Postoje kampanje koje izazovu emociju. One koje podignu engagement. A postoje i one koje podignu obrve. IKEA je svojom objavom uspjela izazvati i podići sve troje. I onda nestati. Bar u Hrvatskoj, piše u svojoj kolumni copywriterica i content kreatorica Monika Nožinić.
Skrolam po Facebooku i naletim na IKEA objavu. Zaustavim se. Ne zbog vizuala, nego zbog količine negativnih i okrutnih komentara ispod njega (izdvojit ću samo neke koje sam zapamtila: “Odvratni ste“, “Tko vam je to odobrio“, “Kakva glupa objava“, “Na tuđoj muci se želite promovirati” i slično). Pročitam ih nekoliko, instinktivno napravim screenshot i nastavim dalje.
Sljedeći dan, kao netko tko radi u marketingu i često promišlja o onome što vidi online, vraćam se toj objavi. Zanimalo me kako će se situacija razviti. Otvaram Facebook stranicu i, gle čuda, objave više nema. Provjeravam dvaput u nevjerici i shvaćam da objava je obrisana.
Tu mi je postalo jasno da ovo nije samo još jedan “internet trenutak”, nego zanimljiv komunikacijski slučaj i “šum”. I tu nastaje zanimljiv dio i moja ideja za LinkedIn objavu koja je (također) izazvala lavinu komentara i zanimljive rasprave.
Globalna priča ≠ lokalno razumijevanje
Kampanja s plišanim majmunima temeljila se na globalno poznatoj emotivnoj priči o mladunčetu Punchu, makakiju iz japanskog zoološkog vrta koje je utočište, nakon što ga je majka napustila, a čopor odbacio, utjehu pronašlo u staroj IKEA plišanoj igrački.
Na tržištima gdje je ta priča već imala medijski prostor i emocionalnu podlogu, poruka je funkcionirala upravo onako kako je zamišljena: emotivno, toplo i empatično.
U tom okviru, kampanja je bila logična. Izvan tog okvira, postala je nešto sasvim drugo i upravo se to dogodilo u Hrvatskoj.
Objava je plasirana bez ikakvog dodatnog konteksta, uz kratak opis koji je preveden s engleskog: “Ponekad je obitelj ona koju pronađemo usput.”
Za jedan dio publike to je bila neutralna, lijepa po(r)uka. Za druge totalni fijasko.
Kad je copy samo preveden, ne i lokaliziran
U komunikaciji vrijedi jednostavno pravilo: Ono što je “poznata priča s interneta” za dio ljudi, za veliki dio publike je nepoznanica. Ako se čitatelj sam mora informirati kako bi razumio poruku, tu je već u startu jasno da je komunikacija zakazala.
Prevođenje i lokalizacija nisu isto. Prevedeni copy može biti jezično točan, ali kontekstualno prazan.
U Hrvatskoj pojam obitelji već godinama nosi snažan vrijednosni i društveni naboj. Kada se takva riječ koristi u kampanji bez jasnog okvira, publika je ne čita samo marketinški nego osobno, ideološki i emocionalno.
U tom trenutku vizual više nije “dva plišanca koja se grle”, nego simbol na koji svatko projicira vlastiti stav. Rečenica “Ponekad je obitelj ona koju pronađemo usput” u hrvatskom kontekstu nosi daleko snažniji vrijednosni naboj nego u nekim drugim kulturama.
tristopedestisedam interpretacija
Jedna od ključnih pogrešaka bila je pretpostavka da publika dijeli istu referencu. IKEA Hrvatska komunicira izrazito širokoj i heterogenoj publici.
Ono što je “poznata priča s interneta” za jedan dio publike, za drugi, veliki dio je totalna nepoznanica. Ako nam komunikacija ovisi o tome da će se korisnik sam informirati kako bi razumio poruku, tu je već u startu jasno da je komunikacija zakazala.
Moj kolega i iskusni copywriter Josip Listeš ovu je situaciju opisao kao odličnu edukaciju za sve nas u struci. “Razmislite dvaput što vam znači poruka, kome je prenosite i pitajte još nekoga kako to zvuči. Makar i kuma CGPT-a.”
Bez konteksta, kaže, komunikacija odlazi u tristopedesetisedam smjerova.
Netko vidi napad na tradicionalnu obitelj.
Netko vidi dva muškića.
Netko vidi slobodu izbora.
Netko samo plišance.
I svi su uvjereni da su u pravu.
To nije problem publike. To je priroda simboličke komunikacije bez jasnog sidra.
Brisanje je također komunikacija
Posebno zanimljiv moment je brisanje objave. Kao što stara narodna kaže “Šutnja je znak odobravanja”, tako je i ovdje brisanje objave jasan komunikacijski signal.
Odluka da se negativno dočekana objave obriše, u vrlo rijetkim situacijama će smiriti situaciju. U ovom slučaju to je bio znak da lokalni tim nije bio siguran u vlastitu interpretaciju poruke, da nije postojao jasan plan kako dalje komunicirati reakcije i iz situacije izvući najbolje. Šteta, jer upravo su takve situacije prilika da brend pokaže sigurnost, dosljednost i sposobnost vođenja dijaloga.
Što svi možemo naučiti iz ovoga?
Ako stanete iza poruke, držite je se do kraja.
Ako vjerujete u priču, objasnite je.
Ako ste pogriješili, recite to bez bojazni.
Jer brisanje šalje lošiju sliku od neshvaćenosti i ostavlja dojam nesigurnosti. A nesigurnost je u brend komunikaciji puno skuplja od negativnih komentara.
Je li ovo bio fail?
Ne bih rekla. Ovo je više bio sudar globalnog storytellinga i lokalnog konteksta.
I to je nešto što će se događati sve češće jer živimo u vremenu u kojem se kampanje izmjenjuju brže od kulturnog razumijevanja. Internet reference nisu univerzalne. Emocija nije univerzalna. A publika nikada nije homogena. I to je nešto što uvijek trebamo imati na umu.
Kada se kontekst iskomunicira, priča funkcionira
Važno je naglasiti da kampanja globalno nije bila promašaj. IKEA Italia, IKEA UK i IKEA Switzerland objavili su identičan vizual i copy, dok je IKEA Deutschland na svom Instagramu čak prilagodila tekst lokalnom tržištu. Tamo su reakcije bile dominantno pozitivne.
Familie kann man sich nicht aussuchen. Freunde schon.
Obitelj ne možeš birati. Prijatelje možeš.
Opis ispod objave:
Wir brauchen alle manchmal Freunde, die uns durch schwierige Zeiten helfen. Markiere deine(n) Bestie.
Svi ponekad trebamo prijatelje koji nam pomažu kroz teška razdoblja. Označi svoju/svog najbolju prijateljicu/prijatelja.
Ako ćemo usporediti hrvatsku i njemačku verziju, problem nije u samoj priči nego u načinu na koji je ispričana i kontekstualizirana. Njemačka objava fokus prebacuje na univerzalno i društveno neutralno prijateljstvo, dok hrvatska koristi apstraktnu poruku o obitelji koja u lokalnom kontekstu nosi snažniji vrijednosni i interpretacijski naboj.
Ljudi u digitalnom prostoru reagiraju brzo i često bez istraživanja pozadine. Upravo zato je odgovornost brenda da kontekst bude jasan.
Najljepši primjer dobre prakse vezane uz Puncha dolazi od Visit Italy. Umjesto prodaje proizvoda, ispričali su emotivnu, lokalno obojenu priču uz sjajne vizuale. Što bi bilo da je Punch napušten u Italiji? U nekoliko scena dobiva nonu, cijeli trg koji navija za njega, tradiciju, tjesteninu, more. Jednostavno, toplo i kulturno prepoznatljivo.
Kada emocija dobije lokalni kontekst, više nije kampanja; ona postaje nešto s čime se publika identificira.
Pouka priče
IKEA kao globalni brend inače briljira u storytellingu. Upravo zato je ovaj primjer zanimljiv jer pokazuje da ni najjača priča ne može preskočiti lokalni kontekst.
Komunikacija uvijek živi među stvarnim ljudima, a ljudi nisu isti na svakom tržištu.
Ova situacija nije primjer takozvane “snowflake kulture” niti je primjer loše namjere.
Ona je primjer koliko je komunikacija krhka kada preskoči jedan ključan korak, a to je lokalno razumijevanje.
Globalni storytelling može biti briljantan, ali kontekst uvijek treba biti lokalni.
Kao copywriterica, znam da riječi nikada nisu “samo riječi”. One nose kontekst, vrijednosti i posljedice. Upravo zato me ovakve situacije ne fasciniraju zbog kontroverze, nego zbog olakog uvjerenja da je dovoljno prevesti poruku i očekivati da će emocija sama odraditi posao. Neće. Emocija bez konteksta postaje projekcijsko platno. Kad brend ne upravlja značenjem poruke, značenje počne upravljati brendom, a publika je tada ispriča na svoj način. I to nam se neće uvijek svidjeti.
