Mia Biberović
02. 02. 2017.
Jedna od najvećih noćnih mora svakog malog poduzetnika ili obrtnika na društvenim mrežama je - komunikacijska kriza. U tom trenutku on mora stati s poslom, odbaciti sav alat koji ima u rukama, uzeti u njih tipkovnicu ili pametni telefon i bakćati se s desetcima, stotinama nezadovoljnih korisnika koji zasipaju “zid” negativnim komentarima. No, što ako ste vlasnik mesnice i vašu Facebook stranicu “napadnu” nezadovoljni - vegani? Ova istodobno komična, ali i ozbiljna situacija događala se posljednjih tjedana na stranici Mesnice Čučković.
Facebook, društvena mreža koja u subotu slavi svoj 13. rođendan, već godinama obećava malim biznisima da je idealna platforma za njih. Uz mogućnosti (dvosmjerne) komunikacije, oglašavanja i okupljanja zajednice (potencijalnih) korisnika, brojni su odabrali ovu društvenu mrežu kao glavno mjesto online komunikacije, nerijetko dajući prednost Facebooku nad web stranicom. I, doista, Mesnici Čučković društvene su mreže donijele popularnost daleko širu od one lokalne, posebice jer je mesnica smještena u Viškovu. Otkriva mi to u razgovoru Danijel Čučković, koji je u mesnici zadužen za komunikaciju, dok je njegov brat Dejan odgovoran za prezentaciju, odnosno spravljanje specijaliteta. Naime, mesnica postoji još od 1989., a pokrenuo ju je njihov otac Gligorije.
Mi smo, kao djeca, uvijek bili blizu njega, ali nismo, naravno, shvaćali taj posao kao naš budući put. S ocem radimo već dvadesetak godina, a mada je on sada u mirovini, svaki dan je s nama, radi s nama, svakodnevno nam daje savjete jer, naravno, nikada nije zadovoljan. Kaže, svaki dan učite i budite bolji. Opuštenost nije dobra. I tako svaki dan. Nove borbe, nova odricanja, novi kupci, nove odgovornosti. Nije nam dosadno. To je naš život.
‘Pa vi postojite već 28 godina’?
Dodatnu pažnju počeli su dobivati dolaskom društvenih mreža, a nasmiju se kad im netko dođe u poslovnicu ponukan kakvim sadržajem na Facebooku i iznenadi se što mesnica postoji već 28 godina. Ranije su kupci bili većinom iz Primorsko-goranske županije, a danas dolaze čak i iz okolnih zemalja, ne skriva ponos Danijel, iako napominje da ne žele otvarati poslovnice u drugim mjestima. Tada ne bi mogli dati 100 posto sebe, a ovako mogu živjeti svoje principe, što kupci cijene, objašnjava. No, to ne znači da ne idu u korak s vremenom, barem što se tiče komunikacijskih kanala.
Vi zaista sebe možete prikazati na društvenim mrežama i u sasvim krivom, lažnom svijetlu. Ali kada se ljudi vraćaju i preporuče naš mali raj svojim rođacima, prijateljima, poznanicima, to je onda to. Uspjeli smo u namjeri da naš rad, naše proizvode, naš mentalni sklop, naš život u mesnici prikažemo točno takvim kakav on doista jest. I to su ljudi prepoznali. Iskrenost i znanje, to je naš ključ. Nas dvoje, recimo, nekada radimo i po 14 sati u mesnici, pa, pobogu, tu ima stotinu tema za ispričati, pokazati. Djelić sekunde, trenutna inspiracija i idemo, klik, paf i dižemo na net.
‘Vegani ocjenjuju mesnicu. Hahahaha.’
Imamo smisla, zar ne, kroz smijeh pita Danijel, naglašavajući da im u sadržaju i vizualima ne pomaže kakva agencija. Da je suprotno, možda im situacija koja uključuje salvu negativnih komentara ne bi toliko teško pala. Naime, sredinom siječnja, taman nakon tradicionalnog godišnjeg odmora, nešto od duhovitog sadržaja na stranici, poput fotografije braće koja “zaljubljeno” gledaju u proizvode koji se mogu naći u mesnici, ponukalo je ostavljanje prvih od mnogih negativnih komentara koje su pisali mahom – vegani.
Mi ne znamo točno što je njih navelo na napad, jer ako vegan posjećuje stranicu jedne mesnice, njega će vrijeđati i slika noža, slika komada sočnog mesa, slika komada mesa na mesarskoj kuki ili nas dvoje u radnom okruženju. Sasvim nebitno. Bitno je to da su u jednom danu ostavljali lažne recenzije mesnice i to osobe koje nikada nisu bile kod nas, nikada nisu probale naše proizvode, a kada im posjetite profile, vidite da se radi o osobama koje promoviraju veganstvo.
Recenzije su bile maštovite. Jedan dečko je napisao da je javna tajna da prodajemo pasje meso, kaže on “keretinu”, drugi kaže da je našao “muvu” u mesu itd. Kasnije su im se priključili i istomišljenici iz Hrvatske. Mi smo u prvi mah plakali od smijeha, počeli su se javljati naši fanovi i bilo je zaista zanimljivo. Kao neka dobra večernja zabava. Vegani ocjenjuju mesnicu. Hahahaha.
⚊⚊⚊⚊⚊⚊⚊⚊⚊⚊⚊⚊⚊⚊⚊⚊PAŽNJA PAŽNJA, DAJE SE NA ZNANJE⚊⚊⚊⚊⚊⚊⚊⚊⚊⚊⚊⚊⚊⚊⚊⚊Krizni stožer Mesnice Čučković održao je dana 19….
Geplaatst door Mesnica"Čučković" op Donderdag 19 januari 2017
Smijeh nije dugo trajao. Za poslove kao što je Mesnica Čučković, važna je ocjena usluge koju je moguće dati putem Facebooka, no nakon mnoštva negativnih ocjena i recenzija, a potom i ružnih riječi, komentari su uklonjeni, a mogućnost ostavljanja recenzija je ugašena. Danijel objašnjava zašto su se na to odlučili.
Vegani skidaju naše slike, stavljaju uvredljive tekstove i dijele ih po webu. Nazivaju nas nekrofilima, ubojicama i mučiteljima životinja. Dolaze recenzije užasnih sadržaja, sve je uzelo maha, napadi su se prebacili na blogove, druge platforme. A zašto? Zato što prodajemo meso? Zato što smo svejedi? Ljudi nam šalju “dokaze” kako se na njihovim zatvorenim grupama dogovaraju da prelaze na plan B, pa ako ne uspije, na plan C.
Zamislite do kuda je to došlo. Oni se dogovaraju da će doći kupiti meso, staviti larvu te odnijeti to u inspektorat. Oni uopće ne kuže da mi imamo svakotjedne kontrole, naši proizvodi idu na analizu itd. Ali sve je otišlo u smjeru agresije i nesnošljivosti. Totalno suprotno od sadržaja naše poslovne stranice mesnice. Odlučio sam sve stopirati, koliko mogu.
Cure i dečki vegani, zar vam nije bolje grickati tofu i mrkvicu nego pisati review jedne Mesnice. Mislim, možemo se igrat ovako do sutra. Samo nam "rajcate" Dejan Čučković.
Geplaatst door Mesnica"Čučković" op Dinsdag 17 januari 2017
Upravo je u takvim trenutcima ključna ona baza vjernih fanova koja se do tada okupila oko internetskih kanala Mesnice Čučković – fanovi su vidjeli da se radi o organiziranom napadu te širenju neistina, a Danijel smatra da su se posredno i sami osjetili napadnutima. Zbog toga su odgovarali na negativne komentare, ulazili u rasprave, odnosno, stali u obranu i svoje mesnice i svog načina prehrane.
‘Veganski ratovi’ u Dublinu i u Viškovu (ali na internetu)
Vegani i svejedi vjerojatno se nikada neće složiti oko pravog načina prehrane i stila života, a ovaj slučaj nije jedini primjer njihovog sukoba. Naime, “veganski ratovi” nisu nešto novo u internetskim bespućima – onima koji prate temu komunikacije na društvenim mrežama, vjerojatno nije nepoznat slučaj dublinskog restorana The White Moose Cafe čiji se vlasnik poprilično glasno i jasno obračunavao s veganima putem Facebook stranice, koji su ga na sličan način “napali”. U mnogim je trenutcima komunikacija prešla sve granice pristojnosti (čak je i zakonitosti), ali i sam je vlasnik restorana priznao da ih je cijeli slučaj učinio “viralnima”, (a ne može se ne primijetiti sličnost u ponešto provokativnoj komunikaciji s hrvatskim pandanom).
Posted by The White Moose Café on Friday, 23 October 2015
No, na pitanje Danijelu je li im u konačnici cijela ova situacija donijela više štete nego koristi, odgovara:
Blokirali smo ulicu automobilima. To sve govori.
Ako ste autentični pred fanovima, oni će vam biti vjerni
Bez obzira na to, čini se da su prijetnje ipak ostale na razini Facebook aktivizma, na svu sreću, a cijeli je slučaj pokazao važnost odanih i pravih fanova. Mesnica Čučković to je postigla i iskrenom i zabavnom, i edukativnom i šaljivom, i ozbiljnom i zaigranom komunikacijom na Facebooku, kojom dokazuju i svoj predani rad, ali i želju da se zbliže sa svojim korisnicima.
Jako dobro funkcioniramo sa svojim kupcima, možemo reći da njegujemo jedan prijateljski odnos. Gotovo familijarni. Svako malo zapalimo roštilj, počastimo kupce, družimo se. U velikim trgovačkim lancima, da se ne lažemo, vi ste samo broj. Mi želimo biti kontra. Dejan podjeli pokoji recept, zgrozi se kada teta X kaže da kuha našu kobasicu 45 minuta ili stavi pljeskavicu s folijom na tavu. Plača i smijeha, svega ima kod nas. Mi znamo što naši kupci žele, njihove individualne sklonosti. Nismo svi isti, tako su nam i želje i navike drugačije. Mi smo tu da se prilagodimo, naravno po određenim pravilima, svakome od njih. We are family!
“Samo hrabrost i iskrenost i živite punim plućima. Principi nisu na prodaju”, daje krajnji savjet za komunikaciju drugim malim poduzetnicima i obrtnicima. A kad se upravo to sve pokaže zajednici i kroz svakodnevnu komunikaciju i kroz svakodnevni rad, nema tih “ratova” u kojima fanovi neće stati u obranu – barem na Facebooku.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
Kristina Ranogajec
02. 02. 2017. u 9:18 pm
Moram priznati da mi pisanje komentara ispod clanaka na netu nije obicaj jer smatram da generalno ljudi ne citaju komentare. Pratim Netokraciju jer mi pase njihov stil pisanja i malo se odmorim od tehnoloskih clanaka na engleskom jeziku.
No, da se vratim na razlog tipkanja ovog komentara – ne razumijem se previse u drustveni marketing niti bi citala do kraja ovaj clanak da igrom slucaja nisam bila upoznata, kako se to po hrvatski kaze, drugom stranom price. U samom clanku nalaze poveznice na Facebook stranicu doticne mesnice, fotke vlasnika/suvlasnika, kratkim uvodom u povijest obrta itd… I odmah mi je na pamet pala osnovna skola i onih 6 novinarskih pitanja, od koja dva (tko i zasto) mi jako fale u cijelom clanku pa mi je proletilo kroz um da je mozda clanak sponzoriran sto sam provjerila prije tipkanja ove kobasice (pun intended) od komentara.
Pa idemo redom…
Pitanje “Zasto”:
Moj “wall” na Facebooku zadnijh 10ak dana preplavljen je slikama doticne mesnice, i igrom slucaja ili ne, doticne fotke definitivno nisu niti blizu ove koja se nalazi u header-u Netokracije. Pa dolazimo do (parcijalnog) odgovora na zasto: hajka je krenila upravo zbog fotki degutantnog sadrzaja prijavljivane od strane “vegana” i “ne vegana” za krsenje Facebook pravila ponasanja i u tom trenu krece “hajka” na mesnicu… S profila mesnice cini se da su sporne fotografije skinute, dali od strane same mesnice ili od strane Facebook moderatora ne znam, ali bi mi bilo drago da sam to uspjela procitati u clanku.
Pitanje “Tko”:
U clanku je lijepo napisano ime/prezime vlasnika obrta, mesnice itd, koje su bile posljedice na njihov obrt, kako su rjesili problem i kako koriste drustvene mreze u promicanju svog obrta, no uvelike fali informacija o misterioznoj skupini pod nazivom “vegani” i zasto su bas napali tu mesnicu. U Hrvatskoj ima nekoliko udruga koji se bave tom sferom drustvene odgovornosti, iz screenshotova osoba koje su dale negativnu ocjenu obrtu moglo se kontaktirati te iste osobe (ako vec ne udruge ciji bi odgovor imao malo vecu tezinu nego pojedinca/pojedinaca) te ih priupitati sto ih je navelo na takav cin. Isto tako, bilo bi mi drago da sam to uspjela procitati u clanku.
LP,
Kristina Ranogajec
P.S.
Ispricavam se na svim gramatickim i pravopisnim greskama 😀
Mia Biberović
03. 02. 2017. u 10:48 am
Tema članka je komunikacija na Facebooku kroz slučaj obrta gdje vlasnici sami komuniciraju na društvenim mrežama (a ne kakva agencija umjesto njih) i koji su doživjeli komunikacijsku krizu. Cilj ovakvih članaka je kroz konkretan slučaj educirati druge komunikatore na društvenim mrežama kako postupiti u sličnim slučajevima, bez obzira na uzrok krize, a ne istraživati zbog čega je do tog slučaja došlo. U tom kontekstu, na pitanja “tko” i “zašto” je odgovoreno.
Namjerno se nije išlo u drugačiji način obrade priče te u kontaktiranje osoba koje stoje iza “napada” iz više razloga. Prvo, neizbježno bi bilo uvlačenje u rasprave koje izlaze van domene Netokracije. Drugo, kako se bavim analizom komunikacije i pristupa društvenim mrežama, povukla bi se pitanja oko metoda koje je ta skupina povukla, a koje apsolutno krše pravila ponašanja na društvenoj mreži. Primjerice, ako je neka slika bila uvredljiva i ako je time kršila neka pravila platforme na kojoj se nalazi (u ovom je slučaju to Facebook), postoje načini prijave. Također, recenzije se ostavljaju u slučaju da je korisnik doista bio korisnik usluge tvrtke te je njome nezadovoljan ili zadovoljan. Lažne recenzije, kao i širenje drugih neistina, bez obzira na to što je osobe koje to čine na to ponukalo, ne samo da krše pravila platforme, nego i zakone Republike Hrvatske (pogledati definiciju klevete u kaznenom zakonu, a tu je i povreda časti i ugleda), stoga spadaju u domenu kaznenog djela.
No, eto, nisam odabrala obradu priče iz tog aspekta u želji da se napravi nešto konstruktivnije od cijelog slučaja. No, komentari su dio svakako proširenje priče (i čitani su), stoga su svi koji smatraju da je potrebno priču proširiti pozvani da ispričaju svoj dio. Samim time, zahvaljujem i na komentaru i na pitanjima, kao i na konstruktivnom tonu.
Tomi
03. 02. 2017. u 11:19 am
Ako fotka na kojoj dvojica muškaraca i to braće ljube i sišu bradavicu mrtve životinje nije nekrofilija i zoofilija onda Mia što je nekrofilija i zoofilija?
Zašto niste objavili tu fotografiju? Da li je ja smijem staviti u komentare?
Mia Biberović
03. 02. 2017. u 11:37 am
U tekst je stavljena poveznica na jedan od postova koji se nekome mogao učiniti spornom. Kao što rekoh, nisam se htjela uvlačiti u ove rasprave jer ono što nekome predstavlja nekrofiliju i zoofiliju (?), drugome u ovom slučaju predstavlja humor. Ta je rasprava besmislena jer se njeni sudionici nikada neće oko toga složiti – i to nije tema ovog teksta niti je takvoj temi mjesto na Netokraciji.
Tomi, fotografiju također možeš staviti u obliku linka jer ne podržavamo objavu fotografija u komentarima. To je možda i bolje jer vjerojatno nisi vlasnik fotografije niti imaš dopuštenje za njenu distribuciju. Pokušajmo ovo zadržati u zakonskim okvirima. 🙂
Tomi
03. 02. 2017. u 5:23 pm
Nekrofilija je spomenuta u vašem članku. I u tom kontekstu:
http://imgur.com/a/CiBgY
Milan
03. 02. 2017. u 11:53 am
Braća mesari objasnili kako se koristi FB 🙂
Vlado
05. 02. 2017. u 8:17 pm
Mia, respect tebi i većini tvojih članaka i svemu što radiš. Ipak kao konstruktivan feedback moram reći da i meni ovdje nedostaje jedan bitan segment priče i cijela situacija je prikazana (vješto) kao neka životna ironija gdje neki vegani napadaju 28 godina staru vrhunsku mesnicu. Izvor komunikacijske krize je nedvojbena neprimjerenost vlasnika mesnice i njihovih slika sa zaklanim životinjama. Da je ta neprimjerenost nedvosmislena jasno pokazuje i to da su te slike sad maknute. Mi dosli do veganskih ratova kao nekog fenomena, a nismo rekli bazične stvari. Sasvim je neopravdan način i metoda na koji je netko zloupotrijebio mehanizme facebooka (recenzije npr i ne znam ni sam što se sve po forumima/grupama planiralo). Priča ima puno elemenata za edukaciju i super da je pola toga obrađeno, ali bilo bi u redu i da je jedan zaključak: nemojte objavljivati neprimjerene post-ove (što god to nekome bilo, ali bi svakom normalnom trebalo biti jasno što je humor, a što neprimjereno).
vajra
11. 02. 2017. u 3:37 pm
Kao prvo – nisam vegan i nije mi problem ubit svoj komad mesa. Medjutim sporna fotka je degutantna te cisti disrespect prema hrani kao takvoj. Momci su sje*** stvar i zasluzeno uletili u probleme. No i u tome nema nista lose… covjek uci dok je ziv. Drugi put ce sisat jedni drugima bradavice umjesto mrtvim svinjama i prob. rijesen… stim da bi ce tad pak imat problema s anti-gay lobijima. Drugim rijecima… bolje da se ostave fotkanja iza smijene.