CEO-i Rentlija, Neuralaba, Bornfighta i Locastica u Labinu su razgovarali o tome kako učiniti zaposlenike sretnima, ali i o freelancerima te - podjeli zarade.
Vikend iz nas pratili smo konferenciju Digital Lab.In koja se završila zanimljivim panelom četvorice direktora domaćih tehnoloških tvrtki u kojima su odgovarali na pitanja koja najčešće muče upravo one koji bi za njih trebali raditi, poput plaće, načina napredovanja u tvrtki i prelaska iz juniora u seniora, ali i freelancinga.
Nakon desetak predavanja iz područja dizajna i developmenta, konferencija u Labinu završena je panelom na kojem su sudjelovali CEO-i Marko Mišulić iz Rentlija, Tomislav Grubišić iz novootvorenog Bornfighta, Antonio Perić iz Locastica i Krešimir Končić iz Neuralaba, a panel je moderirao Ivan Brezak Brkan.
Proizvod ili servis?
Kako je Rentlio tvrtka koja se bavi razvojem jednog proizvoda, a, primjerice, Neuralab agencija koja razvija niz projekata za klijente, prva tema razgovora bila je upravo razlika ova dva pristupa. Marko Mišulić rekao je kako su firme koje razvijaju samo jedan proizvod ipak orijentirane na nešto dugoročnije staze, a za nagrade treba čekati nešto duže. Kada se radi o tome zašto bi netko tko traži posao trebao naići u Rentlio ili neku sličnu tvrtku, Marko kaže:
Zavisi od osobe je li joj zanimljivije raditi na jednom proizvodu ili ne, a to je ono čime “hvatamo” ljude na tržištu, uvjerimo ih da se zaljube u našu viziju. Proizvod i život s njim ima mnoge izazove, lakše je zamorite se i teže je zadržati motivaciju. Možda ne možemo igrati na neke druge stvari, ali možemo ponuditi viziju.
S idejom da se na kraju ipak sve svodi na čovjeka slaže se i Tomislav, koji je dodao kako će nekim developerima odgovarati tvrtka koja se bavi proizvodom jer je tempo nešto sporiji. U agencijama se često “vrte” projekti, stalno se treba isprobavati nešto novo, ali često je i razvoj ljudi u agenciji brži, dodaje Tomislav.
Nije dovoljno biti dobar developer
Glavna prednost agencija nad tvrtkama kao što je Rentlio za jednog developera svakako jest i raznolikost, koja također može biti i mana. Kada je riječ o developerima, Krešimir kaže kako u agencijskom životu jednostavno nije dovoljno biti samo dobar u svom programskom jeziku, već je jedna od glavnih stvari koje u Neuralabu očekuju fleksibilnost:
Radi se o tome da je vrlo lako naučiti PHP ili JavaScript. Alati su toliko lagani da nema zapreke za nekoga tko se želi baviti developmentom, ali komunikacijske vještine i rad u timu su kud i kamo bitniji. Kroz komunikaciju se uči i kako se odnositi prema juniorima, a senior se postaje ako učite juniora ili radite kao tim.
Antonio je dodao i kako dobar proizvod može lakše skalirati kada je riječ o ljudima. Kod agencija više posla znači i više ljudi, ali kod proizvoda broj zaposlenih ne mora rasti tolikom brzinom.
Kako napredovati – i kamo?
Svakoga tko postane dio neke tvrtke osim plaće i uvjeta rada odmah na početku zanima kako može napredovati i koji su kriteriji koje mora ispuniti kako bi se to i dogodilo. Ako ste developer koji se zapošljava u Bornfightu, možete biti sigurni da će vam sve biti pojašnjeno. Tomislav:
U Bornfightu imamo precizno definirano što tko treba napraviti za napredak i to treba biti transparentno na razini firme. Ako ljudi ne znaju što trebaju raditi, na kraju ni neće biti motivirani za rad.
To je, jasno, lakše u velikim tvrtkama kakva je Bornfight, ali problemi nastaju kada se radi o proizvodu koji razvija desetak ljudi, a svatko radi svoj posao i još malo nečeg drugog sa strane. Marko kaže kako je u Rentliju najbolji pokazatelj napredovanja inicijativa za preuzimanje vlasništva nad nekim dijelom proizvoda, te proaktivnost. U timu koji ne može čekati senior će nekada raditi posao koji je inače za juniore, ali inicijativa i strast je ono što će pokazati tko napreduje.
U malenim je tvrtkama, dodaje Krešimir, pravi kaos definirati tko što radi i teško je vidjeti što je čiji nivo, pa dosta odluka i dalje pada “na leđa” vlasnika. Problem je i što dizajneri i developeri često nisu toliko “duboko” u samom poslovnom procesu i često ignoriraju poslovni dio i samo žele programirati i raditi svoj dio, ali važno je da svi znaju zašto tvrtka radi nešto na način na koji radi.
Kada se, pak, nešto i zaradi, u Bornfightu se sve dijeli maksimalno transparentno, kaže Tomislav:
Ja volim definirati plaće kroz matematiku. Mi koštamo X, možemo prodati Y, a ako povećavamo kvalitetu puta dva, svi će imati plaće puta dva. Firma ne smije biti netko tko zarađuje jer malo plati ljude, a skupo naplati projekt, već zarađuje jer uzima postotak nakon što su svi namireni. Ako svi radimo bolje poslove i projekte, svi ćemo imati više novaca.
Freelance rad nije rješenje?
Novci i plaće su također jedan od glavnih razloga zašto dosta dobrih developera odlazi u freelance vode, iako se panelisti ne slažu kako je to dobar put za nekog tko želi nastaviti osobni razvoj. Antonio kaže kako u temi freelance poslovanja i onih koji zarađuju ogromne novce na ovaj način trebamo definirati dvije vrste freelancera:
Prvi su takozvani contractori, a drugi osobe koje rade za strane firme. Što se tiče freelancera, ovdje je internet zlo jer ispada da svi rade na velikim projektima za ogromne novce i samo zato što sada imate super posao za 40 tisuća kuna mjesečno, ne znači da će ga biti za tri mjeseca. Da neki junior krene raditi freelance, radit će manje poslove za više novaca, ali teško da će imati kvalitetan put razvoja. Također, mali broj ljudi ima super freelance poslove, a većina ih ne radi tako kul stvari.
Tomislav je dodao i kako je nedavno istraživao upravo freelance zajednicu u Hrvatskoj i zaključio kako gotovo 80% svih ispitanih freelancera zarađuje otprilike 1000 eura mjesečno, što ulazi u okvire zarade i onih developera koji rade u agencijama ili drugim tvrtkama.
Razgovor četvorice CEO-a prikladan je kraj prvog izdanja konferencije Digital Lab.In koja je u svom prvom izdanju pokazala potencijal koji će ju bez sumnje izdići iz velikog broja ostalih tehnoloških događanja u Hrvatskoj. Produkcija, kvaliteta organizacije i sveukupna “vibra” ove konferencije mogla bi posramiti i neke mnogo etabliranije događaje, a nakon ovako kvalitetno odrađenog prvog, nema sumnje da će svako iduće izdanje biti sve bolje.
