Netokracija

Nedostatak IT kadra u Hrvatskoj: Gdje griješimo u obrazovanju?

U posljednjih nekoliko mjeseci nanizalo se nekoliko događaja koji su se bavili problemom nedostatka IT kadra i pogreškama u obrazovnom sustavu koje perpetuiraju to stanje. No, koji su to konkretni problemi i što se treba popraviti?

O obrazovanju IT kadra raspravljalo se i na ovogodišnjoj konferenciji CUC

Premalo je domaćih stručnjaka za IT, o tome je nedavno pričao i osnivač Farmerona Matija Kopić. Otkud taj problem vuče korijenje, odavno je poznato – iz obrazovnog sustava. Premali se broj učenika odlučuje za studije vezane uz ICT, to je priča koju već i ptice na grani cvrkuću, a nedavno je to ponovo naglasio i Adrian Ježina, predsjednik HUP ICT, na susretu s medijima:

Premali broj mladih ljudi završava inženjerske studije pa kao posljedicu imamo nedostatak stručnih kadrova. Tome je uzrok neprilagođen sustav obrazovanja i veliki ispad studenata, što još uvijek nije kasno mijenjati, posebno kada pokazatelji govore da ICT sektor ima potencijal od minimalno 5000 novih radnih mjesta do 2020.

No taj problem počinje mnogo ranije od upisa na fakultete i više škole – kako informatika i dalje nije obavezni predmet u školama, djecu se ne potiče sustavno da isprobaju vještine u ovom području ili otkriju imaju li prema njemu afiniteta.

Broj diplomiranih stručnjaka za IT raste, ali i dalje ih nedostaje (Analiza Središnjeg prijavnog ureda Agencije za znanost i visoko obrazovanje)

Djeca nemaju priliku razviti sklonosti prema tehnologijama

Cilj i svrha informatike u nastavi jest da im to omogući, naglasila je Jane Richardson, direktorica programa Oracle Akademije, na panelu održanom u sklopu projekta eSkills for Jobs 2014:

Učenici tijekom školovanja moraju biti izloženi dovoljnoj količini znanja iz područja ICT-a, ne nužno u toj mjeri da budu gotovi IT profesionalci nakon srednje škole, ali svakako u dovoljnoj mjeri da već tijekom školovanja pravovremeno mogu prepoznati svoje interese i sklonosti za ICT tehnologije te se prema njima edukacijski i profesionalno usmjeravati.

“Novaca za to nema” stari je kredo u obrazovanju. (Panel o budućnosti obrazovanja)

Pa ipak, na istom panelu aktualni ministar obrazovanja, Vedran Mornar, izrazio je zadrške oko (pre)ranog uvođenja naprednijih informatičkih vještina u kurikulum:

S pojedinih tehničkih fakulteta zagovaraju da treba uvesti programiranje od prvog razreda. Ja sam oprezan jer sam vidio što su matematičari učinili s prevelikim forsiranjem visoke matematike. Ne želimo da djeca zamrze informatiku jer smo ju previše ili prerano forsirali. No informatika bi morala biti obvezni predmet, kao i strani jezik.

Ipak, sve ovisi o pristupu, ali iskreno sumnjamo da bi se neko dijete bunilo da uči programirati uz omiljene likove iz crtanog filma Frozen.

Kurikulumi naspram potrebama tržišta

Pa iako se ta “informatika” već dugo spominje u istom kontekstu sa sintagmom “obvezni predmet”, nikako da se ta dva pojma nađu zajedno i u stvarnom školskom hodogramu, a upitno je možemo li očekivati da će se to bližoj budućnosti promijeniti. Razlog koji je ministar Mornar naveo je, naravno – nedostatak financija. Ove smo godine smanjili ulaganje u obrazovanje za više od 200 milijuna kuna, objasnio je na panelu.

Pa ipak, pokazuje se pozitivan trend – na ovogodišnjoj konferenciji CUC prikazani su rezultati istraživanja koji pokazuju kako je u 2014. godini zabilježeno je čak 20% više prijava učenika za ovo područje, što je odličan početak, no to nas vodi i do sljedećeg problema.

Podaci iz istraživanja Središnjeg prijavnog ureda Agencije za znanost i visoko obrazovanje

Čak i ako učenici razviju zanimanje za IT zanimanja i odluče se obrazovati i raditi u tom sektoru, brzo će uočiti veliki raskorak između onoga što im je ponuđeno na fakultetu, i što im treba kada iskorače u stvarni svijet i tržište rada. To je naglasila i Jane Richardson:

Studenti moraju stjecati znanja koja su odmah relevantna za tržišta rada i priznata u svim zemljama, ona se pritom moraju pridržavati nacionalnih standarda u pogledu visokog obrazovanja, jer u suprotnom ta znanja nisu toliko vrijedna u praksi.

Studij – najbolje vrijeme za izlazak na tržište rada

Na važnost prakse za vrijeme studija osvrnuo se prije nekog vremena u svom predavanju Hrvoje Džapo, docent na Zavodu za elektroničke sustave i obradbu informacija na FER-u. Iako je istaknuo da je teorijska nastava važna te da se na fakultetima provodi praktična nastava, napomenuo je kako to nije dovoljno:

 Praktična nastava u inženjerskom obrazovanju bez stručne prakse u stvarnom industrijskom okruženju ne stvara potpune i zaokružene inženjere spremne za tržište rada.

Praksa, zasad neobvezna, omogućava studentima dodir sa stvarnim industrijskim radnim okruženjem u završnoj fazi studija, pruža im iskustvo rada na stvarnim problemima, pomaže pri zapošljavanju diplomiranih inženjera, tvrtkama koje su u vječnoj potrazi za ovakvim kadrom pomaže da ga nađu, a kroz nju se dobiva i povratna informacija o znanjima i vještinama koje današnje tržište rada očekuje kako bi se poboljšala sama nastava, objasnio je Džapo.

Tu su priliku prepoznali i studenti i poslodavci – od 2011. do 2014. broj tvrtki koji sudjeluje u FER-ovom programu ljetne prakse porastao je s 44 na 143, a broj studenata s 85 na 132, a iz tih brojeva opet se vidi kako potražnja za kadrom nadmašuje ponudu.

U istom periodu porastao je i broj studenata koji su se po završetku obrazovanja zaposlili u tvrtki gdje su obavljali svoje pripravništvo ili na neki drugi način nastavili suradnju:

Iz predavanja Hrvoja Džape

Promjene, bez izgovora

Pozitivnih pomaka očito ima, a postoji i svijest da do nekih promjena mora doći kako bi se povećalo zanimanje mladih za IT sektor i njihova aktivnost u istom, barem ako je suditi po nizu događanja koja su se u posljednje vrijeme bavila tom temom.

Pa ipak, što idemo niže po vremenskoj liniji formalnog obrazovanja, to su veće potrebe za promjenom sustava, ali ih je i teže provesti. Kako bismo stvorili i kadar za tih famoznih 5000 radnih mjesta (ne zaboravimo i famoznu broju od 900.000 ICT stručnjaka, koliko se procjenjuje će do kraja 2015. nedostajati u EU) i kako bi domaći IT sektor uistinu mogao uzeti maha i ispuniti svoj potencijal, bit će potrebno promijeniti navike, stavove te ponajviše kurikulume, počevši s osnovnim školama, i pritom se ne opravdavati starom parolom – za to nema novaca. Kada ima volje, i sredstva se mogu naći, a mnogo toga se može odraditi i uz druge resurse, vrijeme i volju stručnjaka. Samo treba stupiti s njima u kontakt.

Teme o zapošljavanju podržava Netokracija.Poslovi, platforma za pronalazak posla i kadra u tehnološkom sektoru. Saznajte više: