O tome zašto je bitno da znamo da se shift-reduce-parsing na hrvatskom zove posmično redukcijsko raščlanjivanje razgovarali smo s lektoricom hrvatskog prijevoda 3500 pojmova iz umjetne inteligencije.
Kad je prije koji mjesec na Interliberu predstavljen hrvatski prijevod kapitalnog djela iz područja umjetne inteligencije Umjetna inteligencija: Moderan pristup Stuarta J. Russella i Petera Norviga u prijevodu Borisa Debića – tehnologa koji je dugo radio u Googleu, rasprave su se uglavnom vodile o tome treba li nam danas uopće enciklopedija umjetne inteligencije u tiskanom obliku.
Ali i treba li nam takav udžbenik u hrvatskom prijevodu! Jer, meni nije promakla informacija da se na prijevodu radilo četiri godine, a i da je njegova posebna vrijednost veliki pojmovnik s 3500 pojmova, od kojih čak 1200 dosad nije imalo hrvatskog prijevoda.
Tri prevoditelja i četiri godine rada
Kad god se isprepletu jezik i tehnologija ja poželim znati više (bavila sam se tako i temom prevođenja blockchain terminologije na hrvatski, a morilo me i bismo li za umjetnu inteligenciju na hrvatskom trebali govoriti AI ili UI) pa sam kod izdavača knjige potražila više informacija.
Urednica knjige Sanda Tomljenović-Polić rekla mi je da su na hrvatskom prijevodu četiri godine radila tri prevoditelja – Boris Debić, Dorian Wild i Marko Đurasević, a za više informacija o pojmovniku uputila me na prevoditeljicu, a u ovom slučaju lektoricu knjige Marinu Laszlo.
Marina, naravno, pripada onoj strani koja zagovara prevođenje tehnoloških termina – ako ništa drugo, jer prevođenje olakšava razumijevanje terminologije onima koji ne govore dovoljno dobro engleski ili ga ne govore uopće (a takvih ima!):
A događa se i da nekome sine što neki pojam zapravo znači tek kad vidi prijevod, iako ga je dotad svakodnevno koristio na engleskom. Naravno, ima nažalost i suprotnih slučajeva u struci, kad se čovjek mora obratiti originalu da bi shvatio o čemu se radi.
Ova knjiga teži biti pristupačna svakome, ona je svojevrsni enciklopedijski priručnik za mlade i stare, stručnjake i laike, tako da nema govora o tome da bi se pojmovi ostavljali na engleskome.
IT-jevci i jezičari rijetko sjednu skupa
Kao lektorica na ovom djelu i supruga informatičara-filozofa s kojim je, kaže, vodila
brojne rasprave o prevođenju tehnoloških termina, Marina kaže da je najveći problem u tome što IT-jevci i jezičari rijetko nađu volje sjesti skupa:
Tim koji je radio na ovoj knjizi pokušao je napraviti upravo to. Sjesti sa stručnjacima i s međusobnim razumijevanjem i uvažavanjem pokušati nešto uskladiti. A to usklađivanje često zahtijeva i razjašnjavanje, ponekad čitava mala predavanja.
Boris Debić kao urednik knjige konzultirao je niz stručnjaka iz raznih područja koji nisu formalno radili na knjizi kako bi prijevod bio što bolji.
Rad na pojmovniku počeo je, prepričava, hvatanjem u koštac s najvećim izazovom – prijevodom kazala koje je u startu sadržavalo tri vrste pojmova.
Prvi su bili oni koji imaju već uvriježene prijevode na hrvatskom jeziku, drugi su bili pojmovi kod kojih se predlagalo nekoliko različitih prijevodnih rješenja, a treći su u toj, prvoj fazi, bili ostavljeni na engleskom.
“Nisam mogla reći: Ja sam lektor i to je tako”
Tih trećih je, dodaje, bilo najmanje, ali je rad na njima bio najzahtjevniji:
Boris i ja smo se nalazili na Zoomu i prolazili pojam po pojam, ja bih ga pitala što to točno znači, on bi mene pitao kakva je jezična razlika, što je od ponuđenih varijanti bliže onome što želimo reći.
Znalo se dogoditi i da moram iz gramatičke perspektive objašnjavati zašto se nešto mora baš tako izraziti i ne može onako, događalo se da sam uz ta obrazloženja navodila i stručne članke, slala ih u cijelosti ponekad.
Znalo je biti jako zahtjevno jer sam se morala udubiti i objasniti jasno svoje argumente nekome tko nije jezične struke. Nisam mogla samo reći „ja sam lektor i to je tako“, što je na kraju krajeva i dobro i time se postiže ono o čemu sam govorila na početku, uvažavanje i usklađivanje.
Iako se inzistiranje na prevođenju ponekad čini uzaludnim, a posebno u kontekstu tehnologije, Marina je jasnog stava: hrvatski jezik je živ i bogat jezik i sve što postoji i što se može pomisliti može se njime i izreći:
Ponekad se dogodi da se izrekne i bolje, kao što je npr. slučaj kod riječi duel i truel – dvoboj i troboj, pri čemu je troboj nevjerojatno prirodan i značenjski jasniji u odnosu na truel.
Korištenje, odnosno zadržavanje engleskih izraza, ističe Marina, može otežati uspostavljanje standardizirane terminologije na hrvatskom jeziku te time u određenoj mjeri remetiti dosljednost i jasnoću u stručnim tekstovima i obrazovanju.
Transformator ili pretvarač, pitanje je sad
I baš zato su – kolikogod se to možda činilo pretjeranim, Debić i ona mozgali oko toga je li dosljednost lukom bolji prijevod od lučne dosljednosti, zašto probabilistic context-free grammar na hrvatskom ne može biti kontekstno-neovisna gramatika već vjerojatnosna gramatika neovisna o kontekstu i da je shift-reduce parsing na hrvatskom posmično redukcijsko raščlanjivanje.
Ili, samo naizgled jednostavnije – kad work, task i job prevesti kao posao, kad kao rad, a kad kao zadatak. Transformeri, bez kojih ne bi bilo ChatGPT-ja, su u pojmovniku transformatori, iako bi pretvarač možda bilo bolje rješenje jer:
Nema zabune sa strujnim transformatorima.