Jedna od najvećih noćnih mora svakog malog poduzetnika ili obrtnika na društvenim mrežama je - komunikacijska kriza. U tom trenutku on mora stati s poslom, odbaciti sav alat koji ima u rukama, uzeti u njih tipkovnicu ili pametni telefon i bakćati se s desetcima, stotinama nezadovoljnih korisnika koji zasipaju “zid” negativnim komentarima. No, što ako ste vlasnik mesnice i vašu Facebook stranicu “napadnu” nezadovoljni - vegani? Ova istodobno komična, ali i ozbiljna situacija događala se posljednjih tjedana na stranici Mesnice Čučković.
Facebook, društvena mreža koja u subotu slavi svoj 13. rođendan, već godinama obećava malim biznisima da je idealna platforma za njih. Uz mogućnosti (dvosmjerne) komunikacije, oglašavanja i okupljanja zajednice (potencijalnih) korisnika, brojni su odabrali ovu društvenu mrežu kao glavno mjesto online komunikacije, nerijetko dajući prednost Facebooku nad web stranicom. I, doista, Mesnici Čučković društvene su mreže donijele popularnost daleko širu od one lokalne, posebice jer je mesnica smještena u Viškovu. Otkriva mi to u razgovoru Danijel Čučković, koji je u mesnici zadužen za komunikaciju, dok je njegov brat Dejan odgovoran za prezentaciju, odnosno spravljanje specijaliteta. Naime, mesnica postoji još od 1989., a pokrenuo ju je njihov otac Gligorije.
Mi smo, kao djeca, uvijek bili blizu njega, ali nismo, naravno, shvaćali taj posao kao naš budući put. S ocem radimo već dvadesetak godina, a mada je on sada u mirovini, svaki dan je s nama, radi s nama, svakodnevno nam daje savjete jer, naravno, nikada nije zadovoljan. Kaže, svaki dan učite i budite bolji. Opuštenost nije dobra. I tako svaki dan. Nove borbe, nova odricanja, novi kupci, nove odgovornosti. Nije nam dosadno. To je naš život.
‘Pa vi postojite već 28 godina’?
Dodatnu pažnju počeli su dobivati dolaskom društvenih mreža, a nasmiju se kad im netko dođe u poslovnicu ponukan kakvim sadržajem na Facebooku i iznenadi se što mesnica postoji već 28 godina. Ranije su kupci bili većinom iz Primorsko-goranske županije, a danas dolaze čak i iz okolnih zemalja, ne skriva ponos Danijel, iako napominje da ne žele otvarati poslovnice u drugim mjestima. Tada ne bi mogli dati 100 posto sebe, a ovako mogu živjeti svoje principe, što kupci cijene, objašnjava. No, to ne znači da ne idu u korak s vremenom, barem što se tiče komunikacijskih kanala.
Vi zaista sebe možete prikazati na društvenim mrežama i u sasvim krivom, lažnom svijetlu. Ali kada se ljudi vraćaju i preporuče naš mali raj svojim rođacima, prijateljima, poznanicima, to je onda to. Uspjeli smo u namjeri da naš rad, naše proizvode, naš mentalni sklop, naš život u mesnici prikažemo točno takvim kakav on doista jest. I to su ljudi prepoznali. Iskrenost i znanje, to je naš ključ. Nas dvoje, recimo, nekada radimo i po 14 sati u mesnici, pa, pobogu, tu ima stotinu tema za ispričati, pokazati. Djelić sekunde, trenutna inspiracija i idemo, klik, paf i dižemo na net.
‘Vegani ocjenjuju mesnicu. Hahahaha.’
Imamo smisla, zar ne, kroz smijeh pita Danijel, naglašavajući da im u sadržaju i vizualima ne pomaže kakva agencija. Da je suprotno, možda im situacija koja uključuje salvu negativnih komentara ne bi toliko teško pala. Naime, sredinom siječnja, taman nakon tradicionalnog godišnjeg odmora, nešto od duhovitog sadržaja na stranici, poput fotografije braće koja “zaljubljeno” gledaju u proizvode koji se mogu naći u mesnici, ponukalo je ostavljanje prvih od mnogih negativnih komentara koje su pisali mahom – vegani.
Mi ne znamo točno što je njih navelo na napad, jer ako vegan posjećuje stranicu jedne mesnice, njega će vrijeđati i slika noža, slika komada sočnog mesa, slika komada mesa na mesarskoj kuki ili nas dvoje u radnom okruženju. Sasvim nebitno. Bitno je to da su u jednom danu ostavljali lažne recenzije mesnice i to osobe koje nikada nisu bile kod nas, nikada nisu probale naše proizvode, a kada im posjetite profile, vidite da se radi o osobama koje promoviraju veganstvo.
Recenzije su bile maštovite. Jedan dečko je napisao da je javna tajna da prodajemo pasje meso, kaže on “keretinu”, drugi kaže da je našao “muvu” u mesu itd. Kasnije su im se priključili i istomišljenici iz Hrvatske. Mi smo u prvi mah plakali od smijeha, počeli su se javljati naši fanovi i bilo je zaista zanimljivo. Kao neka dobra večernja zabava. Vegani ocjenjuju mesnicu. Hahahaha.
Smijeh nije dugo trajao. Za poslove kao što je Mesnica Čučković, važna je ocjena usluge koju je moguće dati putem Facebooka, no nakon mnoštva negativnih ocjena i recenzija, a potom i ružnih riječi, komentari su uklonjeni, a mogućnost ostavljanja recenzija je ugašena. Danijel objašnjava zašto su se na to odlučili.
Vegani skidaju naše slike, stavljaju uvredljive tekstove i dijele ih po webu. Nazivaju nas nekrofilima, ubojicama i mučiteljima životinja. Dolaze recenzije užasnih sadržaja, sve je uzelo maha, napadi su se prebacili na blogove, druge platforme. A zašto? Zato što prodajemo meso? Zato što smo svejedi? Ljudi nam šalju “dokaze” kako se na njihovim zatvorenim grupama dogovaraju da prelaze na plan B, pa ako ne uspije, na plan C.
Zamislite do kuda je to došlo. Oni se dogovaraju da će doći kupiti meso, staviti larvu te odnijeti to u inspektorat. Oni uopće ne kuže da mi imamo svakotjedne kontrole, naši proizvodi idu na analizu itd. Ali sve je otišlo u smjeru agresije i nesnošljivosti. Totalno suprotno od sadržaja naše poslovne stranice mesnice. Odlučio sam sve stopirati, koliko mogu.
Upravo je u takvim trenutcima ključna ona baza vjernih fanova koja se do tada okupila oko internetskih kanala Mesnice Čučković – fanovi su vidjeli da se radi o organiziranom napadu te širenju neistina, a Danijel smatra da su se posredno i sami osjetili napadnutima. Zbog toga su odgovarali na negativne komentare, ulazili u rasprave, odnosno, stali u obranu i svoje mesnice i svog načina prehrane.
‘Veganski ratovi’ u Dublinu i u Viškovu (ali na internetu)
Vegani i svejedi vjerojatno se nikada neće složiti oko pravog načina prehrane i stila života, a ovaj slučaj nije jedini primjer njihovog sukoba. Naime, “veganski ratovi” nisu nešto novo u internetskim bespućima – onima koji prate temu komunikacije na društvenim mrežama, vjerojatno nije nepoznat slučaj dublinskog restorana The White Moose Cafe čiji se vlasnik poprilično glasno i jasno obračunavao s veganima putem Facebook stranice, koji su ga na sličan način “napali”. U mnogim je trenutcima komunikacija prešla sve granice pristojnosti (čak je i zakonitosti), ali i sam je vlasnik restorana priznao da ih je cijeli slučaj učinio “viralnima”, (a ne može se ne primijetiti sličnost u ponešto provokativnoj komunikaciji s hrvatskim pandanom).
Posted by The White Moose Café on Friday, 23 October 2015
No, na pitanje Danijelu je li im u konačnici cijela ova situacija donijela više štete nego koristi, odgovara:
Blokirali smo ulicu automobilima. To sve govori.
Ako ste autentični pred fanovima, oni će vam biti vjerni
Bez obzira na to, čini se da su prijetnje ipak ostale na razini Facebook aktivizma, na svu sreću, a cijeli je slučaj pokazao važnost odanih i pravih fanova. Mesnica Čučković to je postigla i iskrenom i zabavnom, i edukativnom i šaljivom, i ozbiljnom i zaigranom komunikacijom na Facebooku, kojom dokazuju i svoj predani rad, ali i želju da se zbliže sa svojim korisnicima.
Jako dobro funkcioniramo sa svojim kupcima, možemo reći da njegujemo jedan prijateljski odnos. Gotovo familijarni. Svako malo zapalimo roštilj, počastimo kupce, družimo se. U velikim trgovačkim lancima, da se ne lažemo, vi ste samo broj. Mi želimo biti kontra. Dejan podjeli pokoji recept, zgrozi se kada teta X kaže da kuha našu kobasicu 45 minuta ili stavi pljeskavicu s folijom na tavu. Plača i smijeha, svega ima kod nas. Mi znamo što naši kupci žele, njihove individualne sklonosti. Nismo svi isti, tako su nam i želje i navike drugačije. Mi smo tu da se prilagodimo, naravno po određenim pravilima, svakome od njih. We are family!
“Samo hrabrost i iskrenost i živite punim plućima. Principi nisu na prodaju”, daje krajnji savjet za komunikaciju drugim malim poduzetnicima i obrtnicima. A kad se upravo to sve pokaže zajednici i kroz svakodnevnu komunikaciju i kroz svakodnevni rad, nema tih “ratova” u kojima fanovi neće stati u obranu – barem na Facebooku.