Zagrebački FER prvi je fakultet u Hrvatskoj koji je donio politiku primjerenog korištenja umjetne inteligencije. Ta se tehnologija više ne demonizira, u prvom planu više nisu samo rizici, nego i benefiti njezina korištenja. Koji su glavni ciljevi tog dokumenta razgovarali smo s Mariom Brčićem, voditeljem radne skupine na FER-u koja je sastavila taj dokument, i Erikom Brezovcem, stručnjakom za primjenu AI-ja u obrazovanju.
Kad je krenulo masovno usvajanje umjetne inteligencije, u akademskim se krugovima u prvom planu razvila rasprava o etičkim pitanjima njezina korištenja. Tema su bili očuvanje akademskog integriteta i zloporabe, no to je tehnologija koja će ostati i nakon početnog šoka, došlo je do spoznaje da će biti potreban plan za suživot.
FER-ova AI Politika
Jedan takav plan je i dokument Politika primjerenog korištenja umjetne inteligencije na Fakultetu elektrotehnike i računarstva. Voditelj sa Zavoda za primijenjeno računarstvo na tom fakultetu Mario Brčić ispričao nam je kako je dekan osobno oformio radnu skupinu i inicirao izradu tog dokumenta kao odgovor na rastuću primjenu umjetne inteligencije među studentima i zaposlenicima FER-a:
Napravili smo Politiku u vrlo kratkom roku od dva tjedna. Pritom smo kao pomoć koristili AI alate koji su nam omogućili brzo istraživanje literature i izradu inicijalne strukture, pa se radna grupa mogla u potpunosti fokusirati na ključna strateška i etička pitanja.
Kaže da su detaljno proučili postojeće politike i prakse vodećih svjetskih sveučilišta kao što su MIT, Oxford, ETHZ te regionalnih obrazovnih institucija, uključujući one iz Hrvatske. Za početnu strukturu dokumenta kombinirali su postojeće pravilnike s FER-a, a kao sadržajni predložak poslužio im je orijentacijski vodič sa Sveučilišta u Grazu.
A kad im je AI napravio strukturu, ručno su oblikovali i upotpunjavali sadržaj koristeći “AI kao detektor propusta i vlastitu prosudbu za balans vrijednosti i dugoročne efekte“. Naravno, pritom su pazili da je sve u skladu s europskim regulativama, prvenstveno Aktom o umjetnoj inteligenciji.
Izgubljenost oko AI-ja
Mario objašnjava da su dvije glavne svrhe ove politike. Prva je potaknuti odgovorno, etično i transparentno korištenje AI-ja unutar obrazovnih, istraživačkih i administrativnih aktivnosti na FER-u, Druga svrha je jasno definirati prihvatljive i neprihvatljive načine primjene, pri čemu je poseban naglasak stavljen na očuvanje akademskog integriteta i razvoj kritičkog mišljenja.
Docent na Odsjeku za sociologiju na Hrvatskim studijima i stručnjak za primjenu AI-ja u obrazovanju Erik Brezovec kaže da je donošenje ove politike izvrstan prvi korak, ali tek početni u holističkom pristupu ovoj tehnologiji u obrazovanju.
Priznaje da se svi oni u akademskoj javnosti još uvijek jako gube u inovacijama vezanim uz umjetnu inteligenciju:
Prvo čime su se i ustanove i znanstvenici, posebice u društvenim znanostima, krenuli baviti bili su rizici. Očekivane politike tada su bile restrikcije i sankcije. Pokazalo se da se sankcije ne mogu provesti jednostavno, a restrikcija će štetiti samo sustavu obrazovanja. Tek protokom vremena krenuli smo razmišljati kako efikasno uključiti AI u sustav obrazovanja. FER-ova politika je primjer toga. I to treba pohvaliti.
Personalizacija obrazovanja
Dokument na FER-u, doznajemo, neće ostati samo slovo na papiru, podrazumijeva preventivne edukacije, korektivne disciplinske postupke, a budući da je to živući dokument, prilagođavat će se promjenama u tehnologiji, regulativi i u skladu s povratnim informacijama.
Preventivne edukacije su potrebne, objašnjava Mario podsjećajući na probleme korištenja umjetne inteligencije kao što su površno ili nekritičko prihvaćanja sadržaja generiranog AI-jem, problemi s pouzdanošću, zaštitom podataka te potencijalne manipulacije i pristranosti ugrađene u AI modele. Izdvaja i najveće benefite:
Benefiti uključuju personalizaciju obrazovnog procesa, ubrzani pristup informacijama, automatizaciju rutinskih poslova i stvaranje dodatnog prostora za razvoj kritičkog mišljenja i kreativnosti polaznika.
Studentima je u interesu da razviju dublje razumijevanje i time se diferenciraju na tržištu. Plitke vještine, poput površnog korištenja AI-ja, brzo će postati komodificirane jer ih se lako usvaja i replicira.
Erik smatra kako tu politiku o AI na FER-u trebaju slijediti kolegiji i istraživački projekti koji će se baviti samom tehnologijom, ali i oni koji će joj pristupiti iz pozicije društvenih znanosti.
Povratak učenju, pa i olovki i papiru
A što napraviti kad su studenti više educirani o umjetnoj inteligenciji od svojih profesora? Što pogotovo može biti slučaj na društvenim fakultetima.
Mario odgovara:
Potrebno je kombinirati tradicionalne metode evaluacije, poput pisanih (na papiru!) i usmenih ispita, s AI alatima koji nastavnicima mogu pomoći kreirati kompleksnija pitanja koja zahtijevaju dublje kritično promišljanje. Usmeni ispiti su odličan način da se stvarno provjeri nečije znanje. Ovo sam primijenio na svojim predmetima i dosta sam zadovoljan prvim rezultatima.
Dodaje i kako je nužno poticati profesore na kontinuirano obrazovanje o AI tehnologijama, čak i ako su studenti početno tehnički bolje upućeni:
Cilj obrazovanja nije natjecanje s učenicima u tehnološkom znanju, već razvoj kritičkog razmišljanja i kompetencija za dugoročni uspjeh.
Preporučuje uvođenje temeljnih AI modula i radionica za nastavnike bez tehničkog predznanja. Primjerice, kako koristiti generativne AI alate za pripremu predavanja ili evaluaciju studentskih radova. Smatra da se tako barijera ulaska snižava, bez potrebe za dubokim tehničkim znanjem.
Iritacija obrazovnog sustava odozdo
Erik navodi kako je problem kad oni koji bi trebali usmjeravati studente, zbog straha ili komocije, odbijaju preispitati svoje metode i prilagoditi se novoj stvarnosti:
I znanost i obrazovanje izuzetno su konzervativni sustavi – stvari se počinju mijenjati tek kada više nema drugog izbora. Vjerujem da će tako biti i u ovom slučaju. Stvari će se pokrenuti odozdo – od učenika, studenata i nastavnika koji su spremni učiti nove stvari i koji će, polako, iritirati sustav prema promjeni.
Kaže da je napravljen prvi korak te demonizacija ove tehnologije više nije jaka kao na početku, pa se možemo početi baviti pravim pitanjima.
Zašto studenti varaju?
O čemu bismo zapravo trebali razgovarati, kako uopće voditi raspravu o umjetnoj inteligenciji u obrazovanju a da se ona ne svede na pitanje kako studente spriječiti da varaju pomoću nje?
Mario smatra da je ključno raspravu proširiti na pozitivan utjecaj AI-ja na obrazovanje i društvo općenito:
Naglasak treba staviti na mogućnosti koje AI pruža u oblikovanju kvalitetnijeg, personaliziranog i inovativnog obrazovanja koje priprema studente za izazove budućnosti. FER je već usmjeren na to da postane davatelj cjeloživotnog obrazovanja, svjestan da će se potrebe tržišta rada kontinuirano mijenjati te AI tu igra ključnu ulogu u prilagodbi i kvaliteti sadržaja.
Moramo se zapitati zašto studenti varaju, naglašava Erik:
Varanje uz pomoć GenAI možemo shvatiti i kao svojevrsni iskaz bunta spram forme kojoj je jedini smisao prolaz/pad. Ako je cilj prolaz ili ocjena, tada ćemo koristiti sredstva koja su nam na raspolaganju. Ako je pak cilj znanje, situacija je drugačija. Ovom drugom slučaju baš i ne svjedočimo često u hrvatskom obrazovnom sustavu.
