Procjene, analize, mudrovanja i pričanja u prazno – na primjeru Facebooka i Instagrama
Nikola Krajačić
16. 05. 2012.
Prije nekoliko tjedana internetom je odjeknula vijest kako je Facebook kupio Instagram za milijardu dolara u gotovini i dionicama Facebooka. Ekipa Instagrama, tek malo manje od dvije godine stare aplikacije dobila je poslove u Facebooku i svi smo bili sretni zbog Systroma i divili se kako mali tim može napraviti takav sustav vrijedan milijardu, pa vjerojatno i više dolara. Uz ovakve i slične vijesti, blogovi i portali se odmah popune analizama, predviđanjima (čak je i Netokracija imala svoje u kojem sam i sam sudjelovao), te uglavnom praznim pričama zašto je potez dobar ili loš, vrijedi li Instagram toliko ili ne, a i korisnici počinju protestirati protiv prodaje, kao da imaju imalo glasa u (već dogovorenom) preuzimanju.
Prije nekoliko tjedana internetom je odjeknula vijest kako je Facebook kupio Instagram za milijardu dolara u gotovini i dionicama Facebooka. Ekipa Instagrama, tek malo manje od dvije godine stare aplikacije dobila je poslove u Facebooku i svi smo bili sretni zbog Systroma i divili se kako mali tim može napraviti takav sustav vrijedan milijardu, pa vjerojatno i više dolara.
Uz ovakve i slične vijesti, blogovi i portali se odmah popune analizama, predviđanjima (čak je i Netokracija imala svoje u kojem sam i sam sudjelovao), te uglavnom praznim pričama zašto je potez dobar ili loš, vrijedi li Instagram toliko ili ne, a i korisnici počinju protestirati protiv prodaje, kao da imaju imalo glasa u (već dogovorenom) preuzimanju.
Apsolutno ste nebitni
Kad god je Facebook uvodio promjene u svom dizajnu, našla se šačica onih koji su potrošili tjedan dana svojih (ne)života trubeći o tome kako će napustiti Facebook, kako će tužiti, tražiti pravdu. Nakon promjene pravila privatnosti, Facebook se našao pred hordom ljutitih korisnika koji su organizirali globalni Dan odlaska s Facebooka, gdje se poticalo napuštanje te društvene mreže.
Uz velike najave i predviđanja, Facebook je tog povijesnog dana napustilo nešto manje od 40 tisuća korisnika. Jak udarac, kako da ne. Pogotovo ako se uzme u obzir da je Facebook tada brojao kakvih 750 milijuna korisnika i dok je trebalo 24 sata da se 40 tisuća profila ugasi, registriralo se barem 150 tisuća novih. Mašala protest.
Instagram se prodao Facebooku, više nije “cool”, postao je mainstream, reći će najzagriženiji. Oprostite, otkada je Instagram vama, korisniku besplatnog servisa dužan išta objašnjavati o svom poslovanju? Ljuti ste i razočarani što se prodao i napustit ćete tu platformu? Ajme ne!
Svaka tvrtka, startup, projekt, aplikacija… Svi se rade iz jednog jedinog i glavnog razloga – da se vlasnik (i suvlasnici) obogati, financijski. Sve ostalo su tek neki popratni razlozi – da, mijenjamo svijet zajedno, populariziramo fotografiju. Ali iza svih tih “filozofskih stajališta” stoji neka valuta, ma koliko mediji drugačiju poruku prenosili.
Kolumnisti znaju najbolje
Ovakve situacije, investicije, exiti, akvizicije, prodaje i sve vezano uz to je odličan materijal za razne individualce koji samo čekaju da po internetu ili papiru prospu malo svoje pameti. Pa onda možemo čitati o tome koliko zapravo košta jedan korisnik Instagrama, koliko je Facebook preplatio za servis koji ne donosi zaradu, servis koji ne vrijedi.
Ekonomiju ne pratim baš i ne poznam ju, ali nikad se ne bih usudio tvrditi da nešto ne vrijedi ako je za to nešto netko iskeširao milijardu dolara. Proizvod možda nema vrijednost meni ili vama, ali nekome (Zuckerbergu) je očito vrijedio i, kakve god netko analize provodio i kakve god argumente iznosio, Instagram vrijedi točno milijardu dolara koliko je netko za njega izdvojio.
U blesavoj mladosti sam možda i žalio za nekim aplikacijama i projektima koji su se “prodali”, ali danas, kada sam daleko svjesniji važnosti novca (stanarina se, naime, ne može plaćati zahvalnošću, idejama i korištenjem neke aplikacije, već novcem), ne pada mi na pamet prosvjedovati protiv takvih poteza. Facebook kupio Instagram? Neka je, bravo. Google kupio pa ugasio YouTube? Ajme, kako ćemo dalje? Facebook kupio pa ugasio 9Gag? Šteta, ali – mogli smo i prije bez toga, pa možemo i sada.
Ako ste jedan od onih snobova koji su paničarili kad je Instagram stigao na Android, vjerojatno sad paničarite što će se Instagramovi filteri moći aplicirati i na Facebook fotografije. Sad će svi klinci moći biti umjetnici i fotografi kao što ste vi bili prije koji mjesec. Oh wait, niste – bili ste korisnik aplikacije i nasumce se odabrali jedan od 15-ak filtera. Jaka muda, rekli bi stari 🙂
Počisti pred svojim startupom, pa kreni dalje
Postavite se u ulogu pokretača nekog startupa; radili ste, krenuli od nule, dobili ste nekakvu investiciju i čudom – dosegnuli ste određenu razinu popularnosti, imate korisnike, sve ide kao po loju. Čak ni financije nisu problem. Dolazi Facebook (ili neki veći igrač) i daje ponudu da vas kupi. Ponudu vrijednu barem… 10, 20 ili 50 milijuna dolara. Odustajete? Neću vas nazvati blesavima, ali ću vas pitati – koja je vaša cijena?
Za koliki iznos biste vi prodali svoj startup bez razmišljanja? Upravo zbog tog iznosa razne “analize vrijednosti” i nemaju smisla. Vrijednost vašeg projekta je upravo onolika koliko tražite za njega i koliko je netko spreman platiti. Sad, hoće li kupac dobiti 30 ili 30 milijuna korisnika, ostavimo nekom kolumnistu da se upita što je zapravo plaćeno, a vi fino s vašim milijunima odšećite do banke.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
Nino Kristofić
16. 05. 2012. u 9:46 am
Štef, vrhunski članak 🙂
Besplatni Programi
16. 05. 2012. u 9:48 am
Odličan post. Stara narodna poslovica kaže: Ne petljaj se u tuđi biznis. Radi svoj i budi bolji.
Goran Blažević
16. 05. 2012. u 9:52 am
Svaka čast, vrlo realan “hladan tuš”, hehe
Nebojša Grbačić
16. 05. 2012. u 9:59 am
Uzeo si mi članak iz usta! 🙂
Boris Milosevic
16. 05. 2012. u 10:07 am
Interesantno je da kada procitas nesto toliko ocigledno (nije li?), ipak prvo reagujes sa: “Stef razvaljuje” :D. Da, jako dobro napisano.
Andrija
16. 05. 2012. u 10:39 am
Svaka čast 🙂 Tako se piše 🙂
Hrvoje Gosarić
16. 05. 2012. u 11:23 am
Članak je jedan od najboljih koje sam pročitao na ovom portalu. 😉
Marko
16. 05. 2012. u 11:39 am
Ja bi intagram stavio na njuškalo i dobio barem duplo više
Online posao
16. 05. 2012. u 11:54 am
Odličan tekst. Nemam običaj ulizivati se, češće sam brutalno iskren, ali skidam kapu autoru. Ovaj tekst će dobro doći ljubomornim psima koji mrze svakoga tko je uspio. I ja sam prije nekoliko godina krenuo u start-up vode, bio sam na Seedcampu sa svojim projektom, nisam sigurno išao tamo zbog slave, nego zbog novaca.
Slične stvari se događaju i u drugim područjima. Primjerice među programerima i sistemcima ima mrzitelja MS-ovih proizvoda. Ima MS smeća, ali imaju onii neke vrlo pouzdane i moćne alate i programe. Onda se jave gorljivi zagovaratelji open source tehnologije pa pljuju posvemu što je od MS-a. Nemam ništa protiv Linuxa, MySql-a i ostalih stvari, ali činjenica je da oni ne mrze proizvode od Microsofta zato što su svi redom loši, nego zato što su to proizvodi od Microsofta (a to su neki tamo”kapitalisti, fašisti, lovaši… pa ih se zato “mora” mrziti).
Tanja Gligorović
16. 05. 2012. u 3:17 pm
Prije 8-9 godina bila sam na nekoj konferenciji. Prezentacija je nosila naziv “Show me the money” , a pričala je upravo o ovakvom stavu kakav se spominje u članku. Većina je prezentaciju smatrala vulgarnom, internetsko sveto tlo onečišćeno novcem, zaradom. Danas smo malo stariji i valjda pametniji. Odličan članak i ravno u glavu. Bravo 🙂
Damir2
16. 05. 2012. u 6:01 pm
ćlanak je odličan i sasvim u današnjem trendu. Lova je The King, bez nje se ne možeš ni najest pošteno.
ali…
je li to sve baš tako jasno. Većina startupa kreće sa ciljem da se obogati ili da ih preuzme Google ili netko drugi. Ok, činjenica. Ali sada dolazi osnovno pitanje, da li korisnici nekog servisa cijene neki servis zato što osnivači imaju viziju i puni su vjere u svoju metodu. Ili ga cijene zato kaj su osnivači nešto pokrenuli sa ciljem da se čim prije obogate. Zakaj da ja vjerujem u neki startup ako se vlasnik samo želi obogatit?
Povijest uspješnih kompanija i proizvoda je popunjena skoro isključivo sa entuzijastima koji su vjerovali u svoju ideju, a lova nije bila na prvom mjestu. Evo neki dan film o Benzu, entuzijast do maksimuma koji je vjerovao u to što radi, a nudili su mu da proda.
Mislim da je ovo istina kaj je Nikola napisao, ali također mislim da je danas nešto jako pogrešno sa većinom startupa.
-end-
Online posao
16. 05. 2012. u 9:11 pm
Damire, start up će biti znatno bolji ako pokretači žele zaraditi pare. Pare neće zaraditi ako ne steknu puno korisnika. Baš zato moraju dobro paziti što rade, raspitivati se , razgovarati s iskusnim igračima koji imaju utakmice pod nogama, razgovarati s investitorima koji imaju iskustva s tržištem pa znaju što ljudi vole i traže. Dakle, ako se usmjeriš na to da zaradiš pare, onda baš zato moraš napraviti kvalitetan start-up inače ništa od para.
Znaš li što je čest slučaj kad ljudi dođu na razogovr s investitorima. Investitori pitaju: “Kako mislite zarađivati novac s vašim start-upom”. Onda pokretači kažu: “Tako da dobijemo investiciju”. Onda ih investitori odkantaju. Dakle, nije svrha da venture fond ili poslovni anđeli ulože u tvoj projekt samo zato da bi ti ostvario neki svoj san, nego da se njima vrati uloženo. Znači ti moraš upotrijebiti svoju kreativnost u razvijanju start upa na više naćina, a jedan od segmenata je i da kreativno smisliš kako to unovčiti.
Damir2
16. 05. 2012. u 9:51 pm
mudro zboriš, ali ljudi općenito ne vjeruju onima koji žele zaraditi pare nego onima koji čvrsto vjeruju u nešto. Takvima pare obično dođu same kao nuspordukt tog vjerovanja
Online posao
17. 05. 2012. u 1:08 pm
Sve ovisi kako se uzme. Ljudi koje vodi isključivo entuzijazam znaju često zabrijati na neke svoje ideje i vizije pa misle da oni najbolje znaju što će se korisnicima svidjeti, aa onda zna biti fijasko. Potrebno je osim vlastite kreativnosi i entuzijazma slušati i investitore, poslovne anđele, venture fondove i ljude s iskustvom na tržištu jer oni znaju što korisnici žele i traže. Uz njihove savjete treba uključiti i vlastitu kreativnost i entuzijazam.
Ali ovdje nije glavna prića o tome da li treba ulaziti u projekt kao entuzijast ili kao biznismen. Možeš ti ući i kao entuzijast, ali ako ti netko ponudi milijardu dolara za otkup projekta, hoćeš li odbiti? Oni koji su se prodali u ovom slučaju su vjerojatno imali svatko po 5-10% udjela prije exita. To znači 300-600 milijuna kuna. TKo bi to odbio normalan. To ne bi odbio nitko ko je sposoban upravljati motornim vozilom.
Oni s tim parama mogu ulagati u novi svoj projekt, ulagati u projekte drugih ljudi, raditi kao poslovni anđeli i mentori drugim startupovima ili ako kupac želi da nastave raditi unutar istog projekta, alitaj projekt je sad dio projekta facebook (ili google ili tko već).
Ako odbiju prodajuza te grdne pare, onda ko garantira da će taj njihov projekt preživjeti idućih par godina. Prije da će projekt umrijeti. Što bi oni u tom slućaju dobili? Šipak! Ostali bi bez para i bez projekta.
Damir2
17. 05. 2012. u 3:40 pm
opet se moram složiti sa većinom toga što si rekao, sve je logično. Ali ipak, something is very wrong with today startups.
Situacija koju si naveo je idealna. No činjenica je da velik broj startupa ne brije na entuzijazam koji bi onda kombinirali sa iskustvom financijera, da naprave čim bolji tržišni proizvod. Upravo je suprotno, velika većina brije na brzu i laku zaradu i to pokušavaju upakirati u tobožnji entuzijazam. Ride on the wave, pa dok traje. To je razumljivo da žele zaraditi. Ali je vrlo loše za korisnike, ja prvi ne vjerujem takvom startupu. Oni šampioni takvog makijaveli pristupa Samwer brothers su za sebe digli tonu love ali za korisnike nisu napravili ništa, a i Grupon je skoro potonuo zbog njih (a možda i skroz potone, kolike su najave)
Zadnjih godina se drastično povećao broj ‘entuzijastičnih’ startupa. Ovo znam iz prve ruke gdje su pojedini investitori rekli da im se povećao broj poslanih biznis planova od 10x do preko 50x. Nije to zbog najednom povećanog broja pametnih osnivača koji se eto kupaju u kreativosti. Nego je to ajmo dić neku lovu nabrzaka.
Zanima me koji od domaćih 50 Gruponova spadaju pod ovu tvoju inače ispravnu tvrdnju o spoju entuzijazma i tržišnog iskustva. Nula ili manje. Takva situacija ne može potrajati i zato savjet takvima. Brže u osnivanje dok izvor nije presahnuo, a presahnut će sigurno
Ivo Spigel
16. 05. 2012. u 9:29 pm
Potpuno se slažem – kolumnisti najbolje znaju! XD
Online posao
17. 05. 2012. u 3:50 pm
Damire2, tu spada GoHome. Spada i ShoutEm kao i svi drugi projekti poduzeća Pet minuta d.o.o.
Postoje projekti koji su usmjereni na brzu lovu, a postoje i oni umjereni na slavu, a lova kad dođe i ako dođe. Ovo sam malo pojednostavljeno rekao, ali shvatit ćeš poantu. Preprouka Berislava Lopca, startup mentora je da se radi i jedno i drugo. Investitori neće tek tako uložiti ako nisu uložio sam nešto novca. Što više uložiš, to ti je veća šansa dobiti investiciju, investicija je tada veća, a udio u projektu koji moraš dati je sve manji.
U početnu projekta važi pravilo ulaganja FFF (Friends, Family and Fools). Neće ni poslovni anđeli ni venture fondovi uložiti u početnoj fazi. Onda je pitanje kako dobiti pare za ulaganje. Ako si sin od tajkuna, onda ništa lakše. Ako nisi, onda moraš moliti oca i majku da dignu kredit i stave svoju kuću na hipoteku. Treća varijanta je da pokreneš business koji će ti donositi lovu, a dio te love koristiš za ulaganje u svoj start up. Dio novca možeš koristiti za život pa onda ne moraš ići kod gazde na posao 8+ sati dnevno. Tako imaš i više vremena da se posvetiš startupu.
Ako si bez kintos, ako moraš raditi za gazdu, ako si prisiljen na prisilni snošaj 8 sati dnevno ili više samo da bi imao za hranu i režije, onda tvoj start up neće daleko.
Trazilice
17. 05. 2012. u 11:28 pm
Lijep članak, uživao sam čitajući 🙂