Znate li za WhoHack? Iako se u posljednje vrijeme organizira sve više hackathona, "maratonskog" osmišljavanja, kodiranja i dizajniranja konkretnih rješenja, ovaj riječki već nekoliko godina okuplja značajan broj sudionika, i to iz raznih zemalja, ali i sponzora. A planovi Edija Budimilića, Marije Butković i Ladislava Jurića s vremenom su sve veći i zanimljiviji, stoga smo s njima popričali o nastanku ovog događaja, ali i ambicioznim planovima za budućnost.
Naši se sugovornici prisjećaju se početaka, inicijative koja je nastala 2011. godine kroz malu dozu ljubomore na slične događaje u San Franciscu. Ljubomora se uskoro pretvorila u motivaciju, objašnjava Edi:
Pisali su o tom nekom uredskom okupljanju koji se zove hackathon i detalje objavili na svojem blogu – tada sam saznao što je to hackathon i odlučio to napraviti u svojem uredu. Nakon što sam pozvao prijatelje programere i djelatnike tvrtke, osjetio sam vrijednost takvog druženja i potencijal toga što se može napraviti kada se stvarno jako zapne. Nije bilo previše dvojbe, drugi put ponavljamo hackathon, ali ga otvaramo za sve. Tako je to krenulo. Danas nam govore kako smo “puknuti u mozak” što nam uopće takve stvari padaju na pamet i nepojmljivo mi je drago što nas smatraju luđacima. 🙂 Poduzet ćemo sve za uspjeh ideje.
Marija se s Edijem upoznala 2013. godine, kada su obolje postali mentori u riječkom startup inkubatoru. Kako kaže, Edi je pun fantastičnih ideja “koje ne možete ne željeti realizirati skupa s njim”, pa je spontano došlo i do suradnje s WhoHackom. Marija, pravnica po struci, pokušala je učiti programirati, ali nakon 30 sati učenja o HTML-u i PHP-u, shvatila je da to nije za nju, ali uskoro je pokazala da i za “neprogramere” ima mjesta na hackathonima. Ladislav priznaje da je odmah prihvatio kako nije talentiran za programiranje, ali nije mu žao, veli, jer vjeruje da svatko temeljem svog životnog puta može razviti ono nešto posebno u sebi u specijalnost.
I tako jednim potpuno slučajnim događajem i trenutku u životu, u trenutku kada se na prste jedne ruke moglo prebrojati koliko smo se puta Edi i ja puta vidjeli.U jednom potpuno nevezanom razgovoru kada je Edi spomenuo WhoHack. Istog trenutka sam znao da trebam biti dio tog projekta. Povezanost se stvorila od samog početka. Vizija, način rada, smjer i razlozi zašto to radimo nam se potpuno podudaraju. Zvučati će vjerojatno čudno, ali način kako smo postali povezani kroz projekt je nešto što bi poželio svaki co-founder.
U početku bijaše Rijeka. I tvit.
Što to ima u Rijeci da se ovakav događaj “rodio” upravo tamo? Edi se prisjeća 2013. godine, kada se tamošnja startup scena pokrenula uslijed reakcije riječkog gradonačelnika – na jedan tvit. Tko prati Vojka Obersnela, zna da je aktivan u online vodama, a Edi je uz Hrvoja Hudoletnjaka nakon komunikacije na Twitteru počeo graditi plan za poticanje poduzetništva u Rijeci. Za nekoliko mjeseci krenuo je program inkubacije, a nakon uspjeha projekta na kojemu je Edi tada radio, investicije u iznosu 500.000 kuna od akceleratora 500 Startups, IT zajednica se još više aktivirala – a jedna od aktivnosti su bili i hackathoni. Marija dosta toga pripisuje i otvorenosti Rijeke, a Ladislav ovaj grad smatra “čudom”, iako je sam iz Zagreba. Iznenađen je podrškom lokalnih vlasti, samog startup inkubatora, a i svih IT tvrtki – sve je to pogodno tlo za lansiranje zanimljivih projekata.
No, da bi projekti poput hackathona bili održivi, bitno je da na njih dođe dovoljan broj hackera, ali i sponzora. Koju korist i jedni i drugi zapravo imaju od ovakvog događaja? Edi priča u šali:
Baš “nikakav” interes za sponzore. Osim, naravno, mogućnosti pronalaska talenta kojeg traže u svojim kompanijama, globalne medijske eksponiranosti, lokalne čak i na televizijskoj razini i totalno bezveze dodane vrijednosti – moderniziranja statusa tvrtke, da pokažu kako se znaju uključiti u nove cool trendove. Eto, ipak nije toliko bezveze, zar ne? 🙂
Što se tiče naših kreativaca koji nam dolaze na događaje, to su meni osobno anđeli mojeg raja, a vjerujem da se i oni tako osjećaju kada stignu na hackathon. Nije lako zamisliti sve te scene i čari kada se u zadnjim trenucima završavaju zadaci, te napetosti, neizvjesnost, otkrivanje novih sposobnosti kod timskog rada pod ekstremnim pritiskom i slično. Naravno, neki nam se pojave s ciljem da osvoje nagrade kojih je kod nas uvijek bilo napretek (jer mi ne stavimo lovu u džep, nego radije damo nagrade sudionicima), ali i oni nauče da, kad ne pobijede na hackathonu, da su ustvari dobili jednu veliku nagradu koja je veća od te pobjede.
Marija je trenutno u Londonu, u kojemu se gotovo svakoga dana organizira mnoštvo hackathona, a imali smo priliku čitati njeno iskustvo s TechCrunchovog događaja. Navodi da doba ovakvih događaja tek dolazi, a ističe i primjer Facebooka, u kojemu su oni postali kultni događaj gdje svi zaposlenici uz pizzu i pivo brainstormaju sa nadom da će njihov hack postati sljedeća uspješna opcija Facebooka.
Tako su Like, Timeline i tagiranje u komentarima kreirani upravo na hackathonu, i to od strane njihovih pripravnika, tek pridošlih u kompaniju. Jedan od najpoznatijih primjera uspješnog hacka je i GroupMe, kreiran na TechCrunch Disrupt hackathonu u New Yorku 2010., iz kojeg je proizašao startup, a koji je već 2011. kupljen od strane Skypea za nevjerojatnih 85 milijuna dolara. To samo pokazuje da za uspjeh ponekad nije potrebno dugo smišljati što i kako, nego otići na hackathon i imati malo sreće.
Inozemne suradnje s WhoHackom?
No, krenimo na ono konkretnije za ovu priču – kamo ide WhoHack. Edi najavljuje drugi internacionalni hackathon s globalnom eksponiranošću i otkriva kako smatra da imaju dobar potencijal i za globalni uspjeh jer konkurencija ne riskira dovoljno. Ladislav se također dotaknuo konkurencije, napomenuvši kako ih ona može učiniti samo boljima. Marija se nadovezuje:
Vani su hackathoni i općenito događaji vezani uz tehnološku zajednicu puno češći, veći, a oni manji su svakodnevni. Nastojat ću neke uspješne ideje i vlastito iskustvo iz Londona implementirati u sve ono što WhoHack radi i u naše projekte, kako bismo i na taj način hrvatskom i regionalnom startup svijetu ponudili nešto drugačije. Ujedno, planiramo s vremenom WhoHack hackathone početi održavati i vani, u suradnji s inozemnim partnerima i sponzorima. Naime, jako je puno startupa, tvrtki pa čak i individualaca koji jednostavno ne znaju kako organizirati hackathon ili jednostavno žele drugačiji i atraktivniji događaj te vrste, čak i u Tech Cityju, pa su već najavili želju za suradnjom.
WhoHack, dakle, ide dalje, bolji, jači i veći. Čak ni prostorna razdvojenost osnivača nije unazadila cijelu priču – naprotiv, samo su počeli gledati šire. U budućnosti planiraju odraditi što više egzotičnih i ludih događaja, a jedan od ciljeva im je pokušati ih koristiti kao platformu za zapošljavanje talenata. A zašto bi netko uopće trebao posjećivati hackathone? Ladislav navodi i nekoliko praktičnih razloga:
Ljudi dolaze jer je zabavno, kreativno i otkačeno. Mogu se dokazati, a onaj kome nije primarno dokazivanje, može upoznati suosnivača. Tko ne želi niti to, može pojesti pizzu. 🙂 Drugi presudni faktor je brzina popunjavanja događaja nakon objave. A onaj posljednji je atmosfera koju takva vrsta događaja donosi. Kada sjedite na konferenciji dio ste neke grupe ljudi koji ima zajednički cilj i sluša predavača na pozornici. I to je u redu, vi ste u ulozi nekog pasivnog promatrača. Slušate, razmišljate, učite. Sudjelovati na hackathonu je nešto puno više. Tu ste vi onaj koji stvara, tu ste vi onaj govornik s pozornice, vi ste u centru i sam centar. Kao pojedinac dio nečeg višeg i vi kao malen član postajete dijelom velikog stvaranja. No pri tom vjerojatno niste niti svjesni činjenice da stojite na samom rubu ili izvoru stvaranja, i da tog stvaranja bez vas ne bi niti bilo. Niste svjesni jer ste toliko u tome, vi stvarate. Sjajno!
Na kraju, naši sugovornici priznaju da žele stvoriti najveći i najotkačeniji hackathon u Hrvata. Za to će trebati puno truda, rada i odricanja, ali na to su spremni. A kada možemo očekivati idući hackathon? Naši su sugovornici pomalo tajnoviti, ali najavljuju događaj početkom ljeta, što ćemo svakako dodatno popratiti. Do tada, laštite svoje hackerske vještine – trebat će vam! 🙂