Promaknuća: Kako u jednoj tvrtki napreduje menadžer, a kako specijalist

Kada vam tvrtka u kojoj radite raste toliko brzo da se gotovo na mjesečnoj bazi otvaraju posve novi odjeli, i vaše napredovanje u njoj postaje istinski dinamičan proces. Dobar primjer ovoga je Infobip čiji su mi Srećko Sušac, Head of Customer Care odjela i Mihovil Mađer, Group Product Manager pojasnili kako izgleda horizontalno i vertikalno napredovanje i promoviranje u ovoj poznatoj domaćoj tvrtki.

U IT industriji često se govori o tome kako moramo napredovati prema gore, odnosno u leadership smjeru, kako bismo uopće napredovali. Je li to slučaj i kako moji sugovornici gledaju na to? S jedne strane imamo Mihovila koji je horizontalno (i vertikalno) napredovao još od 2012., a s druge nam stoji Srećko kao primjer vertikalnog napredovanja.

Što ih je dovelo u Infobip?

Mihovil je u Infobip stigao još 2012. godine, za vrijeme studija na TVZ-u. Priznaje mi da je Infobip već tada imao 200 zaposlenika, ali je za njega bio relativno nepoznata tvrtka koja ga je ugodno iznenadila:

Prva pozicija na koju sam došao bila je u korisničkoj podršci budući da sam i ranije kao redovni student TVZ-a radio u korisničkoj podršci jednog našeg telekoma. No Infobipovi klijenti su tvrtke od svuda po svijetu te su sami produkti tehnički zahtjevni pa je početni period učenja i uhodavanja trajao oko 6 mjeseci dok se nisam osjećao da mogu kvalitetno odgovoriti na većinu upita koji su stizali.

Jedna stvar vodila je prema drugoj, a Mihovil kaže kako je u pet godina izmijenio šest pozicija i 2017. došao na mjesto menadžera grupe proizvoda, na kojem radi i danas.

Srećkova karijera u Infobipu traje također od 2012., ali on je startao kao junior inžinjer te se oko dvije i pol godine bavio operativnim zadacima poput integracije i održavanja proizvoda te podrške krajnjim korisnicima. Današnju poziciju stekao je, zanimljivo, 2017., ali dodaje mi kako se ta pozicija u protekle dvije i pol godine uvelike izmijenila.

Nema “preko noći”

Srećko i Mihovil tijekom svojih karijera u istoj firmi otišli su na dvije različite strane, a Srećko mi priznaje kako prilagodba na takozvanu leadership poziciju nije bila baš odviše laka, a šali se kako su mu za “uspjeh preko noći” trebale godine rada. Kao velik izazov na početku karijere Srećko ističe menadžment stresa i prilagodbu na rad s različitim timovima iz čitavog svijeta:

U svijetu koji se konstantno mijenja i iznimno je dinamičan, upravljanje promjenama, konstantna potreba za prilagodbom i balansiranjem je vjerojatno jedan od najvećih izazova kojeg današnji lideri imaju. Razvoj odnosa unutar i van odjela (eng. business relationship management), sve u svrhu efikasnijeg ostvarivanja rezultata je također izazov kojeg je trebalo savladati, posebno zbog internacionalnog i iznimno raznolikog okruženja.

Horizontalni napredak prilika je za više specijalizacija

Za razliku od njega, Mihovilov put je nešto drugačiji te je on u svojoj karijeri promijenio nekoliko vertikalnih, ali i nekoliko horizontalnih radnih mjesta. Kao najbolju stvar kod horizontalnog napredovanja svakako ističe kako svakom horizontalnom promjenom imate priliku za još jednu specijalizaciju što se tiče znanja. Ovo je odlika modernih sustava i takozvanih “M-shaped” zaposlenika, dodaje:

Takvi zaposlenici su sposobni rješavati kompleksnije probleme jer mogu povezati i primijeniti iskustvo i znanje iz više specijalizacija na određeni problem te su u mogućnosti lakše surađivati s ostalim zaposlenicima u kompaniji i rješavati probleme skupa s njima.

Kod horizontalnih izazova Mihovil ističe samu svrhu odjela u kojemu radi. Dok je korisnička podrška prvenstveno reaktivan posao u kojem se otklanjaju problemi koje klijenti primjete, menadžment proizvoda je disciplina koja zahtjeva mnogo više strateškog razmišljanja. Ovdje treba biti u mogućnosti povezati eksperte različitih profila kako bi se ostvarila sinergija među njima i samim time podigla kvaliteta proizvoda, što nije uvijek jednostavno.

Upravljanje nije jedini smjer, osim ako to ne želite

Percepcija da se u IT-ju može napredovati samo u leadership smjeru za Srećka je samo to – percepcija. Stvar je u tome da je teže horizontalno se pomaknuti u striktno vrlo tehničkoj niši. No, oni zaposlenici koji uz svoje tehničke ekspertize razvijaju i dodatne setove znanja izvan njih imat će veće šanse za eventualno horizontalno napredovanje. Srećko dodaje i kako vjeruje da su zaposlenici koji imaju širok spektar znanja, a ni u jednome nisu eksperti, vrlo važni i cijenjeni na tržištu rada jer mogu problemima pristupiti iz različitih uglova:

Ti zaposlenici imaju širok krug djelovanja te lakše mogu rješavati kompleksnije probleme, posebno jer su kroz takav rad i sami naučili tko posjeduje duboku ekspertizu u uređenom području. Shodno tome, efikasni su u rješavanju problema koji su interdisciplinarni i zahtjevaju suradnju različitih eksperata.

Mihovil dodaje kako je po njegovom mišljenju velik problem industrije prerana promocija zaposlenika tehničkog profila u leadership pozicije bez odgovarajućeg mentorstva. Neki ljudi prirodno teže prema ovim pozicijama i oni se općenito dobro snalaze i ako ih se prerano unaprijedi, ali ovakvi zaposlenici čine manjinu, kaže Mihovil:

Za većinu ljudi rekao bi da treba omogućiti postupan prelazak iz čisto tehničke uloge preko uloga koje su dijelom tehničke, a dijelom voditeljske do uloga koje su čisto voditeljske – prateći ih odgovarajućim mentorstvom. Naravno, ni takav put neće biti za sve te zato kompanije moraju osmisliti puteve za napredovanje koji imaju minimalan udio liderskih vještina.

Kao dvije glavne vještine koje svaki zaposlenik može i treba usavršiti su mentorstvo i coaching, budući da se tiču dijeljenja znanja i rada na unaprjeđenju tima, dodaje Mihovil.

Nema univerzalnog recepta za efikasnost

Budući da Infobip raste zaista brzo, zanimalo me kako Mihovil na to gleda iz svoje perspektive, i kako se po njegovom mišljenju ova činjenica odražava na mogućnosti napredovanja u tvrtki:

Nove pozicije u kompaniji, a čak bih rekao i do tada nepostojeće na hrvatskom tržištu, ali prisutne u velikom broju globalnih tvrtki, se u Infobipu otvaraju gotovo mjesečno. Tako da se ljudima koji već rade u Infobipu vrlo često otvaraju mogućnosti za napredovanjem u raznim smjerovima – vertikalnim i horizontalnim. Jednu od takvih mogućnosti sam sam iskoristio, a vjerujem da će ih u budućnosti biti još.

Za kraj našeg razgovora, Srećko ističe da nema univerzalnog recepta za efikasnost u bilo kojem polju. Svatko treba pronaći svoj način kako se najbolje organizirati, i u tome leži najveći izazov:

Određeni aspekti LEAN metodologije (koje se koriste najčešće u development procesima) mogu se primijeniti i na druge aspekte rada. Konstantno, svaki dan po malo prema naprijed. To je ono što meni pomaže; male (nekada i velike) pobjede svaki dan. Prvu verziju svake ideje, procesa, frameworka rada moguće je, a i potrebno, izbaciti kroz maksimalno 2-3 dana.

Oba moja sugovornika slažu se kako se treba odvažiti na rad s novim stvarima i suočavanje s novim izazovima koji se nalaze izvan vaše komfort zone. Tko zna, možda vas baš jedan izlet iz te zone dovede na intervju za posao u Infobipu!