Ako mislite da je ovisnost o internetu problem djece, psihijatri imaju drugačije iskustvo. U klinici za psihijatriju Sveti Ivan sve češće završavaju mladi muškarci koji po 12 sati dnevno provode online. I ne mogu stati.
Primijetili smo da ovisnost o internetu češće pogađa introverte, osobe slabijeg samopouzdanja i užeg socijalnog kruga koji ponekad imaju i neke druge psihičke komorbiditete, kaže dr. Irena Rojnić Palavra, psihijatrica iz bolnice Sveti Ivan na zagrebačkom Jankomiru.
S njom smo pričali o ovisnostima današnjeg doba kao što su ovisnost o internetu, gejmingu, društvenim mrežama i tehnologiji.
Navikli smo pričati o opasnosti ovih ovisnosti za najranjiviju skupinu društva, djecu, no činjenica je da ni odrasli nisu imuni na ovisnost o ekranima. A oni, kao što znamo, imaju velike odgovornosti u svojoj obitelji, na poslu i u širem društvu.
Na početku smo htjeli razjasniti zašto se kod ljudi uopće razvijaju ovisnosti.
Pitali smo Natka Becka i Juraja Malenicu može li nam ChatGPT biti doktor
Samoliječenje
Irena objašnjava da teorija ima mnogo, što znači da je problem kompleksan ili da još uvijek nemamo sve odgovore. Njoj je najbliža teorija samoliječenja ili automedikacije prema kojoj ljudi posežu za sredstvima ovisnosti kao što su psihoaktivne tvari ili pribjegavaju nekom ovisničkom ponašanju kao što su ovisnost o internetu ili kockanju da ublaže psihičku patnju.
Okidač za to su neke neugodne životne situacije poput pojačanog stresa i traume ili emocije kao što su tuga, ljutnja, osjećaj praznine. Pomoć liječnika, kaže nam psihijatrica, ljudi potraže najčešće tek kad je stvar uzela maha i pojave se posljedice.
Najčešće im u bolnicu na zagrebačkom Jankomiru dolaze mlađi muškarci, od 18 do 25 godina, djecu ne primaju, u pratnji roditelja koji su izvršili pritisak na njih:
Zato što su primijetili da su se socijalno izolirali, da ne funkcioniraju u školi ili na fakultetu, da se ne mogu zaposliti, da mijenjaju raspoloženje, da su tjeskobni, napeti, razdražljivi, da se ne odvajaju od ekrana, da većinu budnog stanja provode na ekranu, da nemaju alternativnih aktivnosti.
Napominje da Svjetska zdravstvena organizacija ima tri kriterija za potvrdu ovisnosti. To su gubitak kontrole, uporaba interneta kao prioritetna aktivnost i nastavak uporabe unatoč posljedicama.
Nije isto jeste li na internetu 2 ili 12 sati
Irena kaže da su najadiktivniji sadržaj na internetu videoigre, budući da ih više igraju muškarci, oni su im najčešći pacijenti, slijede oni koji koriste društvene mreže i pornografske sadržaje. Obično nisu jako motivirani za liječenje, ne shvaćaju da imaju problem jer se većina ljudi u njihovoj okolini naizgled ponaša isto. Ali postoji bitna razlika, tvrdi psihijatrica:
Nisu svi sadržaj problem. Problem su videoigre, problem su društvene mreže, problem su pornografski sadržaji. Znači, to su tri najproblematičnije skupine sadržaja. I problem je vrijeme jer nije isto jeste li dnevno 2 ili 12 sati na internetu.
Također, objašnjava da im je u struci već dugo jasno da se u djetinjstvu formira ovisnički naboj, što predstavlja veći rizik za razvoj ovisnosti kasnije u životu. Kaže da je jako različito kad djetetu damo nešto s 5, 15 ili 25 godina jer je psihološki i biološki nezrelo te time podložnije u odnosu na odrasle krenuti putem ovisnosti. Zato je važno odgađati prvu upotrebu bilo čega s adiktivnim potencijalom. Ilustrira to pričom o jednom svom pacijentu koja ima sretni završetak, o drugim teškim pričama ne želi govoriti.
Važnost motivacije
Dakle, u toj lijepoj priči riječ je o muškarcu koji je imao između 30 i 40 godina, a počeo je igrati jednu videoigru (“pucačinu”) s 25 godina. Došao im je u bolnicu jer mu je žena zaprijetila razvodom jer se prestao baviti svojim djetetom, na poslu je degradiran, prestao je plaćati kredit, pa su se morali preseliti u manji stan. Silno se udebljao i bio je psihički rastrojen, ali i motiviran da se promijeni.
Irena ima svoje objašnjenje zašto je uspio:
Mislim da je kod njega bilo ključno to što je počeo igrati s 25, a ne s 5, što je imao u svojoj glavi referencu ranijeg života, odnosno znao je gdje može naći utočište i čime se može baviti.
Osobno sam zabrinuta što u mlađim pacijentima vidim da se nemaju za što uhvatiti jer je njihov cijeli život vezan uz internet i jako im je teško naći alternativu. Oni zapravo moraju ispočetka graditi neku novu priču, što nije lako.
Što ćemo, učiti djecu AI-ju ili zabraniti mobitele u školama?
Mobitel nas kontrolira
Unatoč tome što u svom poslu vidi njezinu tamnu stranu, Irena nije protiv tehnologije, kaže da nam je donijela puno dobroga. Ističe da je za zdravlje potrebna ravnoteža, a tehnologiju trebamo koristiti pametno i umjereno, s kritičkim stavom, što se odnosi i na umjetnu inteligenciju.
Podsjeća da danas ima ljudi koji većinu svog budnog vremena provode na internetu i da je velik problem što nam mobitel stalno interferira sa svakodnevnicom:
Bilo bi lijepo kad bismo mogli, primjerice, uzeti pola sata ujutro i pola sata navečer, informirati se, ostati u tijeku, ali mi se čini da, umjesto da mi kontroliramo mobitel, on kontrolira nas.
Priča da su neki njihovi pacijenti sami sebi doskočili i instalirali si aplikacije za ograničavanje vremena i blokiranje određenih sadržaja na internetu. Također, Irena smatra da nije problem ako se osoba profesionalno bavi tehnologijom jer teško da će se itko navući na svoj poslovni sadržaj.
Apstinencija nije cilj liječenja
Objašnjava da ovisnost o internetu nije kao ostale ovisnosti. Primjerice, ako pacijenti piju, zlatni cilj je da prestanu piti. Ako se drogiraju, da u potpunosti prestanu. Svako pokliznuće nosi velik rizik da se čovjek vrati u ovisnost. S druge strane, s internetom nije tako:
Internet je postao vrlo važan za život i ne možemo od naših pacijenta zahtijevati da se skroz maknu od interneta, ali neki sadržaji nisu krucijalni za život.
Ali poanta je da ovdje smanjenje ili apstiniranje nije cilj, nego sredstvo da čovjek živi kvalitetnije, da mijenja stil života. Jačamo ih psihološki pa u idealnom slučaju više niti nemaju potrebu biti toliko na internetu.
Kako se liječi ovisnost o internetu
S liječenjem ove ovisnosti u bolnici Sveti Ivan počeli su prije nekoliko godina i kažu da nema baš navale, što je i iskustvo zemalja u okruženju. Pacijenti su ovdje u formatu dnevne bolnice, opisuje liječnica:
Ljudi nisu u krevetu, nego su s nama u programu nekoliko sati na dan. I onda im se posvetimo kroz psihoterapiju i edukaciju te različite druge aktivnosti kao što su tjelovježba, učenje tehnika nošenja sa stresom, radna terapija, zajednički izleti, obiteljska terapija, grupe podrške i slično.
Grupna terapija se pokazala kao najbolji model liječenja ovisnosti, a samo liječenje, kaže, može potrajati jako dugo, mjesecima i godinama, što u psihijatriji nije rijetkost.
Kada pacijenata nema dovoljno za oformljivanje grupe, s njima se radi individualno.
Preporuke kako održavati digitalnu higijenu
Savjeti za prevenciju ovisnosti o internetu su brojni i ima ih posvuda. Proučili smo preporuke različitih liječnika i institucija i saželi ih na desetak ključnih koje su ponavljaju:
- ograničiti vrijeme korištenja digitalnih uređaja, osobito za aktivnosti koje nisu povezane s poslom
- pratiti vlastite navike korištenja tehnologije kako bi se osvijestila količina vremena provedena na digitalnim uređajima
- uvesti vrijeme i prostore bez digitalnih uređaja, primjerice tijekom obroka, na toaletu ili prije odlaska na spavanje
- smanjiti broj digitalnih distrakcija, poput nepotrebnih notifikacija na mobilnim uređajima
- poticati aktivnosti izvan digitalnog okruženja (tjelesna aktivnost, druženja, hobiji)
- koristiti tehnologije svjesno i s jasno definiranom svrhom
- povremeno uzeti razdoblja odmora od digitalnih uređaja (digital detox)
- razviti svijest o vlastitim navikama i okidačima koji mogu dovesti do pretjeranog korištenja tehnologije
- održavati redovitu i zdravu rutinu spavanja, uključujući izbjegavanje uređaja prije spavanja
- nadzirati i ograničiti potrošnju novca u digitalnim igrama i aplikacijama, ili ukloniti opremu za igranje
- ako pretjerano korištenje negativno utječe na svakodnevno funkcioniranje, potražiti stručnu pomoć.
Nije važno imate li ili nemate sve kriterije koji bi vas okarakterizirali kao ovisnika o internetu, razmislite malo o vremenu koje provodite pred ekranom jer možda je vrijeme za pauzu. Ili razgovor. Na kraju samo dodajmo da se na pregled u ovoj bolnici možete naručiti kao i kod bilo kojeg drugog specijalista, crvenom uputnicom.
