Svatko tko se ikad pozabavio organiziranjem nagradne igre darivanja i kreativnih natječaja na Facebooku, naišao je na skupinu ljudi koji, kako se čini, nemaju pametnija posla nego visiti na Facebooku i igrati nagradne igre. Dok neki od vas vise na FarmVilleu i sličnim igrama, ova ekipa visi tamo gdje se nešto može zaraditi ili dobiti.
I nije to toliki problem - što oni rade sa svojim danom se ne tiče nikoga od nas. Ono što je problem kod takvih ljudi jest njihov stav prema brendu kojeg vodite i samom darivanju. Ne znam jeste li primjetili, no ti fanovi su od Boga poslani, znaju Ustav Republike Hrvatske i svoja prava i kako se usuđujete obrisati im lažne glasove?!
Svatko tko se ikad pozabavio organiziranjem nagradne igre darivanja i kreativnih natječaja na Facebooku, naišao je na skupinu ljudi koji, kako se čini, nemaju pametnija posla nego visiti na Facebooku i igrati nagradne igre. Dok neki od vas vise na FarmVilleu i sličnim igrama, ova ekipa visi tamo gdje se nešto može zaraditi ili dobiti.
I nije to toliki problem – što oni rade sa svojim danom se ne tiče nikoga od nas. Ono što je problem kod takvih ljudi jest njihov stav prema brendu kojeg vodite i samom darivanju. Ne znam jeste li primjetili, no ti fanovi su od Boga poslani, znaju Ustav Republike Hrvatske i svoja prava i kako se usuđujete obrisati im lažne glasove?!
Prije koji tjedan sam imao priliku završiti mjesec dana dugo darivanje za klijenta na Facebooku. Za natječaj smo razvili Facebook aplikaciju koja bi korisniku prikazala set fotografija, korisnik odabire jednu, dopiše poruku i to sve zajedno pošalje. Postojali su dnevni i tjedni dobitnici koji su se određivali brojem likeova – odnosno glasova na slici, dok je glavnog dobitnika odabrao tročlani žiri. Jasno mi je da je ovo valjda najomraženiji princip igranja, no puno je praktičnih faktora koji određuju koliko u natječaju možete biti kreativni.
Uz osnovnu funkcionalnost, aplikacija je hvatala i IP adrese glasača. Prije svake objave dobitnika bih se ulogirao u administratorsko sučelje i počeo čistiti lažne glasove – iste IP adrese a desetak različitih imena, imena poput Pero Perić (ajde, bar budite kreativniji s tim lažnim profilima) i slično. Tek nakon toga bih objavio dobitnika.
Vama na dušu!!!1
A onda je ekipa skužila da postoji Inbox s kojim se može izravno komunicirati s adminima stranice. Da, može se i isključiti – ali u konkretnom slučaju nam to nije bila opcija.
Poštovani, htjela sam vam samo javiti da gospodin X igra sa lažnim profilima, žica glasove na sve strane i na svim nagradnim igrama uvijek on dobiva. Nakon koja 3-4 sata, stiže poruka od gospodina X u kojoj i on zna za neke tamo koji žicaju glasove. Svima fino objašnjavam da bez nekih konkretnih dokaza ne mogu puno napraviti, no naravno, dokaza nikakvih.
Uz gotovo svaku objavu dobitnika i tu i tamo koju čestitku, našlo se i nekoliko dežurnih koji su morali izraziti svoje negodovanje – ovo ide vama na dušu, kaže jedan. Sram nas može biti, kaže drugi. A treći, kojeg smo skinuli s prvog mjesta nakon 900+ pobrisanih glasova se buni i žali – naime, to nisu glasovi koje je on tražio, netko mu namješta! Bilo je i onih koji ne dobiju nagradu pa se žale – znate li vi koliko sam ja prijatelje morao nagovarati da glasaju?!
Dobro, neka me netko uvjeri da sam blesav – zašto bi itko trebao dobiti nešto jer je nagovarao prijatelje da glasuju? Da mi je rekao i otvoreno lagao da je nagovarao prijatelje da zajedno smisle čim kreativniji tekst uz sliku, pa za tu originalnu laž bih mu poslao dobitni paket kojeg tako jako želi.
Slično iskustvo sam imao i sa Netokracijinim darivanjem – gdje se našla nekolicina toliko razočaranih ljudi da su tjednima nakon darivanja na našoj Facebook stranici ostavljali razne komentare kako smo im uskratili Ustavom dana prava, kako će nas tužiti, kako smo lopovi i slično. Inteligencija im nije bila na zavidnom nivou – čak štoviše – prijetili su kako nikada više neće koristiti usluge jednog operatera zbog toga – iako je potpuno drugi operater bio sponzor darivanja.
Mama, mama, ne daju mi penkalo!
Da se radi o nekim značajnijim nagradama, razumio bih trud i uloženo vrijeme koje se baca na gotovo cijelodnevno resetiranje rutera radi novih IP adresa, logiranje i odlogiranje na stotine lažnih profila i slično. Ali sve to radi šanse da osvojite penkalo i blokić? Kapu i ručnik? Stvarno?
Dragi moji fanovi (see what I did there?), nećemo se lagati. Vrijedite mi mnogo, ali ovakve igre su zamišljene za dizanje broja fanova i ništa drugo. Nije da ne želim i ne mogu s vama ostvariti komunikaciju i biti vam na usluzi u ulozi brenda kojeg predstavljam, ali nemojte biti naivni i misliti da ste nezamijenjivi. Jer niste! Nemate niti nekakva posebna prava; uvjete sudjelovanja u darivanju ste pročitali i prihvatili ih. Ne sviđa vam se nešto? Doviđenja, Facebook je prepun što pravih, što lažnih darivanja pa iskušajte sreću drugdje. Otkud vam samo ideja da stranica/brend nešto vama duguje?! Dajem ti besplatno nešto, nešto što će ti koristiti, a u zamjenu za to se moram nositi sa vašim jadikovkama u inboxu? Meni na dušu? Nema problema, kamo sreće da mi je to najveći grijeh u životu.
Pogotovo volim one koji naknadno traže pravdu; zašto je X dobio cijeli paket a ja samo kemijsku? Da pratiš darivanje znao/la bi da postoje dnevne i tjedne nagrade i jedna je veća od druge. Eto zašto.
Ali ne bi nas to trebalo čuditi. Kako čujem, takvi profesionalni lajkeri su prije 10-ak godina izgledali otprilike ovako: 4-5 telefonske linije u kući i svaki član obitelji zove lokalne (i šire) radio postaje, TV emisije i osvaja nagrade. Danas je stvar daleko praktičnija – bar 100-200 Facebook profila i eto zanimacije za cijeli dan. A ono što nama izgleda kao dangubljenje je ustvari dobro uhodan posao; od mnogih žalopojki u inboxu, začudio sam se kad mi je jedna korisnica poslala statistiku druge korisnice: 17 laptopa, nekoliko mobitela, nekoliko tisuća kuna na karticama i slično – sve osvojeno se dalje prodaje i eto prihoda za uzdržavanje obitelji.
Što je rješenje? Bad-ass brendovi.
Da, prilično sam ogorčen na takve stvari. Ljudi koji će i mamu prodati samo da dobiju brendirano penkalo mi se gade. Teške riječi, znam, ali recite, kolege community menadžeri; koji od vas nije pomislio slično, barem jednom u svojoj karijeri? Koji nije barem jednom prevrnuo očima kada je radio na nekom darivanju? Ljudi su glupi, reći će vam svatko tko s ljudima radi. I uglavnom su u pravu.
Što poduzeti? Osim očitog – smisliti igre koje nisu na likeove i glasove, što se još može napraviti? Jedna od Nebojšinih ideja jest izrada popisa “serijskih igrača” i njegovo objavljivanje. Recimo, na Facebooku postoji grupa Društveni mediji u kojoj bi se mogao nalaziti link na Google Docs dokument u kojem je popis. Idući put kad vidite nekoga s te crne liste, automatski diskvalifikacija, block, što već.
Druga opcija bi bila jednostavno takvima pokazati zube. Oni prijete tužbama? Može, u kontaktu s klijentom napišite pismo koje će tom korisniku poslati odvjetnik. Ili jednostavnije – kao što je to jednom napravio Samsung Hrvatska – lažni glasovi i kukanja? Okej, pobrisali su sve i krenuli ispočetka – uz status u kojem se bez političke korektnosti i uljepšavanja prenosi poruka. Ne želim dizati bunu, no mislim da je vrijeme da se i brendovi prestanu dati iskorištavati, a posao CM-a da se svodi na borbu s vjetrenjačama. Ne može sve uvijek biti lijepo-i-krasno; isto kako vas živciraju radio postaje kojima je sve super i uvijek su sretni i veseli, tako vas (barem mene) živciraju i brendovi koji podilaze zahtjevu svakog korisnika.
Da, tu smo radi njih, u nekom utopijskom svijetu bi to sve tako fino funkcioniralo, ali pogledajmo realno; neke stvari samo treba prekinuti u korijenu i odje*ati.