Ako ste imalo upoznati sa svijetom beauty blogerica ili video blogova morali ste čuti za Michelle Phan, osobu koja je vrlo rano stekla slavu zahvaljujući svojim tutorijalima na YouTubeu. Michelle danas ima šest milijuna pretplatnika na tom servisu, izgradila je pravo malo carstvo oko svojih videa, ali i drugih projekata te je postala inspiracija mnogima koji su krenuli sličnim putem. No, sada joj nad glavom visi tužba zbog neovlaštenog korištenja glazbe upravo u videima zbog kojih je stekla popularnost.

Ako ste imalo upoznati sa svijetom beauty blogerica ili video blogova morali ste čuti za Michelle Phan, osobu koja je vrlo rano stekla slavu zahvaljujući svojim tutorijalima na YouTubeu. Michelle danas ima šest milijuna pretplatnika na tom servisu, izgradila je pravo malo carstvo oko svojih videa, ali i drugih projekata te je postala inspiracija mnogima koji su krenuli sličnim putem. No, sada joj nad glavom visi tužba zbog neovlaštenog korištenja glazbe upravo u videima zbog kojih je stekla popularnost.
Kako prenose ovih dana razni svjetski mediji, Michelle je navodno u svojim videima koristila glazbu za koju nije imala dozvolu, zbog čega ju sada tuži Ultra Records, pod čijim se okriljem nalaze glazbenici poput Kaskadea ili deadmau5a. Tvrdi se kako je koristila oko 50 njihovih pjesama u svojim YouTube videima i na svojoj stranici. Kako Phan poprilično dobro zarađuje od svojih videa i drugih aktivnosti, glazbena kuća želi svoj dio kolača i tuži ju za 150.000 dolara za svako dokazano kršenje autorskog prava.
Phan je od 2006., otkako postoji njen YouTube kanal, poprilično napredovala u svojim videima – produkcijski su sve bolji, a, naravno, svaki je zapis popraćen glazbom. Kako je njen uspjeh sve veći, glazbena kuća smatra da je i ona zaslužna za to, zbog čega su iznosi koji se traže toliko veliki. Primjerice, u pozadini njenog videa Night Life Favorites, koji je pregledan milijun i pol puta, može se čuti Kaskadeov uradak 4AM.
[youtube]http://youtu.be/nKzwZu9g3yQ[/youtube]
Međutim, upravo je taj glazbenik iskazao potporu Phan, napisavši na Twitteru kako je autorsko pravo “poput dinosaura” te da nije prikladno za današnje medije. Naveo je kako i ne tuži osobno Michelle, nego da to čini njegova kuća, na što on ne može utjecati. Čak joj je uputio i kompliment:
I find that @MichellePhan has great taste in music *ahem*, and knows secrets on how to make my eyes really POP. What’s not to like?
— Kaskade (@kaskade) July 19, 2014
Forbes je postavio dobro pitanje razumije li YouTube generacija svoje obveze u ovakvim slučajevima, navodeći primjer spora između Stephanie Lenz te Universal Music Corporationa. Lenz je na YouTube uploadala kratki video svoje djece koji plešu na Princeovu pjesmu Let’s Go Crazy, zbog čega je YouTube morao ukloniti uradak. No, razlika između Phan i Lenz je u tome što poznata blogerica vrlo dobro komercijalizira uspjeh svojih videa. Njen kanal postoji od 2006. godine, ima više od šest milijuna pretplatnika, a njeni su video zapisi pregledani ukupno milijardu puta. Nudi tutorijale za šminkanje, ali i životne savjete za mlade djevojke, a od svega toga navodno zaradi nekoliko milijuna dolara godišnje. U suradnji s L’Orealom lansirala je svoju kozmetičku liniju em michelle phan, a baš u jeku vijesti o tužbi njena kozmetika postaje globalno dostupna putem Amazona.
Tko je tu zapravo ‘oštećen’?
Phan je uspješna, njeni su video zapisi vrlo dobro gledani, a upravo je to i ključni dio njene obrane – njeni odvjetnici tvrde da je blogerica putem svojih videa promovirala glazbenike, koji su na taj način doprli do internacionalne publike. Jesu li onda oni, kao i njihova glazbena kuća, oštećena strana?
S jedne je strane ovaj slučaj vrlo jasan: Phan je neovlašteno koristila tuđu glazbu u videima koji su komercijalni, stoga treba nositelju prava platiti njihov dio. S druge, postoji nekoliko pitanja koja se trebaju postaviti – je li cifra koju glazbena kuća traži doista opravdana? Tko je oštećena strana u ovoj priči, ako su i glazbenik te njegova kuća imali koristi od korištenja glazbe? Treba li onda Phan tražiti od njih naknadu što je glazbenika promovirala, ako je to imalo direktan utjecaj na povećanje prodaje i popularnosti tih djela? I treba li konačno zakone i propise povezane s autorskim pravom prilagođavati današnjici?