Vodič za preživljavanje u svijetu buzzword smoga - iliti zašto propitivanje Agentic, Vibe, AEO i sličnih AI bajki čini internet boljim mjestom.
Imam jednu dobru i dvije loše vijesti.
Prvo dobra. Sve staro je opet novo, odnosno ako ste godinama slušali savjete dobrohotnog kolege, freelancera ili agencije – duboke čestitke. Možete slobodno zatvoriti tekst – ma i cijeli ekran – jer ništa se bitno u digitaliji nije promijenilo.
Q: A loša vijest?
A: Većina vas nije zatvorila ekran
Q: Ok, ma to je jasno. A koja je druga loša vijest?
A: Za par godina ćemo se opet naći ovdje.
Search Engine Optimization, Customer Relationship Management pa čak i – pazite ovo – Critical Thinking doživljavaju valjda deveti ukop na Mirogoj. Namjerno nisam pisao SEO, SEM ili CRM skraćenice čisto da vidite kako novopečeni AI vizionari ne samo da predviđaju kraj tehnologijama ili alatima, već čistim zdravorazumskim konceptima.
Naslušali smo se doomsday proročanstava i oko weba, kriptovaluta, pa čak i današnjeg pozadinskog aktera – umjetnih neuronskih mreža – kojima su desetljećima predviđali spuštanje pulsa na nulu. Nabacivanje osmrtnicama postaje sastavni dio tehnoloških ciklusa; što me brzo dovodi do prve poante: Agentic, AEO, DeepHat i ostali AI smogovci toliko su zagadili zrak da se validni Tik Tok brain rot, Jonathan Heidt i “usamljeni Gen Z” lagano skidaju s top lista digitalista. Hajde de, pitaju me tu i tamo “jesi li pogled’o Adolescence?”
(Nisam još. Nagovaram ženu na binge, ali nam jednosatne serije predstavljaju preveliki zalogaj koncentracije što – kako ovo tipkam – ispada teža auto-ironija. Btw, ovo nije digresija. Kritički nastrojen TV, GenZ i attention span će nam biti važniji pred kraj druženja.)
Cosa Nostra Prompt Inženjera
Razumijem da mediji moraju pisati o blistavoj stvarčici koju će Jony Ive poroditi Altmanu. Razumijem i da sijaset organizatora mora popuniti skupe konferencijske stolice (pogotovo Hararija); no u branši vlada toliko velika diskrepancija između medijsko-influencerskog spiela i stanja na terenu, da je AI hyperima još jedino preostalo da nas uvjere kako se originalni burek fila s bananom.
Postoje tri sloja tog marketinškog overhype AI podzemlja.
Prvi i najjednostavniji su bukvalni šaneri. Njih je najmanje, ali su zato najglasniji. Nešto kao šibicari i ulični džepari. Stariji primjeri su Elizabeth Holmes i Adam WeWork Neumann; a u modernija kripto AI ljeta – SBF FTX ili klasični Elon Musk koji će s Grok3 napisati novu povijest. Prevarantski um – kaže Bruce Wayne – poprilično je jednostavan, a paragraf o njima posljedično štur. To su ljudi koji nemaju nikakav tehnološki roadmap te u pričanju s investitorima ili medijima iznose provjerljive neistine.
Neki od njih toliko koketiraju sa zatvorom da će, umjesto da se k’o normalni banditi voze po HNK maćuhicama, u državni NPOO upisati kako je potpuno autonomni robotaksi spreman testirati kočnice ispred zagrebačkih škola.
Ne brinite, Picardov FacePalm tek slijedi
Drugi pak razumiju da Remetinec nije Lone pa nas obilaze i dvore premazani svim virtualnim mastima. Ti perfidni long-term kockari neće izlaziti s čvrstim i utuživim tvrdnjama, već će okupati svoj narativ u nešto kvazi-moguće, potencijalno benefitno ili štetno za čovječanstvo.
Amerikanci ih dijele na doomere i gloomere. Doomer viče da AI uzrokuje (ne)zapošljavanje programera – i totalno ignorira makroekonomiju, startup-VC-funding kašljanje i normalizaciju nakon COVID balona. Gloomer pak MIXX žiriju tvrdi da električni hiperautomobil jednog dana može postati oldtimer. Kako da ne, groblja jurilica u Dubaiju demonstriraju upravo to.
Ili recimo Aleksa Gordić, koji radi na generalnoj umjetnoj inteligenciji (AGI) iako se desetljećima lome koplja oko opće definicije tog pojma. Gordić kaže kako će njegov daemon konstruirati ceste, mostove, ma i sigurne Dysonove sfere. Iako je i Jean Luc Picard tijekom 24. stoljeća iskusio da to nije moguće.
I ne znam jeste li skužili trend, ali moderni kockari prolaze i kroz debeli medijski trening. Naime, tu i tamo će se naći hrabri novinar, nesavitljiva urednica ili marketingašica s plaštem koja će pitati prezentera: “Ok, imate li vi neki dokaz za tvrdnje, zašto vam treba tako dugo i kako to da ste tri puta probili budžet?” Defaultne riječi koje longtermisti govore su “Someday! Vrijeme će pokazati! Znate, i ljudi haluciniraju!” Ili još bolje, da je njihov projekt “Moonshot!” – riječ čija je upotreba precizna kao i Bakićeve pandemijske prognoze.
(Što je druga ironija – budući da je upravo gospodin Nenad koristio taj termin da obrani zagrebačke robotaksije. Ni ovo nije digresija. Projekt mora imati legitimni tehnološki roadmap da bi se “kvalificirao” kao Moonshot. Da budem precizan, JFK je na temelju realnog inženjerskog plana, a ne Sci-Fi bajki, odobrio lansiranje na Mjesec – po čemu je riječca i dobila ime.)
Dodajte na to i svjedočenje Gergely Orosza koji piše da je većina paraboličnih izjava o “AI Job replacement”, vibe-coding uspjesima, robo-taksijima koji rasterećuju promet i novim AEO alatima zapravo undisclosed plaćeni influencer oglas, namjerno konstruiran i ciljno isprepleten neistinama, kako bi štreberi brže-bolje komentarima “ispravili” post nesvjesno povećavajući viralnost kvazi-tvrdnje.
Ovime želim pokazati da će se prosječan mladi mozak 25-godišnjaka, dizajnera, developera, PM-a ili copywritera morati svim silama boriti protiv tehno-marketinške mašine koja je podmazivala svoje komunikacijske zupčanike punih 70 godina. Naime, istočni grijeh AI polja upravo su originalni kockari, John Mccarthy i Claude Shannon. Njih dvoje su mozgali oko definicije umjetne inteligencije, vrteći se amo tamo oko egzaktne terminologije. Poslušajmo što je McCarthy govorio tada, 1952.:
Shannon thought that artificial intelligence was too flashy a term and might attract unfavorable notice, and so we agreed to call it Automata Studies.
No pojavio se problem. Termin “Automata Studies” bio je tehnički precizan, ali ne i dovoljno atraktivan za investitore ili medije. Crickets. Zbog toga je katedra ipak odlučila pohoditi neke njihove Dane komunikacija (inače odlične), gdje su 1956. odabrali sočniji naziv “Artificial Intelligence”, termin koji od tada generira “mega claims, tiny evidence“ narative.
Stariji kockari su revno nudili promo-štafetu mlađima pa je taj ljepljivi promocijski virus prenesen do današnjih Altmana, Sutskevera, Amodeia, Muska i Nobelovca Geofreya Hintona – kuma moderne umjetne inteligencije. Njihove izjave su često nesmotrene, selektivno autistične i toliko bahate da Hintonovu sliku vjerojatno i Mamić nosi u novčaniku.
Temeljna zabluda dugoročnih blefera je što nihilistički igraju na kartu da su ljudi glupe i naivne ovce. No da je to doista tako, mi se ne bismo lijepo družili ovdje. Jer ljudi – barem u prosjeku – ne samo da su znatiželjna, dovitljiva i dobrohotna bića, već uz to imaju i opasan smisao za humor. Još važnije, dugoročna igra je dvosjekli mač pa ljudi – opet u prosjeku – kad-tad detektiraju seronje. A to sve najbolje pokazuju čuvari zdravog razuma – internetska meme vojska koja ništa ne zaboravlja. I ništa ne oprašta…
Treća skupina smo svi mi: ekipa sa selektivnom amnezijom, odnosno većina ljudi koji s općenito dobrim namjerama govore stvari koje smatraju istinom. No problem s “većinom” i “smatranjem” je što nas tu i tamo znaju ponijeti inherentne pristranosti i podsvjesne zamke. Recimo kolumna od Saše Šarunića koja benevolentno ispipava vibe-coding koncept zaboravljajući da developer/ka provodi barem dvije trećine svog vremena na zmazano održavanje, a ne stvaranje IT sustava. Ili recimo Ivan Burazin koji priča važnu istinu da “agenti nisu baš nešto za kompleksnije taskove”. Bravo za stav, 🫡 ali čemu onda “Your next hire should be an AI agent” naslov?
Čak i da smatrate kako je pomoć pri generiranju programskog koda ili sadržajnog slopa nešto truly groundbreaking (nije), počela su se pojavljivati istraživanja (Apple, Apple opet, Salesforce, LiveCodeBench Pro, LiveCodeBench GSO) koja dokazuju ono što već dugo osjećamo u trbuščiću = da LLM-ovi neće moći savladavati iole teže cjelovite zadatke. A ako si sada mislite: “Someday! Vrijeme će pokazati!” … imate kolegij na FSB-u “Operacijska Istraživanja” gdje se uči kako je većina aktivnosti u dnevnom radu upravo multistep multimodalni subjektivni proces nemoguć za potpunu automatizaciju, a pogotovo ne pomoću sintesajzera stohastičkog teksta.
Ovdje se zapravo radi o jednom medijskom efektu naziva Gell-Mann amnezija, koja objašnjava kako će eksperti uzeti novine, pročitati članak iz vlastitog polja, vidjeti da je tekst površno napisan i automatski ga deklasirati kao besmislicu. No potom će okrenuti stranicu u tim istim novinama te slijepo vjerovati svemu što se piše izvan njegove specijalizacije. Dobar primjer je (vrhunski) analitičar Ben Evans koji govori da on u svojim radovima nikada ne koristi Deep Research. Nije mu pouzdan kaže. Evans također primjećuje da većina kompanija nije imala koristi od GenAI alata, ali istodobno smatra kako će upravo ti alati svakako zamijeniti neke od programera (?!)
A kada spojimo Gell-Mann amneziju sa sindromom akvizicije alata te još važnije, nesretnom antropomorfizacijom umjetne inteligencije iz 1956., dobijemo efekt da mi kao zadnja, treća, selektivno zaboravljiva klika, nesvjesno pomažemo prvim i drugim akterima. “GRAIA odgovara empatijom!” kažu opet Bruketa i Žinić.
Suma sumarum, Gell-Mann je temeljni razlog zašto će “SEO” i “Coding” osmrtnice često biti uručivane od strane ljudi koji nemaju direktno zasukane rukave u tim domenama, a upravo nam SEO polje može pomoći da shvatimo što će se dogoditi i s vibe-coding, agent-washing i sličnim AI navlakušama.
WhiteHat je novi BlackHat
Neki dan je održan WordCamp Europe, najveće okupljanje WordPress stručnjaka, koji pogone dvije trećine (!) cijelog smislenog weba. Konferenciju je pohodio i John Mueller (Search Advocate @ Google) koji je držao panel na temu optimizacije za tražilice. Na pitanje kolege: “Što možemo učiniti da bi rankali na AI Overviews i GenAI alatkama?”, John je hladno odgovorio: “Absolutely nothing”.
Iskusni John je rekao ono što zapravo imamo u uvodu. Ako ste marljivo godinama radili na sadržaju, blog postovi, newsletter, PR outreach, tehnički SEO, isplanirana prisutnost na društvenim mrežama i slično, možete si opaliti jedan filmski high-five jer u eri (koliko toliko) naivnih i čistih LLM-ova kvalitetan i originalni sadržaj doista je kralj (i koji se bez grama srama krade za treniranje neuronskih mreža 🤷)
E sad, zašto je WhiteHat novi BlackHat? Pa upravo zato što novopečeni eksperti otkrivaju toplu SEO vodu i prodaju decenijama godina stare WhiteHat taktike, a sve, kao tobože, neki novi BlackHat LLM empowerment trik. Problem je što se uz takve AI shortcut narative serviraju i friški AEO, GEO, SEM-Rush-1000-dolara-mjesečno alati koji će, tobože, monitorirati poziciju brenda unutar jezičnih modela i vektorskih baza podataka. Ti alati ne mogu pouzdano raditi jer ovise o implicitnoj, nedeterminističkoj LLM pozadini te još važnije, korisničkom kontekstu koji je neprovjerljiva i neograničena tamna materija.
No samo čekajte da vam se u inbox nakače prvi šaneri i drugi šarmeri uvjeravajući vas (krivo) da postoji holistički, homogeni, sustavni pad organskog prometa – te kako njihov srebrni metak rješava sve konverzijske glavobolje.
I onda ćete još jednom pasti u Gear Acquisition Syndrome zamku ignorirajući 5 temelja online nastupa: odabir open source platforme, poslovni plan, marketinška strategija, slijedno pozicioniranje pa potom i detaljan sadržajni EEAT plan o kojem se divani godinama. A ako još jednom čujem da “biznisi u 2025. moraju biti autentični”, doslovno ću istrčati stepeničasti maraton na Savskoj – samo da se bacim s vrha Zagrepčanke.
Puno se vrtim u krug da povučem paralelu… Za par godina ćemo isto tako vidjeti vibe-coding “eksperte” koji preporučuju programerima kako su relacijske baze prava stvar, da uvijek morate krenuti od smisla, dizajna i arhitekture sustava – te da svakako treba paziti na optimizaciju, održivost i čitljivost koda.
Don’t-Repeat-Yourself! Ti budući savjeti će zasigurno poentirati s – mark my words – “dizajneri, developeri i manageri trebaju komunicirati!!!” Što je možda i važniji finiš kolumne: sva prava i teška pitanja ostala su ista – i nema naznaka da će ih GenAI ukloniti. Štoviše, GenAI će ih dodatno iskomplicirati s obzirom da su LLM-ovi već sada u fazi duboke komoditizacije. Inače, primjer da “inženjeri trebaju poznavati temelje” 🙄 je upravo sletio.
Booksa umjesto zaključka
Za kraj, kako da se mi treći aktivnije borimo protiv prvih i drugih?! Kažu memovi zajebancijom, ali bilo bi dobro i edukacijom. Pišem šest preporuka, sortiranih na temelju moguće nam koncentracije:
1. “Empire of AI” – Karen Hao
Attention Span: 8h.
Knjiga je izašla 2025, a predstavlja najbolju disekciju prenapuhane AI branše. Karen Hao piše za WSJ, The Atlantic i MIT Tech Review; a u knjizi iznosi neosporive dokaze, skupljane kroz devet godina istraživačkog novinarstva. Hao nudi silver lining koji sam i ja htio provući kroz tekst … GenAI ima korisnosti, ali koje trebamo pažljivo implementirati tamo gdje to ima smisla. Bez pompe, fanfara i lažnih obećanja. Njezina priča o korištenju LLM-ova u očuvanju Māori jezika primjer je takvog smjera.
2. “The AI Con” – Dr. Emily M. Bender & Dr. Alex Hanna
To je manja knjiga za koju će vam trebati cca 5h.
Bender i Hanna vade oštrije škare i najradije bi precvikali dovod struje cijelom AI polju. S time se ne slažem. Nije konstruktivno jelte, ALI knjiga izdašno objašnjava problem antropomorfizacije stohastičkih papiga, odnosno negativnih posljedica pripisivanja ljudskih značajki robotu. Na primjer, zadnje Algebra istraživanje (Kopal, Žnidar, Korkut) demonstrira kako 44 posto Gen Z “smatra” da AI pozitivno utječe na mentalno zdravlje. Tu leži budući problem. Ako mladi već sada gledaju na transformere kao psihoterapueta – a znamo da OpenAI koristi taj isti moment kao engagement trap – opasno smo blizu da Jonathanu Haidtu damo priliku za novi bestseler. Oko toga je održan panel u Novinarskom domu gdje je ključno pitanje bilo: kako koristiti AI, a da ujedno podržavamo ljudske vrijednosti i društveni napredak? Gornje dvije knjige daju najbolje odgovore.
3. Javna debata od 45 minuta, zapravo kompresija The AI Con knjige, gdje Bender diskutira AI problematiku sa Sébastien Bubeckom, autorom kontroverznog Microsoft “AGI Sparks” rada.
Pogledajte cijeli video i primjetiti će te da Bubeck nije uspio – ma ni pokušao – osporiti išta što je Bender govorila.
4. Kolumna iz 2023., duhovna prethodnica ovog teksta koja dublje objašnjava statističku prirodu AI sustava, tamnu materiju informacijskog polja, Moravecov i Jevonsov paradoks.
Vrijeme čitanja cca 13 minuta
5. Ako vam je i to previše, bacite oko na Silicon Valley klip od 15 sekundi koji portretira dva najveća neprijatelja vibe-codinga i agentic sustava = ironiju automatizacije i nemoguće detaljnu specifikaciju…
6. No vi ste vjerojatno sada na (nepotrebnom) Zoom sastanku. S jednim okom gledate na tu neku Netokraciju. A dolje, iz prekrasne Krasniqijeve pekare, vas oplakuje miris slasnog bureka. Generalno nemate više snage škiljiti u sortirane knjige.
Attention Span je na 0; a paralelno si mozgate gdje usput kupiti jogurt. Što me vraća na početak našeg druženja … to jest … Imam jednu dobru, i dvije loše vijesti za vas.
