Netokracija

Web dizajn, razvoj i poslovi budućnosti: stvarnost i percepcije iz prošlosti

U svim poslovnim granama postoji razlika u znanju i shvaćanju između korisnika (klijenta) i ljudi koji rade u toj grani. Primjerice, što vi znate o kirurgiji? Izuzev nekoliko iznimaka, šanse su da je ono što znate ili bar mislite da znate o kirurgiji nekoliko godina iza stvarne situacije. Prije nekoliko mjeseci sam pao i slomio nogu te sam naivno mislio da se lom sanira gipsom.

Iznenadilo me kada sam završio u kirurškoj sali pod narkozom, a tim kirurga i doktora je čekićem nabijao titansku štangu kroz moju kost kako bi spojili dva dijela. Imobilizacija slomljene kosti se mahom danas vrši iznutra, a ne gipsom izvana. Nisam pojma imao.

Tu na scenu stupamo i mi: industrija razvoja web stranica te u širem smislu IT sektor. Recimo da je percepcija javnosti i klijenata od prilike 5 godina iza realnog stanja.

U svim poslovnim granama postoji razlika u znanju i shvaćanju između korisnika (klijenta) i ljudi koji rade u toj grani. Primjerice, što vi znate o kirurgiji? Izuzev nekoliko iznimaka, šanse su da je ono što znate ili bar mislite da znate o kirurgiji nekoliko godina iza stvarne situacije. Prije nekoliko mjeseci sam pao i slomio nogu te sam naivno mislio da se lom sanira gipsom.

Iznenadilo me kada sam završio u kirurškoj sali pod narkozom, a tim kirurga i doktora je čekićem nabijao titansku štangu kroz moju kost kako bi spojili dva dijela. Imobilizacija slomljene kosti se mahom danas vrši iznutra, a ne gipsom izvana. Nisam pojma imao.

Tu na scenu stupamo i mi: industrija razvoja web stranica te u širem smislu IT sektor. Recimo da je percepcija javnosti i klijenata od prilike 5 godina iza realnog stanja.

Takva situacija ima direktne paralele u bilo kojoj djelatnosti. Arhitektura, brodogradnja, građevina, agrikultura i mnogi drugi. Stvarno stanje u tim djelatnostima uvijek je nekoliko godina ispred percepcije javnosti. Kako nova saznanja stižu u javnost i postaju novi standard tako te djelatnosti napreduju i uvijek su korak ispred.

No u tehnološkom sektoru je ipak nešto drugačije. Dodatna otežavajuća okolnost je eksplozivni napredak sektora. Tih 5 godina danas znači daleko više nego prije desetak-dvadesetak godina. Od 1985. do 1990. u Hrvatskoj i regiji IT sektor doživio je promjene, no svi ćete se složiti da je taj pomak zanemariv usporedivši ga s pomakom od 2005. do 2010.

Na čemu ste tipkali prije 5 godina?

Ono što danas čini 70 posto prihoda današnjeg tehnološkog diva Applea prije 5 godina uopće nije postojalo. Sjećate li se svijeta bez smartphonea? Bez [masovno dostupnog i prihvaćenog] tablet računala? To je bilo prije samo 5 godina. Što će biti 2015., bolje da niti ne pokušavamo pogoditi.

Iz tih faktora kreće temelj problema web razvoja u Hrvatskoj danas. Ako klijent misli da se web stranica danas izrađuje identično kao i u 2006. godini otvara se cijela Pandorina kutija iz koje iskače niz teškoća. Dobar dio klijenata s kojima sam imao prilike raditi na početku suradnje zaista je mislio da web stranice proizvodi jedna osoba, stanoviti “webmaster”. Najčešća trenutna percepcija je da su potrebni dizajner i programer. Pogrešno, naravno. Kako opravdati takvom klijentu trošak od više desetaka (ponekad i stotina) tisuća kuna za izradu jednog profesionalnog projekta? Kako mu objasniti da se to ne može izvesti u 2 tjedna?

Naime, kako bi se danas izradio profesionalni web projekt u proces je uključeno puno ljudi. Od administracije i računovodstva, do primarne produkcije koja uključuje više vrsta dizajnera, tekstopisaca, HTML i CSS kodera, programera, serverskih i database geekova, itd… Gdje su tu još testiranja, debugiranja, i mnoge sitne radnje koje obavljaju drugi ljudi?

Dobar dan, bavim se tražilicama

Ako na to sve dodate nove izume – razne tablete i ostale touch uređaje, uz sve te ljude potrebna je cijela nova vertikala koja se bavi samo tim dijelom posla. Da, tako je, zaista nije uputno da jedan te isti dizajner radi i web dio stranice, a potom i aplikaciju koja prati tu stranicu. Za kvalitetan projekt to moraju raditi dvije odvojene osobe. Uz sve to još kao gljive poslije kiše niču potpuno nova radna mjesta, cijele nove vertikale koje je potrebno uključiti u projekt ako želimo postići kvalitetniji rezultat. Specijalisti za društvene mreže? Stručnjaci za tražilice? To su samo neka od radnih mjesta koja nisu postojala do pred koju godinu.

Kao sol na ranu tu je i sveopće stajalište dobre većine “stare garde” prema intelektualnim djelatnostima. A to stajalište nije dobro. Užasno je. Uvriježeno je mišljenje da ako ne proizvodiš neki opipljivi proizvod – niš’ koristi si. Ako na kraju radnog dana nemaš za pokazati 100 kila potkova ili pola šlepera cigli, bolje da se nisi niti budio ujutro. Općenito stanje u regiji u IT sektoru, a pogotovo u web razvoju, je loše zbog toga što:

Kako bih najbolje ilustrirao posljedice te situacije uzeti ću Kolektivu. Da, iz današnje perspektive to je super ideja i naravno da će svi danas govoriti kako je neminovno bilo da će takav projekt uspjeti. No kada bi se vratili malo više od godine dana u prošlost, i s konceptom internetske grupne kupovine koja garantira popuste održali prezentacije potencijalnim hrvatskim investitorima – projekt nikada ne bi zaživio: “Online kupnja? Restorani daju 50% popusta? Pa što će im to, imaju goste koji plaćaju 100 posto!

Zaboravite to dečki, neće vam to uspjeti.” Bila je potrebna vizija čovjeka odraslog i kvalitetno obrazovanog u Americi kako bi grupna kupovina krenula. Čovjeka koji nema 5 godišnju rupu u znanju i spreman je na nove situacije. Uz opasnost prevelike generalizacije reći ću: takvih (a da imaju novac) u Hrvatskoj nema.

Tko zna koliko je takvih ideja koje su mogle pokoriti barem mali dio Interneta otišlo u vjetar.  Što možemo učiniti?

Edukacija, edukacija, edukacija.

Ako ste profesionalac unutar IT-a prilikom svakog dodira s (potencijalnim) klijentima ubacite malo novih pojmova u razgovor, objasnite im što i kako se radi, uključite ih u proces. Najgore što možete učiniti kad dobijete projekt je da se zatvorite u sobu i radite dok niste gotovi. Klijent neće nikada shvatiti koji su sve koraci potrebni kako bi se web stranica pustila u pogon ako nije barem minimalno uključen u proces.

Ukoliko predajete na konferencijama i radionicama, pobrinite se da vaše predavanje ima edukativni karakter koji prenosi konkretnu poruku i znanje ljudima koji su par godina iza vas po znanju. Teme koje su jasne samo vama i ostalim visoko-profesionalnim ljudima će se odbiti od publike kao gumena loptica od zida.

Ako ste korisnik usluga IT sektora – slušajte što vam govore te se educirajte. Ako se već od vas traži da iskrcate mali zlatni rudnik kako bi platili svoj projekt educirajte se o raznim tipovima kadra koji će ga raditi i znanjima potrebnima da se to odradi. Shvatite da ti “kompjuteraši” žele da vi zaradite novac na svom projektu, i da će upotrijebiti sve svoje znanje kako bi to za vas postigli. Jedino tako svi zajedno možemo napredovati i biti konkurentni u nemilosrdnom svijetu globalnog tržišta koje se mijenja i evoluira zapanjujućom brzinom.

Mala opaska, tekst je primjenjiv na bilo koji IT sektor, ne nužno web niti ne nužno dizajn. Isto tako sam gotovo 100 posto siguran da sve intelektualne djelatnosti pate od toga. Napreduju geometrijski brže nego to javnost može prožvakati.