U intervjuu za jučerašnji Večernji list predsjednička kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović izjavila je kako bi višak zaposlenika javne uprave mogao preuzeti javni sektor, jer "mu treba". S obzirom na komentare mnogih članova hrvatskog tehnološkog sektora, sa članom upravnog odbora hrvatske udruge nezavisnih izvoznika softvera CISEx, Draženom Oreščaninom, popričao sam o realnim mogućnostima da realni IT sektor preuzme ljude iz javne uprave.
Dražen Oreščanin je osnivač i predsjednik uprave ICT konzultantske tvrtke Poslovna inteligencija, sa sjedištem u Zagrebu te član upravnog odbora CISExa. S dugogodišnjim iskustvom u radu i zapošljavanju na hrvatskom tržištu, u mogućnosti je dati realan pogled na “realnu” izjavu Grabar Kitarović:
Što mislite općenito o ideji da realni sektor, kako je izjavila gospođa Grabar Kitarović, preuzme ljude iz javne uprave?
Ja to ne bih nazvao idejom, nego predizbornom parolom. Svi znamo da je u realnom sektoru u zadnjih šest godina izgubljeno 200 tisuća radnih mjesta, da je preko 300 tisuća ljudi na Zavodu za zapošljavanje i da se 50 tisuća ljudi prošle godine u potrazi za poslom odselilo iz Hrvatske. Zašto bi onda pored takvih katastrofalnih podataka o zaposlenosti privatni poslodavci hrlili zapošljavati višak ljudi iz javne uprave?
Vezano za tehnološki sektor čiji je član i vaša tvrtka, kolika je tu mogućnost da zaposlite osobe iz javne uprave?
Realno gledajući, mogućnost da zaposlimo nekoga je vrlo, vrlo mala. U trinaest godina poslovanja naše tvrtke, zaposlili smo samo jednu osobu koja je došla iz javnog sektora, a i ta se osoba nije uklopila i vrlo brzo je napustila tvrtku. IT sektor, posebice tvrtke koje su primarno okrenute izvoznim tržištima, ima prosječno veće plaće, ali su i zahtjevi prema zaposlenima, ne samo što se tiče potrebnih znanja i vještina, nego i općenitog stava prema radu, učenju, osobnom razvoju i rezultatima, puno drugačiji nego u javnom sektoru.
Što zaposlenicima koji bi se željeli zaposliti u realnom sektoru nedostaje?
Kao prvo, velik dio javnog sektora teško može prijeći u realni sektor – policija, vojska, sudstvo, školstvo i zdravstvo imaju vrlo ograničene mogućnosti zapošljavanja u realnom sektoru. Ljudi koji su zaista opterećenje za gospodarstvo i za budžet su ljudi u javnoj upravi i javnim tvrtkama koji rade birokratske poslove, dakle premeću papire s hrpe na hrpu i ne donose novu vrijednost, ili se u gorim slučajevima, kakvih također ima, uopće ni ne pojavljuju na poslu. Većina tih ljudi godinama radi iste birokratske poslove i ne znaju raditi ništa drugo, a kriteriji po kojima su često dobivali posao bi se mogli okarakterizirati kao uhljebljivanje podobnih. Takvih ljudi “posakrivanih” po raznim ministarstvima, ustanovama, agencijama, lokalnoj samoupravi, javnim poduzećima ima na desetke tisuća.
Kao dobar primjer spomenutog navodi primjer Adris Grupe koja je nakon preuzimanja Croatia Osiguranja najavila otpuštanje 500 zaposlenih iz podrške poslovanju:
Croatia Osiguranje je samo jedna tvrtka! Većina tih ljudi nema znanja potrebna za rad u privatnim tvrtkama, ali glavni problem je stav prema poslu kakav je uobičajen u javnoj upravi, koji je u mnogo slučajeva dijametralno suprotan stavu prema poslu u privatnim tvrtkama. Naravno, ima u javnoj upravi i vrlo kvalitetnih i sposobnih i vrijednih zaposlenika, ali ako oni napuste javnu upravu a ostanu samo oni nesposobniji, onda smo samo dobili još veći problem.
Kako im preporučate da te nedostatke nadoknade?
Oreščanin smatra kako se stav “Nitko mene ne može tako malo platiti koliko ja mogu malo raditi” jednostavno mora promijeniti.
U Hrvatskoj je i u realnom sektoru radna atmosfera prilično opuštena, a u javnom pogotovo. Kada radimo na projektima sa stranim partnerima i za strane korisnike, cijelo radno vrijeme se koncentrirano i produktivno radi, osim pauze za ručak. Nema kafenisanja, pet pauza za cigaretu, odlazaka na plac, fejsbučenja. Onaj tko se trudi i radi, tko je voljan učiti i tko razumije što radi, ima rezultate i na temelju tih rezultata napreduje.
Nekoga tko ima dvadeset godina staža kao referent u poreznoj upravi nemoguće je prekvalificirati u Business Intelligence konzultanta, ali se možda može prekvalificirati u neke druge djelatnosti u turizmu ili nekoj drugoj uslužnoj grani, ali mora postojati volja i želja za radom i učenjem novih stvari, te naravno radno mjesto koje treba popuniti. Problem je što novih radnih mjesta nema već godinama, a postojećih je sve manje.
Postoji li način da država, neovisno o gospođi Grabar Kitarović, olakša smanjenje javne uprave?
Problem s iseljavanjem mladih stručnjaka iz Hrvatske je ogroman i Hrvatska će ga u punoj mjeri osjetiti za pet do deset godina. Neće nam nedostajati samo programeri i inženjeri, nego i liječnici, kuhari, električari i mnoga druga zanimanja. Iz Hrvatske odlaze mladi i natprosječno kvalitetni kadrovi. U IT industriji odlaze ne samo nezaposleni, nego i zaposleni iz hrvatskih tvrtki odlaze raditi u inozemstvo bez namjere za povratkom. Već sada se, iako je još uvijek kriza, osjeća manjak kvalitetnih resursa.
Oreščanin smatra kako će se i hrvatska IT industrija kao i cijela zapadna Europa okrenuti jeftinijim razvojnim resursima na istoku kad u zemlji ponestane domaćih. Zaključuje kako bi država mogla podržati zapošljavanje viška zaposlenika iz javne uprave poticajima, što bi po njegovom mišljenju funkcioniralo u nekim manje zahtjevnim uslužnim djelatnostima, ali u IT-u – vrlo teško!