S obzirom da Facebook smatra kako bi mogao s aplikacijama podijeliti vaš broj telefona i adresu, očito nas još mogu iznenaditi. Iako su mnoge tvrtke krenule oglašavati svoje proizvode i usluge na najvećoj društvenoj mreži na svijetu, što bi se dogodilo kad bi Facebookovo oglašavanje pobjeglo s fejsa?
Internetsko oglašavanje funkcionira, tj. generira profit. Rado se citira povijesni trenutak 2009. godine kada je u Velikoj Britaniji potrošeno više na internetsko nego televizijsko oglašavanje.
Gomila poslovnih modela temelje se upravo na nekom obliku oglašavanja, a Facebook bi svoje oglašavanje uvijek mogao proširiti - ostatkom Interneta...
Internetsko oglašavanje kao i svako drugo treba generirati profit. Svi se rado sjećamo povijesnog trenutka 2009. godine kada je u Velikoj Britaniji potrošeno više novca na internetsko nego televizijsko oglašavanje.
Gomila poslovnih modela temelje se upravo na nekom obliku oglašavanja, a Facebook bi svoju prodaju i plasman oglasa mogao proširiti na ostatak Interneta.
Microsoft je Facebookov ekskluzivni partner za oglašavanje putem banner oglasa i do 2011. su zaradu dijelili na popoola, nakon čega su vjerojatno sklopili novi dogovor. Oglašavanje na Facebooku je zapravo u banani: oglašivačima je ostvariv CTR (click through rate) kriminalan u usporedbi s nekim drugim većim web stranicama, a korisnike nije nimalo briga za oglase koje uopće ne percipiraju. Profit koji Facebook ostvaruje od takvog oglašavanja rezultat je isključivo volumena.
Zamislite na trenutak da Facebook počne taj isti oglašivačk inventar objavljivati po cijelom Internetu te da možda čak i potpuno uklone oglase sa same Facebook.com web stranice. Ne samo da to ne bi bio loš potez, već bi nedostatak oglasa mogli okrenuti u svoju korist.
Budućnost
Facebookova tehnička infrastruktura za dominaciju internetskog oglašivačkog tržišta je već definirana i postavljena. Danas se morate zaista žestoko potruditi kako biste pronašli web stranicu koja na sebi nema Like, Share ili neki drugi Facebookov dodatak. Upravo kroz te dodatke Facebook može umetati što god želi, od dosadnih (kon)tekstualnih oglasa na dalje: bannere standardnih formata, floatere, takeovere, expandere, wallpapere ili bilo koji drugi novi oblik oglašavanja/promocije koji će tek doći.
Posjetitelje neke web stranice ne mora ni znati da je oglas doputovao putem Facebooka. Na kraju krajeva, nije ga ni briga s obzirom da je oglas iznimno ciljan i odgovara svemu o čemu je nedavno razmišljao odnosno tražio, pregledavao, lajkao ili komentirao. Mokri snovi svakog oglašivača upravo su postali stvarnost.
Na čemu se temelji ova teorija zavjere?
Na sirovim brojkama. Facebookova prednost nad bilo kojom oglašivačkom platformom danas su podaci. Upravo nevjerojatna gomila podataka o tome što Vas je zanimalo u nekom trenutku u kombinaciji s podacima o vašem društvenom okruženju (ljudi s kojima se družite, što virtualno, što stvarno – čemu ono služi Facebook Places?) i detaljna demografija.
Iako primjerice Google AdWords nudi demografsko ciljanje korisnika, ono se odnosi isključivo na SAD. Facebook pak nudi podatke o milijunima korisnika, od kojih se 70 posto nalazi izvan SAD-a te više od 250 milijuna ljudi koji “sudjeluju” na Facebooku kroz vanjske web stranice.
Facebook zna sve o svojim korisnicima čak i onda kad oni nisu direktno na Facebook stranici, već samo surfaju po stranici koja ima Like gumb. S obzirom da svaka web stranica postaje mjesto na kojemu mogu objaviti oglas, korištenjem podataka o “lajkanju” Facebook ima recept za potpunu dominaciju oglašivačkog tržišta.
Konkurencije koja ne postoji
Na žalost odnosno Zuckerbergovu sreću – konkurencije nema. Da, i drugi veliki igrači imaju vlastite dodatke, ali nisu ni blizu onoga čime Facebook trenutno raspolaže. Ni po broju korisnika, ni po broju stranica koje su postavile dodatke.:
- Google Analytics nema demografske podatke ni podatke o odnosima među korisnicima. Prema dostupnim podacima, kod za Google Analytics nalazi se na samo 2 milijuna web stranice, što je Like gumb dostigao u samo 8 mjeseci;
- YouTube ima potencijala s obzirom na količinu korisnika i podataka, ali tehnološki su osakaćeni Flashom i mogu servirati oglase samo unutar Flasha. To i rade u partnerstvu sa velikim vlasnicima autorskih prava. Rezultat? “Hovering near profitability”, što je samo ljepši način za reći da Google u principu još uvijek gubi lovu s Youtubeom.
- Foursquare vrti svoju verziju priče, iako ćemo tek vidjeti na koliko će web stranica stvarno osvanuti njihov dodatak. Facebook bi mogao krenuti već danas.
- MySpace bi možda mogao iskoristiti svoj audio player, ali to bi ograničilo prikaz oglasa na profil stranice, a oglašivačima to i nije baš napeto.
- LinkedIN je nedavno predstavio svoj Share dodatak, no sumnjam da može ostvariti brojke usporedive s Facebookom. Ikad.
- Twitter ima potencijala, ali i dalje ne znamo gdje im je fokus.
Što nedostaje?
U principu Facebooku ništa ne nedostaje. Zapravo me čudi što već nisu s nečim takvim krenuli. Možda su samo promijenili pravila korištenja Facebook platforme? Naravno, pročitali ste ih prije nego što ste stavili Like gumb na svoju web stranicu, zar ne? U slobodnom prijevodu pravila kažu:
Možemo promjeniti ova pravila u bilo kojem trenutku, bez prethodne najave, kako nam se čini potrebnim. Vaša kontinuirana upotreba Platforme interpretira se kao automatsko prihvaćanje tih promjena.
Facebook može što želi, a regionalni oglašivači više počinju ulagati u oglašavanje na Facebooku nego na bilo koji drugi oblik kontekstualnog oglašavanja. Facebookovo oglašavanje na svakoj web stranici – zanimljiva ideja, zar ne? Lajkate li ideju da Facebook svoju oglašivačku mrežu proširi i na druge web stranice – kao korisnik, ali i oglašivač?