U listopadskom broju Mreže se Dražen Oreščanin u svojoj kolumni temeljito obrušio na hrvatski startup Farmeron. S obzirom da je u njemu napisao mnogo pretpostavki koje u dobroj mjeri “osuđuju” startupe uopće i to bi o njihovim uspjesima trebalo pisati sve dok ne zapošljavaju, plaćaju poreze i izvoze izvan zemlje u značajnoj mjeri, mislim da se jednostavno moramo osvrnuti na to što stoji, što ne stoji, a što se zaista mora reći i govoriti o tim prokletim startupima - i zašto o njima uopće razmišljati?
U listopadskom broju Mreže se Dražen Oreščanin u svojoj kolumni temeljito obrušio na hrvatski startup Farmeron. S obzirom da je u njemu napisao mnogo pretpostavki koje u dobroj mjeri “osuđuju” startupe uopće i to bi o njihovim uspjesima trebalo pisati sve dok ne zapošljavaju, plaćaju poreze i izvoze izvan zemlje u značajnoj mjeri, mislim da se jednostavno moramo osvrnuti na to što stoji, što ne stoji, a što se zaista mora reći i govoriti o tim prokletim startupima – i zašto o njima uopće razmišljati?
Dražen navodi kako se pokušavao držati van te rasprave, ali kaže da je njegovu jezičinu teško obuzdati. Osobno sam se također pokušao obuzdati poput poštovanog kolege, ali čini mi se da ukoliko ne riješimo neke stvari, mnogi čitatelji Mreže i kolege novinari će misliti kako Farmeron zaista ne radi na integraciji… i još poneke stvari.
Za razliku od mnogih članaka koje sam objavio kao odgovor na određene teme, ovaj će zaista biti konverzacija korak po korak, paragraf po paragraf. Naš blogerski format nam to dopušta:
U EU ima oko 23 milijuna, a u SAD-u oko devet milijuna krava muzara. Dakle, tržište postoji? No jesu li sve ove krave potencijalni korisnici? Velika je vjerojatnost da se iz ovog broja mogu izbaciti velike farmer koje imaju neko vlastito integrirano rješenje u postojeće proizvođači te mali proizvođači koji imaju po nekoliko krava i kojima ovakvo rješenje ne treba. …Realno, moglo bi se očekivati da su pet/šest milijuna krava potencijalni korisnici i da bi farmeron mogao osvojiti 10% tog tržišta, što je vrlo ambiciozno.
Na stranu toga da Dražen pretpostavlja da zna tržište koje Farmeron cilja, više me brinu neke druge pretpostavke. Integrirano rješenje koje spominje je – Farmeron, što se vidi iz bilo kojeg pitcha pa i predstavljanja projekta u sklopu ZG Tech Meetupa na kojem su bili mnogi programeri, poduzetnici, novinari i blogeri.
Nemojmo se umisliti da znamo tuđa tržišta
Kopić je naveo kako rade upravo na integracijama s hardverom koje velike farme koriste. Mali proizvođači nemaju toliko koristi s obzirom se prava korist analitičkih sustava vidi na velikim brojevima što je Kopić također više puta naglasio. “Velika vjerojatnost” koju Dražen spominje je samo pretpostavka iz koje se ne vidi što zapravo Farmeron radi. Možda zaista ne mogu osvojiti to tržište, ali Farmeronovci su poput mnogih startupa svoje vrijeme potrošili na razgovoru s kupcima u SAD-u i Njemačkoj, ne samo razvoju. Stoga, žao mi je, velike farme se još ne mogu izbaciti bez pravog argumenta.
Investicija koju je Farmeron dobio je vrlo mala i vrlo špekulativna, a bazira se ne toliko na briljantnoj ideji koliko na tržišnom potencijalu koji veću investiciju ne opravdava….
Ideja je mnogo manje bitna od realizacije, što su naveli mnogi investitori, poduzetnici itd. No, reći da je Farmeronova investicija vrlo mala i vrlo špekulativna je – dosadno, jer je očito. Radi se o seed investiciji dva američka fonda, koja je po svojoj prirodi mala, jer je inicijalna. Da bi uopće mogli dobiti sljedeću rundu, Farmeron mora pokazati rast i daljnji potencijal tržišta. To da je špekulativna također je očito s obzirom da se radi o venture capitalu – većina investitora se nosi s računicom da će im samo 1 od 10 startupa zaista uspjeti. Farmeronov inicijalni investitor 500 Startups je uložio “tek” 50 tisuća dolara te veliko znanje svojih mentora u preko stotinu tvrtki samo u 2012., jer se pokazalo da manje investicije u veći broj projekata rezultiraju većim brojem uspješnih tvrtki.
Hrabri riskiraju, pa valjda i profitiraju?
Reći da je investicija u startup špekulativna ili pak rizična ne umanjuje činjenicu da Farmeron pokazuje “potencijal” za rast na velikim tržištima za razliku od velikog broja domaćih IT tvrtki koje se u najboljem primjeru bore za domaća tržišta. To što je veći rizik, ne znači da ne postoji šansa da – uspiju.
Naime, investicija se ne dobiva, nego se za nju mora dati vlasnički udio. Nema nikakve sumnje da su Farmeronovci prije nego što im je ulaganje odobreno napravili analizu tržišta i poslovni plan što podrazumijeva plan prihoda i plan ulaganja. Moglo bi se još puno razglabati o tome što su pravi poslovni modeli koji mogu kreirati puno prihoda i potaknuti zaposlenost.
Iskreno? Mislim da nemamo što razgovati, već isprobati na tržištu rade li. ShoutEm je prošao već nekoliko pivota i kreće se u smjeru koje tržište traži uz stalni rast, dok Farmeron testira još prilično neistraženo tržište za jedan startup.
Treba se pokloniti do poda hrvatskoj glupavosti i neviđenoj PR mašineriji koja je iz zanimljivog ali realno malog i marginaliziranog startupa stvorila medijanskog spasitelja dezorijentirane i posrnule hrvatske IT industrije i gospodarstva uopće.
Nadam se da pod PR mašinerijom misliš na Twitter te barem djelićem na Netokraciju 🙂 U situaciji gdje mnoge hrvatske tvrtke iz buhe rade slona sa velikim PR objavama o nebitnim “inovacijama” na svom malom tržištu, tebe smeta što se jedan zanimljiv startup (farme?!) ističe u medijima. Sa PR strane je rješenje banalno: većina IT industrije proizvodi dosadne proizvode koji nikoga ne zanimaju i potpisuje ugovore s partnerima koji ih još manje zanimaju. Da, startupi su zanimljivi jer su mali i ambiciozni. Facebook je zanimljiviji od SAP-a. Techcrunch popularniji od ZDneta, itd.
Najbolji PR je besplatan PR
Nije li zanimljivije što je jedan Farmeron sa samo 12 zaposlenika nema ni PR osobu, a toliko je publiciran? Po meni je to uspjeh, kao i današnji uspjeh Photopaya koji možda nema 100 zaposlenika i 20 posto svjetskog tržišta, ali kao mali David se misli boriti na tržištu financijskih golijata. Poput Farmerona. Poput WhoAPI-ja.
To što neki novinari i mediji pišu o 50 tisuća dolara investicije ili malom startupu s naslovima koji svaki put počinju s “Milijunaši”, dok navedeni startupi zapravo tek kreću više govori o tim medijima, nego o startupima. S druge strane, Farmeron i svi ostali startupi koji rastu su uspjeli i da – pokazuju pravi put hrvatskoj IT industriji, a to nije integracija IT sustava u Agrokorove tvrtke kćeri ili rad za državne tvrtke. Oprosti Dražene, ali nije bitno što ti ili ja kažemo – bitno je što farmeri kažu, a njih nisi pitao, a osuditi poslovni model neke tvrtke iz pretpostavke može joj naštetiti.
Farmeron je postao firma-celebrity čiji svaki korak prate znatiželjni poslovni mediji… Najviše me zadivljuje lakoumnost Predsjednika republike koji se razbuacuje ordenjem kao kamenjem. Moje je duboko uvjerenje da u prvom redu ordenje trebaju dobiti poduzetnici koji dugi niz zapošljavaju ljude, izvoze, plaćaju poreze.
Ok, ali nije li orden za inovaciju? Po toj tvojoj logici i logici ordena ni navedeni poduzetnik ne bi po tim kriterijima dobio nagradu. Dobio bi ju neki fakultetski projekt koji vjerojatno nikad neće biti predstavljen tržištu, jer se kod nas previše gleda na inovacije nego na potrebe društva u kojem živimo i svijeta na kojem stojimo kao mala zemlja s mnogo kvalitetnih inženjera koji na žalost ne znaju prodati svoja rješenja. Da, radije bih vidio orden na nekom mladom poduzetniku nego na nekom “inovativnom” projektu koji nikada neće zaposliti ljude, izvoziti ili plaćati poreze 🙂
Novinari i blogeri svakako moraju istražiti teme o kojima pišu, ali iskreno rečeno reagiram na tvoj navod o “vjerojatnosti” isto kao što sam reagirao na bezbrojne naslove o “milijunašima” u dnevnom tisku.
Iz svega navedenog može se zaključiti da u ovom trenutku ima jako puno posla da se od Farmerona zajedno s njegovim timom, od zanimljivog startupa stvori profitabilna i stabilna firma. Na tom putu stoje i mnoge druge zamke – nelojalna i jeftinija konkurencija – krađa ideja… i tko zna što drugo. Trebaju sjesti, šutjeti i raditi po dvadeset sati dnevno sljedećih nekoliko godina. Ono što im najmanje treba jest uvlačenje u bloganje i rasprave poput ove o web developerima.
Naravno da ne treba njima, već drugim startupima. Upravo su Geeks on a Plane Zagreb, nagrade poput PhotoPayeve, projekti poput Voxija, investicije poput GISClouda i nevjerojatni uspjesi poput Nordeusa i Inchooa potaknuli mlade tehnologe da vjeruju u sebe i da nešto mogu stvoriti.
Što Farmeron radi nego sjedi, radi i šuti – u Osijeku? Pogledaj samo pozitivnu raspravu o rastu slavonske metropole temeljem zapošljavanja samo jednog vrhunskog programera! Ne misliš da će to nekog klinca iz Zelenog polja potaknuti da razmisli o tome da u svom gradu pokrene tvrtku ili se priključi startupu?
Da, postoji niz izazova za Farmeron i mnoge druge startupe, ali to je tržište i na njemu se bore. Čak se i Matija slaže s tobom da ne trebamo od startupa stvarati estradu, ali ne slažem se s obojicom i smatram da postoji zlatna sredina – s dobrim razlogom.
Nemojmo ih otpisati dok su mali – dapače
Netokracija i drugi mediji pa i tviteraši su tu da mladim programerima, dizajnerima i svim drugim startup poduzetnicima budu poticaj da hrabro nastave svoj rad. Da se osjećaju kao zvijezde, pisat ćemo o njima kao mladim nadama koje to jesu, da ih Marina slika kao rockere, da ih barem netko u životu, u državi u kojoj je stalni posao u državnoj upravi i dalje najsigurniji, potiče na nešto drugo – što će stvoriti poslove.
Sarah Lacy, novinarka koja se startupima bavi već dugi niz godina, u razgovoru mi je navela da svim startupima treba netko tko će im reći da to što rade nije ludo. Stalno spominjemo SAD kao model odnosa prema poduzetnicima, a upravo je to zemlja gdje su magazini poput Inc-a i Fast Companya te blogovi poput Techcruncha stvorili sliku poduzetnika kao pozitivca, jer startupi ne mogu samo sjediti i raditi i ostati normalni.
Ukoliko krenemo startupima govoriti da moraju zapošljavati 100 ljudi da bi bili uspješni i ne poticati ih putem – većina će ih se obeshrabriti. Da, pretvarat ćemo svaki startup koji pokaže uspjeh sve dok ne dobijemo svoj Skype koji ćemo potom slaviti, koji će svakog dečka i curu potaknuti da razmisli o stvaranju tvrtke koja će jednog dana zaposliti barem 10 osoba. Da nam je to barem budućnost.
Novi su u tome poput djece koja tek uči. Poput roditelja njihova zajednica, u ovom slučaju startupovska, djeluje kao prijatelj ili roditelj koji će slaviti njihove male pobjede i vjerovati u njih i kad pivotiraju te dokažu da, poput Farmerona, mogu dobiti “špekulativnu” investiciju te osvojiti vrlo rizično tržište.
Uostalom Dražene, ne možeš mi reći da tebe isto nije potaknuo intervju 2009. koji je s tobom za Mrežu odradio Oleg, kada ste imali “tek” 56 zaposlenika? Žao mi je što nisi završio u Gloriji, ali mislim da im business intelligence kao pojam jednostavno možda nije bio tada jasan. 🙂 Možda da je postojala zajednica i drugi mediji…
Hvala Viktoru Foniću na pomoći s ispravcima! 🙂