Što radim to i volim: prodavati web stranice ili vezane web aplikacije. Osim organizacije i vođenja prodaje, vodim udrugu koja okuplja web profesionalce, istovremeno se trudeći biti nevirtualna majka dvoje djece. Danas je tako, no kakva je bila situacija kada je tadašnji HPT tek predstavio... Internet, tj. spajanje na mrežu svih mreža? Kako je bilo biti web profesionalka 1995.?
Bilo je to godine 1995., kada je INFO sajam na Zagrebačkom Velesajmu još postojao i značio mnogo. Bilo je to središnje godišnje događanje za sve IT geekove i one koji ih moraju trpiti ukoliko rade ili žive s njima. Pripremalo se danima, ostajalo od jutra do mraka dok se ne bi obišli svi štandovi.
Raspravljalo se o tome tko je koliko uložio u uređenje, koje je igrice izložio te koje ste nove gadgete vidjeli i uspjeli pipnuti. Mreže su bile u domeni velikih igrača, a internet je bio dostupan tek rijetkima putem (pre)sporog CARNeta.
Traperice, čokolade… i Internet!
Konačno smo bili slobodni. Granice su bile otvorene za sve koji žele doći u Hrvatsku i sve je izgledalo kako će novo doba kapitalizma svima donijeti traperice, LP ploče, čokolade i banane u bilo koje doba godine. Zašto baš ti proizvodi? To vam je sasvim jedna druga priča…
Tadašnji hrvatski telekomunikacijski div, HPT, povukao je sasvim neočekivan potez i preuranjeno na INFO sajmu predstavio HPT Internet! Tim potezom ste se krajem 1995. mogli komercijalno početi baviti Internetom.
Pokušajte zamisliti kao da ste se probudili u zemlji čudesa. Otvorili ste oči i mogli kupiti kartu za bilo koju destinaciju, pročitati tisak na bilo kojem jeziku koji poznajete, poslati poruku rođaku u Australiju ili predstaviti svoje proizvode svijetu. Sve to za prihvatljivu cijenu i relativno veliku brzinu. Osobno, taj mi se svijet pokazao toliko drugačijim od svih dosadašnjih da sam odlučila sjesti s druge strane ekrana – i ostala tamo do danas.
Spajanje na Internet traži mnogo… papirologije
Mladi i entuzijastični, osnovali smo Ador i sklopili ugovor s HPT Internetom, ne razmišljajući puno kako ćemo plaćati mjesečne račune. Tko ne bi htio biti dio toga vrlog novog svijeta? Tih prvih nekoliko godina, ugovor se fizički sklapao u prizemlju HPT-a u Palmotićevoj ulici u Zagrebu gdje je ukupno troje djelatnika radilo na internetskim ugovorima. Nevelika prostorija s mnoštvom papira. Papira, da, a ne računala.
Tada su apsolutni hit bile pozadine gdje je logo embosan i ponavljan unedogled. Svjedoci toga vremena sada mi se sigurno smiju, a i ja se veselim što me Ivan natjerao da se sjetim tih vremena. No, trebalo je početi prodavati.
Kako “prodati Internet” uz crveni sako
Uložili smo posuđene novce u prijenosnik IBM Thinkpad i moj crveni sako. Morala sam izgledati poslovno, iako sam još bila studentica s nešto iskustva od rada na Radiju 101. Naravno, ubrzo su iskusni poslovni ljudi upozorili da crvena boja nije za sastanke, da uopće ne treba nositi jake boje.
Na žalost, volim crveno i iz toga proizlazi jedan od najbitnijih savjeta: budite poslovni, no budite svoji. Sjela sam tako za svoj prijenosnik i napravila popis zanimljivih tvrtki u Excelu te ih počela nazivati 20-30 dnevno. Trebalo mi je je dva mjeseca, i ne pamtim koliko sastanaka, da sklopim prvi posao za Ador.
Na svim sam se sastancima spajala na Internet i pokazivala nekoliko stranica koje smo napravili za prijatelje, fakultet te, naravno, za nas same. U nas online nije bilo ničega osim HNB-a, Buga i HPT Interneta pa sam, ovisno o branši pokazivala strane primjere web stranica. Zanima vas kako je tada izgledala naša web stranica? Web archive čuva sve, pa tako i stare web stranice Adora.
S tim prvim klijetima radimo i danas, a putovanje kroz virtualni svijet i dalje se nastavlja. Ah, taj Internet! Što vas zanima čuti od jedne žene ulovljene u web? Koja su vaša prva iskustva na mreži svih mreža?