Po zakonu u kojem svaka akcija uzrokuje pretjeranu žensku reakciju (provokacija namjerna) internetsko pučanstvo odjednom prepuno deklariranih feministica popilo je dozu instant pravedničkog gnjeva, a sve zbog jedne košulje. Koja je, dakako, važnija od kulture silovanja, svakodnevnih seksizama, staklenog stropa, razlike u plaćama, ženskog obrezivanja i svih ostalih inače popularnih tema u feminizmu koje su odjednom pale u zaborav.
Vau, sonda je letjela nekoliko milijardi kilometara i uspješno sletjela na komet koji se kretao brzinom od 262 tisuće kilometara na sat i poslala nam informacije s njega! Također, Matt Taylor je pritom nosio košulju koja se pokazala kao najveća uvreda ženama u povijesti svijeta, ovjekovječena kao afera #shirtgate.
Pjesma za ugođaj by Deezer. 🙂
Usput budi rečeno, jedan od četiri glavna znanstvenika na projektu Rosetta bila je žena, ali kome je to bitno, nije da se stalno priča o potrebi za uspješnim ženskim uzorima u znanosti. Sorry Claudia Alexander, ti i tvoja karijerica u razvoju mlaznog pogona potpuno ste nebitni u usporedbi s jednom košuljom.
Pravo glasa ti je trebalo za modnu kritiku?
Žene su se borile, a u mnogim ne tako dalekim dijelovima svijeta i dalje se bore za pravo glasa, pravo da se čuju, pravo da budu uvažene. Internet, ta mala mreža od neke tri milijarde korisnika, s bezbroj različitih multimedijskih kanala kojom se neka poruka može prenijeti, omogućila je i njima i drugim skupinama da se izraze kako nikad nisu mogle.
I što smo napravile s tim digitalnim megafonom? Odlučile smo nabosti na ražanj jednog žrtvenog janjca, jer je bio pod svjetlima reflektora, a mi smo htjele svojih pet minuta slave. Nema nas dovoljno u STEM zanimanjima da spustimo sondu na komet i tako ih zaslužimo, pa smo ih odlučile ukrasti od struke koja se ionako kupa u medijskoj pozornosti (nedostaje mi interpunkcijski znak sarkastičnik ovdje). Pale su kolateralne žrtve, ali sve je dozvoljeno u ljubavi, ratu i feminizmu.
To je jedan od većih problema: feminizama ima koliko ima i žena, kaže Sonja, moja pametna prijateljica i bolja feministica od mene, i apsolutno je u pravu. I za nijedan, koliko god agresivan bio, koliko ga god pogrešnim smatrao ili smatrala ne može se reći da je “loš” ili “pogrešan”, nema “pravog” koji bi svojim legitimitetom izravnao kriva shvaćanja.
Ono što jedan feministički pravac može biti je najprominentniji – to je sad onaj najglasniji, najagresivniji, onaj koji neće slaviti uspjehe nego će zakopati nekoga u zemlju jer je kombinacija kromosoma koju nosi XY i jer ima nesretnu odjevnu kombinaciju.
Kako izgleda feministica u doba interneta?
Ako kažem da sam feministica, što često običavam, u slobodnoj internetskoj interpretaciji to bi značila da prolijevam suze nad uokvirenom diplomom ženskih studija, svim srcem i odbačenom britvom podržavam pokret prirodnih nogu, a svako galantno otvaranje vrata vidim kao šovinistički čin agresije i urotu muških opresora koji žele silom i kvakom ugušiti moju emancipaciju.
U još gorem zapletu, feminizam je u očima masa ono što se prolijeva iz blogova ekstremistica (i dalje validan, iako po mom mišljenju iznimno sulud i nesretan pravac). To su tekstovi koji dobivaju viralnost upravo zahvaljujući svojoj apsurdnosti i skakanju preko granica društvenog razuma, koji se ironično lijepe po zidovima, tumblrima, redditima, i tako stvaraju slike o feminizmu koje ni slika Benedicta Cumberbatcha ne može izbrisati.
Kao okot filozofskog fakulteta, ne mogu i ne smijem reći da postoji “pravi” feminizam, ali mogu biti loš društvenjak i odvažiti se na etiketu “informirani” feminizam. To je onaj koji živi svoj tihi život na studijima društvenih znanosti, o kojem feministi(ce) pričaju s feministi(ca)ma i koji se vrti po zatvorenim grupama. Te sigurne zakutke informirane priče o feminizmu rijetko napuštaju, jer se informirani feminizam nosi kao orden i značka ekskluzivnog kluba u kojem oni koji znaju o čemu pričaju pričaju onima koji znaju o čemu se priča, u vrlo lijepoj larpurlartističkoj maniri kojoj nedostaje šira primjena, i na kraju krajeva, rezultati.
A što jadne-bijedne-nečujne možemo? *uzdah*
Pa za početak, drage informirane feministice, možemo informirati dalje. I današnje feministice netko je obrazovao, bilo da su to Gloria Steinem i Betty Friedan ili bilo koja predstavnica, autorica, aktivistica koja je došla nakon što se pojam “feminizam” uopće oformio.
Nedavni trend #Idontneedfeminism, kada su se (mahom) tinejdžerice slikale s natpisima o tome kako ne trebaju feminizam, pokazao je savršeno kako jednoj cijeloj generaciji nije jasno da feminizam nisu memeovi i ekstremistice, a za to su krivi oni koji se danas nazivaju feministicama i dopuštaju da se u ime njihovog pokreta jedna osoba zbog jedne košulje razapne na dan kad su se trebala slaviti dostignuća njega, njegovih kolega i zaboravljene kolegice.
Vjerovali ili ne, mnogo je lakše biti agresivan i napraviti kratkoročni hype bacanjem pod vlak nekoga tko je imao tu nesreću da se nađe u središtu medijske pozornosti, ali obrazovati, informirati i utjecati je teško, ali čujem da danas žene mogu same dizati teške vrećice, baviti se teškim znanostima, pa valjda je i ovo “teško” ujedno i izvedivo.
Barem imamo danas dovoljno načina za to i načina da se približimo svim generacijama. Dobar primjer je meni osobno pomalo iritantna, ali barem učinkovita i informativna Laci Green, koja cilja na #idontneedfeminism generaciju i koristi se njihovim kanalima i diskursom (koji se sastoji od nespominjanja riječi “diskurs”, malo za promjenu).
Tko šuti, čini se da se slaže s onima koji laju na mjesec
Feminizam, kao i svaki pokret, nije ono što stoji u knjigama, pamfletima i teorijama, već ono što se iz njih prenese u svakodnevnicu.
Pa ako uistinu odlučite da je “vaš” feminizam samo za kuloare, za specijalizirane portale, dobacivanje teorijama feminizma među feministicama, a pustite da na (sav) glas govore stereotipi, ekstremisti(ce) i da pokret s kojim se identificirate definira jedna košulja i prašina koja se oko nje diže, drukčiju percepciju od one protiv koje se naslovno borite niste (ili nismo) ni zaslužile.
Na kraju krajeva, jedna košulja neće odbiti nove generacije djevojaka od toga da potraže svoje mjesto u znanosti, inženjerstvu ili tehnologiji, ali će ih javni linč jednog od potencijalnih uzora, bio on muškarac ili žena i neovisno o uzorku košulje, svakako motivirati da riječ feminizam izbrišu iz svog vokabulara.
Deezer je online streaming servis, na kojem glazbu slušaš legalno, uz jednostavno pretraživanje glazbe po nazivu pjesme, albumu ili izvođaču. Na raspolaganju ti je više od 35 milijuna pjesama dostupnih za preslušavanje i preuzimanje. A kada interneta nema, Deezer je dostupan i offline. Kreiraj svoju playlistu i slušaj je na svom mobilnom telefonu, tabletu ili računalu, dijeli svoju listu ili omiljene albume s prijateljima i uživaj u komforu slušanja omiljene glazbe bilo kad i bilo gdje. Samo u webshopu Hrvatskog Telekoma uštedi 50% do 12 mjeseci na Deezer i plaćaj ga samo 17,50 kn mjesečno. Aktiviraj Deezer – tri, četiri, sad: Hoću Deezer!