Generacije koje su nedavno završile fakultete ili sada studijske dane privode kraju, odrasle su na pričama da trebaju “završiti u roku” i “dobiti diplomu”, no kada odrade te dvije roditeljske zapovijedi i nađu se na tržištu rada, često shvate da im nedostaje ono što bi im u današnje vrijeme posao zbilja moglo osigurati - praktično iskustvo.
Upravo se tim problemom bavio Luka Abrus, CEO developerske agencije Five, u predavanju na WinDaysima “Sustav u kojem je (uspješni) individualac pravilo, a ne iznimka”. No, o kakvim je uopće iznimkama riječ?
Većina studenata dolazi na razgovor za posao s osjećajem da na njega polažu neko pravo, kao da su taj su posao “zaslužili” završavanjem studija, tvrdi Abrus. No to je daleko od dovoljnog.
Što si radio osim studiranja?
Five i Shoutem zaposlili su 41 osobu izravno s fakulteta, objašnjava, i imaju vlastiti set pokazatelja potencijala. Intervjui se održavaju u nekoliko krugova s različitim osobama u organizaciji: u prvom krugu pitaju se stvari koje su kandidati naučili na prvoj godini fakulteta, u drugom se povlači pitanje vannastavnih aktivnosti, a u trećem i četvrtom je fokus na stvarima koje se nisu mogle naučiti na fakultetu i u klupama.
Tu se postavlja vrlo bitno pitanje – Što si još radio/la osim studiranja? – a prema odgovorima se nalaze gore spomenute “iznimke”, studenti koji su na sebi uz studij dodatno radili.
U to ulazi samostalan rad na vlastitim vještinama, ali i studentska natjecanja, izborni predmeti i ljetne prakse – jer su studenti koji se na njih odlučuju jednako opterećeni obvezama programa, kao i njihove kolege, no spremni su na dodatan angažman.
Mladima ne dajemo dovoljno prilika, tvrdi Abrus, a kada izađu s fakulteta samo s diplomom i bez praktičnog iskustva ne mogu se tako lako uklopiti u radnu okolinu te odlaze u potragu za poslom van granica.
Je li “nemamo vremena” u potpunosti istinito?
Iako se često čuju žalbe kako uz notornu “Bolonju” nema vremena za druge aktivnosti i stjecanje praktičnog iskustva, praksa (opet) pokazuje drukčije:
Ono što želimo postići je dokazati studentima da imaju vremena za nešto drugo osim studiranja. U tvrtki imamo studente koji rade puno radno vrijeme i uspješno daju ispite. To su pametni ljudi koji znaju što žele i trude se za to.
Kao primjer jedne takve iznimke predstavljen je Bruno Kovačić, dvadesetšestogodišnji osnivač Axilisa. Tvrtku koja sada broji deset zaposlenih osnovao je na početku zadnje godine fakulteta. Kako je počeo raditi u struci već u četvrtom razredu srednje škole, i to u Citusu, u trenutku osnivanja vlastite tvrtke već je za pojasom imao poprilično iskustva.
Odgovor na to kako je stigao i položiti sve u roku i s visokim ocjenama, a ujedno i steći dovoljno iskustva i pokrenuti vlastiti posao, bio je vrlo jednostavan:
Shvatio sam da velik do stvari ne moram učiti onako kako su nam rekli da moramo učiti, pisanjem zadaća, sjedenjem na predavanjima, već sam sam isprobavao stvari.
Iskustvo > ocjene
U sklopu predavanja predstavljeni su i rezultati tematski povezanog istraživanja koje je Microsoft proveo na 50 sudionika, direktora mlađih od četrdeset godina, i to tvrtki s više od deset zaposlenih.
Njih čak 82 posto radilo za vrijeme školovanja, pokazali su rezultati koje je predstavio Tomislav Tipurić, a najviše znanja potrebnih za rad ispitanici su stekli u vlastitom aranžmanu. Tim istim ljudima pri zapošljavanju je višestruko bitno iskustvo od ocjena ili dužine studiranja, a velik dio njih također bi prije zaposlio nekoga tko ima praktičnog iskustva, ali ne i diplomu, nad diplomantom bez iskustva.
Samo njih 4 posto misli da ih je formalno obrazovanje adekvatno osposobilo za ono čime se bave, no ujedno ih i 98 posto smatra da se ta prva poražavajuća statistika može promijeniti promjenom kurikuluma – primjerice, vrednovanjem vannastavnih aktivnosti.
U svakom slučaju, potrebno je promijeniti mentalitet koji i dalje promovira stare obrasce i stvoriti sustav koji potiče rad na sebi i stvara uspješne pojedince koji nisu iznimka koja potvrđuje pravilo.