Petnaest godina kasnije, nakon što je domaći gaming naslov osvojio više od 100.000 igrača i obilježio generacije, Tibor se vraća na moderne platforme. O cijeloj avanturi iskreno nam govori CTO koji je vodio projekt.
U jednom zagrebačkom kafiću na Srednjacima, sada već davne 2008. godine, rodila se ideja za videoigru koja će obilježiti djetinjstvo mnogih (što se odnosi i na moju malenkost) – Tibor: Bajka o Dobroćudnom Vampiru.
Inspirirana bajkom Damira Čivraka i kultnim naslovom Prehistorik, Tibor je zahvaljujući strasti i entuzijazmu tima iz studija Cateia Games, postao ne samo hit među djecom, već i važan dio hrvatske gaming povijesti. Sada, 15 godina od dolaska na PC i nakon što je osvojio oko sto tisuća djece u vrtićima, školama i domovima, Tibor je prilagođen za moderne platforme.
Iako je Cateia games, jedan od najdugovječnijih domaćih gaming studija – osnovan je još 1998. godine, do daljnjeg u “stanju mirovanja”, trenutačno se bavi obnavljanjem i održavanjem svojih igara. Prisjećajući se početaka, tehnološki direktor tog studija Krešimir Špes ističe koliko su ti dani bili teški, ali i predivni:
Bilo je to čarobno doba gdje nam je glavno gorivo bio nevjerojatan entuzijazam za razvoj igara. Nismo znali koliko se trebalo truditi da budemo uspješni, pa smo, kao i svi ostali studiji iz tog doba, jednostavno – pretjerali s trudom!
Bez nekog formalnog plana, procesa ili roka, svaki dan su radili na Tiboru, testirali to, korigirali što im se nije sviđalo, sve dok nisu došli do točke da su zadovoljni postignutim. To su bili dani kad su si mogli dopustiti da igra bude gotova “kad bude gotova”, prisjeća se Krešimir.
Sto tisuća kopija
Tibor je stigao do zavidnog broja igrača zbog suradnje s Jutarnjim listom koji je tada prodavao DVD-ove i knjige uz novine. Svakog je tjedna trebala uz novine ići jedna igra. Cataia je tada imala samo dvije igre – Legenda o Kristalnoj Dolini i Tibor. Kako bi ispunili narudžbu Jutarnjeg – četiri igre, pod hitno su morali naći još dvije. Na kraju su licencirali Tanitu: Djevojčicu od Plastelina i Gumbekove Velike avanture, objašnjava Krešimir:
Od te četiri igre, Tibor se istaknuo kao najuspješnija te je u drugoj rundi Jutarnji List tiskao sto tisuća kopija Tibora. Bio je distribuiran kao poklon uz novine, ovoga puta u kartonskoj košuljici umjesto u DVD kutiji.
Svi primjerci koji su im ostali, podijeljeni su uz druge časopise poput Dječjeg Kluba, što je rezultiralo time da je Tibor završio u mnogim vrtićima, na zajedničkim računalima.
Reakcije su tada dobivali uglavnom mailom. Neki su se javljali Catei, a neki autoru bajke Damiru. Igra je uzela maha, a igrači su često tražili pomoć da prijeđu teške dijelove. Damir se prisjeća kako je telefonski pomagao nekima iz udaljenih dijelova Hrvatske. Tada nisu imali dojam koliki su uspjeh postigli, to je došlo dosta kasnije.
Igra je rađena primarno za djecu koja su je većinom igrala doma na svojim računalima ili u vrtiću i školama, ističe Krešimir:
Sjećam se jedne priče gdje nam je jedan igrač pričao da su imali jedno zajedničko računalo u vrtiću i svi u grupi su se borili tko će igrati Tibora. Toliko da je onda doma mamu žicao da mu nabavi Tibora da može doma igrati bez ometanja.
Nedavno sam gledao neki noviji speedrun video Tibora na YouTubeu, neki klinci igraju Tibora toliko dobro, kao da su svaku razinu odigrali stotine puta!
Tek kad su klinci odrasli, počeli su nam se javljati s upitom gdje se Tibor može nabaviti, navodi Krešimir. Dodaje kako su uvijek našli vremena da obožavateljima pošalju digitalnu verziju Tibora s uputama kako pokrenuti na novijim Windowsima. S vremenom su shvatili kako je vrijeme da Tibor dođe na sve platforme, priča nam autor videoigre.
Dostupnost na modernim platformama
Igre, za razliku od klasičnijih medija poput knjiga, glazbe ili filma, jako brzo zastarijevaju. Pa tako i danas možete čitati knjigu staru preko 100 godina u originalnom obliku, dok računalne igre već nakon 10-ak godina ulaze u zonu rizika da postanu neigrive, ističe Krešimir.
Operativni sustavi i procesori se mijenjaju te često jedini način da se starije igre igraju je preko emulacije. Kako to nije nešto što će “običan” korisnik moći lako izvesti, igre padaju u zaborav. Pored toga, većina online trgovina prestaje s prodajom ako se igre ne mogu više pokrenuti ili, poput Applea i Google Playa, jednostavno maknu igru ako nije dobila novu verziju neko vrijeme, navodi Krešimir:
A nama, kao autorima igara, kao i drugim umjetnicima, najveće veselje i smisao posla pa i života općenito – svodi se na to da ljudi igraju naše igre. Stoga smo zadnjih par godina posvetili obnavljanju svih naših starih igara, kako bi ih unaprijedili i stavili ponovno u distribuciju.
Tehnološki izazovi
Originalni Tibor mogao se igrati samo na PC-ju što je u to vrijeme bila glavna platforma, ali danas je situacija drugačija. Tržište je fragmentirano – od mobilnih platformi, do PC-ja, Maca, Linuxa. Svaki od njih zahtjeva prilagodbe izvornog koda igre i u tome leži veliki izazov, navodi Krešimir:
Dio tog problema danas rješavaju moderni game enginei poput Unityja, ali ako mi želimo izbaciti neke od starih igara na moderne platforme, nema drugog načina nego zasukati rukave i ručno odraditi proces za svaku platformu.
Za za razliku od mnogih u njihovoj poziciji, nisu htjeli ispočetka prepisati igru u novi engine. Izvorni kod igre je odraz ljudi koji su tada radili na projektu i kad bi to bacili u smeće te krenuli ispočetka, bila bi to pljuska kolegama i njihovim naporima, ističe Krešimir:
Barem ja to tako gledam, a pošto sam programer, izvorni kod je moje “platno” i moj “kist” pa se prema tome odnosim s dužnim poštovanjem.
Tibor i Legenda o Kristalnoj Dolini, kao i još par igara koje su napravili u Python/Ogre engineu zadao im je u procesu obnove više problema nego druge igre. Na kraju su napravili nešto što se najbliže može opisati kao “virtualna mašina” za taj stari kod. Simulirali su stari engine u njihovom novijem engineu koji je već bio prilagođen za sve platforme, objašnjava Krešimir:
Mogao bi napisati desetke stranica na koje sam sve tehnološke izazove nabasao u prilagodbi Tibora za mobilne platforme, no dovoljno je reći da sam mazohistički uživao u rješavanju istih.
Planovi za Tibora
Jedan od sljedećih ciljeva je prilagoditi Tibora konzolama, no njegovo ostvarenje ovisi o mnogim faktorima. Pored toga, kaže Krešimir, ima još dosta manjih zahvata koje bi voljeli napraviti, a nisu stigli jer im je želja bila objaviti novog Tibora prije blagdana. U svakom slučaju, nadogradnja Tibora stiže kroz mjesec-dva, najavljuje Krešimir.
Također, Cateia sve igre dugoročno održava što znači ako netko od igrača prijavi problem u igri, odmah osvježavaju verzije igre svuda gdje su izdane. To sada vrijedi i za Tibora. Nađete li bilo kakav problem ili imate sugestiju kako dodatno poboljšati igru, slobodno se obratite na support@cateia.com, poručuje Krešimir.
