaškom odmorištu, ali samo u sklopu konferencije – u životu na skije nisam stala. Mislim da sam upravo nakon ove slike dobila nekoliko “prijetnji” prijatelja na Facebooku, gdje sam također podijelila sliku, da će me maknuti s liste prijatelja, ako nastavim sa sličnim fotkama, pa sam smanjila intenzitet objava. No, ta je fotografija je nastala u sklopu Netokracijine ljetne konferencije, gdje je doručak bio jedini opuštajući dio dana, a ostatak se sastojao od jurnjave, organiziranja, izvještavanja i bloganja do sitnih noćnih sati. Za ovu fotografiju, doduše, nemam opravdanje, trenutak je doista bio divan. Mogu samo reći da sam hodala dva sata preko brda po najvećem suncu da bih pronašla takav pogled, da sam snimila barem desetak slika kako bih uhvatila savršen kadar te da u tom trenutku ja nisam u moru, nego se kuham na brdu, u strahu od visine. Ali bilo je vrijedno toga. 🙂

Lijepi trenutci, jer se takvih želimo sjećati

I to je zapravo Instagram. Niz uspomena na divne trenutke, koje bi možda s vremenom izblijedjele, a ovako su samo požutjele zbog retro filtera. Upravo zbog toga i sama stavljam slike na ovu društvenu mreže – jer krasne trenutke, možda čak i izdvojene iz konteksta, čine još krasnijim, a meni izazovu osmijeh na licu kad ih “listam”, kao što su učinile i sada kad sam pregledavala svoj profil za potrebe ovoga teksta.

Idući put kad osjetite ono zrno ljubomore kako vas tiho izjeda, jer nečiji život izgleda savršeno na Instagramu, sjetite se ovoga: Sve su to samo filtri koje su Kevin Systrom i ostatak Instagramove ekipe osmislili. Bez njih je baš ta fotografija koja vam je zapela za oko mrvicu lošija, a i sam trenutak na njoj prikazan možda malo manje idealan.

Osim kod nekih. Njihovi su životi upravo onakvi kakvima se predstavljaju na Instagramu. Prokleti bili!