Predstavnici HUP-Udruge informatičke i komunikacijske djelatnosti izdvojili su dugoročne i kratkoročne prioritete u ICT sektoru Hrvatske i na jučerašnjoj konferenciji za medije pozvali Vladu na njihovo rješavanje. Tri najvažnije stvari su, kažu, kurikularna reforma s naglaskom na STEM, digitalna transformacija i razvoj širokopojasnog interneta.
U prostorima Hrvatske udruge poslodavaca u Zagrebu jučer se održala konferencija za medije na kojoj su Adrian Ježina, predsjednik HUP-Udruge informatičke i komunikacijske djelatnosti, i dopredsjednici Hrvoje Balen, predsjednik Upravnog vijeća Visokog učilišta Algebra, te Boris Drilo, član Uprave HT-a, predstavili prioritete i izazove ICT sektora Hrvatske i poručili Vladi da očekuju njihovo skoro rješavanje.
Kao tri najvažnija dugoročna prioriteta izdvojili su kurikularnu reformu s naglaskom na STEM, digitalnu transformaciju društva i javne uprave te razvoj širokopojasnog interneta. Neka su se pitanja poput informatike u osnovnim školama trebale riješiti još jučer, rekao je Adrian Ježina, a toga je zasigurno svjesna i cijela ICT zajednica. Također, ICT je najkonkurentnija industrija u Hrvatskoj s najbržim rastom izvoza, a na nju odlazi samo 4% od ukupnih nepovratnih sredstava iz EU fondova. Nužno je da se to promijeni, istaknuo je Boris Drilo, pogotovo stoga što je riječ o projektima koji se mogu započeti i završiti u 12 mjeseci. To znači da se povrat sredstava u ICT-u može realizirati veoma brzo, a zahvaljujući tome industrija može (i treba) biti okosnica oporavka i razvitka Hrvatske.
Hrvatska ne zna sama prepoznati probleme, iako stručnjaci upozoravaju na njih
O tome koliko Hrvatska ulaže u digitalnu ekonomiju dovoljno govori i činjenica da smo jedina zemlja koja nije povukla nikakva sredstva iz EU fondova za razvoj širokopojasnog interneta. Zbog neprovođenja direktive o 30-postotnom smanjenju troškova izgradnje širokopojasne mreže za internet, zaradili smo i opomenu Europske komisije. Širokopojasni internet je preduvjet da ljudi budu informirani, rekao je Ježina, a problem s kojim se susreće Hrvatska je u fiksnom i ruralnom dijelu.
Iako su stručnjaci i ranije upozoravali na to, a o (ne)povlačenju sredstava za razvoj širokopojasnog interneta je bilo riječi i na Netokraciji, Hrvatska nije na vrijeme prepoznala svoje slabosti i prilike. Također, Boris Drilo je naglasio da bi država trebala biti ta koja će stvarati ideje, a privatni sektor bi ih trebao implementirati, no u ovome slučaju je privatni sektor taj koji državu poziva na djelovanje.
Tko je u Hrvatskoj odgovoran za digitalnu ekonomiju?
Što se tiče digitalne transformacije, središnji problem je reforma državne uprave. Hrvatska je tu pozicionirala veoma loše: prema učinkovitosti tijela za donošenje zakona, kapacitetima za donošenje inovacija, uspješnosti države u promociji ICT-a i kvaliteti obrazovanja, Hrvatska je iza 100. mjesta od 139 zemalja prema globalnom izvještaju za IT za 2016.
Ipak, nova je Vlada već na 1. sjednici donijela zakon kojim je osnovan Središnji državni ured za razvoj digitalnog društva, međutim, još nitko nije imenovan za upravljanje tim uredom, niti je jasno koja će biti njegova uloga, s obzirom na to da bi se njegova nadležnost preklapala s drugim tijelima poput Uprave za e-Hrvatsku, istaknuto je na konferenciji.
Tko je u Hrvatskoj odgovoran za digitalnu ekonomiju, stoga još nije sasvim jasno, ali u HUP-ICT-u smatraju da se prilika za aktivaciju sredstava iz EU fondova ne smije propustiti, a ona će se pružiti krajem 2017. godine kada bi se mogao revidirati OPKK plan. Adrian Ježina je pritom naglasio kako se Hrvatska treba ugledati na zemlje poput Estonije kojoj digitalna ekonomija osigurava 15% GDP-a, a preko 10% ukupnih sredstava se ulaže u ICT.
Osim toga, u Hrvatskoj postoje i neke “neprirodne administrativne barijere”, rekao je Ježina, poput nelogične fiskalizacije računa kartičnog poslovanja kao što je, primjerice, slučaj Ubera.
Mobilne mreže i cloud usluge su primjer područja gdje smo dobri, ali nedostaje jasna strategija
Iako postoji mnogo elemenata u kojima smo loši, ima i onih u kojima smo dobri. To su, na primjer, mobilne mreže, e-recepti u zdravstvu i upotreba cloud usluga u čemu smo 8. u Europi. Potencijala imamo, ali nedostaje jasna strategija.
Upravo zbog toga je HUP-ICT iznio svoje prijedloge za dugoročne, ali i kratkoročne planove. Kao 5 konkretnih točaka koje bi se trebale riješiti u idućih 3-6 mjeseci izdvojeni su: porezna reforma (s ciljem rasterećenja ICT stručnjaka i približavanja konkurentnosti), izmjena zakona o javnoj nabavi uz obuhvaćanje ekonomski najpovoljnije ponude i inovativne javne nabave, usvajanje Strategije e-Hrvatske 2020, revizija Strategije pametne specijalizacije (kako bi se i razvoj softvera tretirao kao R&D, što on i jest) te fleksibilniji sustav MRMS-a za prijavu kvota za potrebe radne snage – s obzirom na to da je riječ o dinamičnom sektoru s nepredvidivim potrebama zapošljavanja većeg broja ljudi.
Stručnjaci iz HUP-ICT-a su spremni za aktivno sudjelovanje i suradnju s Vladom i ministarstvima kako bi se uistinu kreirale konkretne mjere i strategije kojima će Hrvatska početi rješavati ove probleme. No, Adrian Ježina ističe kako u 2017. ne vidi nikakve ozbiljne korake za bilo koju od danas navedenih tema.
Za kadrovima se “kuka” ne samo u Hrvatskoj, već i u Europi
A jedna od najozbiljnijih tema je svakako ona o pitanju radne snage. Hrvatska godišnje izbacuje tek oko 1000 stručnjaka iz STEM područja, što je duplo manje od potrebne radne snage, a uz to se suočava i s teškim odljevom mozgova. Adekvatnih kadrova nedostaje i u cijeloj Europskoj Uniji – uz 21,5 milijuna nezaposlenih, poslodavci u ICT-u ne mogu pronaći radnike.
Ipak, Hrvoje Balen je istaknuo da što se obrazovanja tiče, u Hrvatskoj već postoje gotovi dokumenti i smjernice koje samo treba slijediti. Najvažniji je, kaže, nastavak rada na provedbi Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije i uspostavi nacionalne Strategije razvoja digitalnih radnih mjesta i vještina koju je Hrvatska, kao i sve ostale zemlje EU, dužna donijeti do 2017. godine.
Kako bi se riješio manjak radne snage, u Udruzi smatraju da se treba potaknuti ne samo popunjavanje kvota u visokom obrazovanju (oko 700 mjesta godišnje iz STEM područja ostaje nepopunjeno) i smanjenje drop-outa, već i fleksibilnost nadomještanja kadrova zapošljavanjem državljana zemalja izvan EU, a prije svega iz regije. Bez ovih i ranije spomenutih koraka, potencijal domaćeg ICT-a (a potencijalom se uvijek volimo hvaliti) neće biti iskorišten, na štetu same industrije i stručnjaka koji se trude dovesti ju na jednu višu razinu, ali i cijelog društva – jasna je poruka iz udruge HUP-ICT.