Više od polovice mladih, njih čak 55%, informacije o spolnom odgoju pretražuje putem interneta, a drugi najčešći izvor su tinejdžerski časopisi. Rezultati istraživanja koje je proveo portal EduCentar ukazuju na to da mladi o spolnim pitanjima ne mogu razgovarati s ljudima u svojoj okolini, ali i na sve veću važnost medija u svakodnevici mladih koji ne služe samo za zabavu, već i za edukaciju i kao izvor informacija.
Internet je prvi izbor djece i mladih u informiranju o spolnosti. To je, naime, pokazalo istraživanje portala EduCentar u kojemu je sudjelovalo više od 560 ispitanika. Više od polovice njih informacije o spolnom odgoju pretražuje putem interneta, a drugi najčešći izvor su tinejdžerski časopisi.
Razlozi zašto se djeca i mladi okreću internetu su različiti, od primitivizma u manjim sredinama gdje je, prema navodima ispitanika, sramota raspitivati se o spolnoj zaštiti, do šutnje profesora koji odbijaju odgovarati na pitanja o spolnosti.
Osim toga, jedna ispitanica ističe kako su informacije koje je dobila od stručnjaka često bile nepotpune i neargumentirane.
Vrlo često dobivene informacije od drugih, uključujući stručnjake, bile su nepotpune. Nedostajali bi vrlo važni podaci. Na internetu sam mogla pronaći argumente, činjenice i istraživanja, za potporu informacije. Od stručnjaka često ograničena informacija bi bila neargumentirana i očekivalo se puko prihvaćanje.
A što je sa spolnim odgojem u školama?
Mladi se u manjoj mjeri o spolnome odgoju savjetuju s vršnjacima (15%) i roditeljima (10%), a učenici koji su o spolnosti učili na biologiji (13%) imaju pozitivne dojmove o toj temi u nastavi. Broj ispitanika koji su sudjelovali na predavanju u školi posvećenom isključivo spolnom odgoju je malen (7%), ali učenici nisu ta predavanja smatrali korisnima. Tek nekolicina njih je imala izvannastavnu edukaciju na kojoj su mogli i postavljati pitanja.
Spolni odgoj jedna je od najkontroverznijih tema predložene reforme školstva. Iako zbog jednostavnosti provedbe istraživanja nisu prikupljeni demografski podaci ispitanika, pa se rezultati ne mogu generalizirati, oni su ipak indikativni te između ostalog ukazuju na podijeljenost mišljenja o spolnom odgoju.
Roditelji su tu da podučavaju dječicu, profesori se ne bi trebali miješati u život i odgoj njihovih učenika, to je predmet za roditelje.
Dok jedni ističu važnost roditeljske uloge, drugi smatraju kako je spolni odgoj potreban u školama, ali ne u obliku u kojem je trenutno predložen.
Svakako sam za spolni odgoj, ali ne u obliku u kojem je trenutno predložen. Potrebno ga je prilagoditi dobi i razumijevanju učenika te ih postupno provoditi kroz temu. Bilo kakvo forsiranje i agresija nisu dobar način za podučavanje o ovako važnoj temi.
Mediji su sve važniji dio svakodnevice mladih, no ima li za njih mjesta u kurikulumu?
S druge strane, osim spolnog odgoja, tu je i pitanje medijske pismenosti. Mediji – a ponajprije internet – zauzimaju sve važnije mjesto u životu mladih. I navedeni rezultati istraživanja pokazuju da mediji ne služe samo za zabavu, već i za edukaciju i kao izvor informacija. Međutim, na internetu se također susrećemo s različitim izvorima, polovičnim informacijama ili jednostranim mišljenjima koje je na prvi pogled teško razlikovati.
U tome je smislu važno djecu i mlade podučiti kako kritički pristupiti sadržaju i prepoznati vjerodostojne informacije. Možda je stoga vrijeme da osim u našoj svakodnevici, mediji, zajedno s tehnološkim temama, dobiju na važnosti i u školskome programu.