Uber u Europi za sada je stvar lokalnih zakonadavstava i prijema u pojedinoj zemlji u kojoj se nalazi, ali postat će i predmetom kojim se bavi središnjica. U ovom slučaju, središnjica je Europska komisija, koja će u rujnu početi proučavati i s vremenom probati odrediti što Uber ustvari jest, služba za taksi prijevoz ili digitalni servis za spajanje vozača i putnika u prijevozu. Studija Europske komisije pomogla bi u uređivanju Uberova statusa u čitavoj Europskoj uniji, uključujući i Hrvatsku, gdje za sada još nije stigao.
Što je Uber? Taksi prijevoznici koji mu se protive i optužuju ga za nelojalnu konkurenciju tvrde da je riječ o još jednom prijevozniku na njihovu terenu, a Uberov argument i dalje je da su digitalni servis koji spaja vozače s ljudima koji traže prijevoz, a ne novi taksi prijevoznik na nekom tržištu. Rješavanje ove dvojbe utjecalo je na Uberov proboj u različitim dijelovima svijeta, uključujući i Europsku uniju, a u njoj i Hrvatsku, još uvijek s čekanjem da se ostvari najava dolaska i na naše tržište.
Kao i drugdje, i u Hrvatskoj će trebati odrediti o kojem je tržištu točno riječ, onom na kojem se bore taksi prijevoznici ili onom s ponudom digitalnih unaprjeđenja za naš život, u ovom slučaju, s usmjerenjem na prijevoz. Problem, dakako, nije specifično hrvatski, a kako se s njime suočavaju i drugdje u Europskoj uniji, u sređivanju statusa pomoći će Europska komisija, koja će u rujnu pokrenuti studiju za proučavanje i određivanje što Uber ustvari jest.
Čemu studija?
Uber je u Europskoj uniji za sada prepušten svakoj pojedinoj članici, ali može se probiti i na višu instancu. Takav primjer dogodio se ranije ovog ljeta. Sa suda u Barceloni Uber se preselio na Europski sud pravde u Luksemburgu, u pokušaju rješavanja sudskog spora koji je vodeći taksi prijevoznik u Barceloni pokrenuo lokalno želeći da se odredi je li Uber konkurencija taksistima ili digitalni servis kakav tvrdi da jest.
Studija kojom će se baviti Europska komisija trebala bi dati smjernice za rješavanje ovakvih sporova i za uređivanje Uberova statusa na tržištu. Takav korak pomogao bi da se utvrdi kakve obveze Uber ima, a ako se odredi da je riječ o još jednom taksi prijevozniku, ušao bi u sustav sa strožim pravilima za početak ili nastavak rada nego ih treba ispuniti “samo” digitalni servis.
Studija se neće baviti jedino proučavanjem što Uber jest, već će pod povećalom imati i trenutnu situaciju na tržištu taksi prijevoznika u članicama EU-a. Primjeri iz različitih država pokazuju da je propisivanju prava i obveza taksista u državama koje su dijelom Unije istekao rok trajanja. Slučaj poput onoga iz Barcelone govori da je s Uberovim dolaskom nastala zbrka kakva se koji puta ne može riješiti samo lokalno, već se spor prebacuje na viši, europski sud.
Problematični dio priče
Kako će za studiju kojom će se baviti EK trebati vremena, s predviđanjem da će biti dovršena idućeg ljeta, ostaje nedovoljno jasno što će se zbivati u međuvremenu. Uber neće prestati raditi, taksisti se neće prestati buniti, a dodatni problem mogao bi se dogoditi ako Europski sud pravde obavi posao ranije od EK-a, s donošenjem presude o slučaju iz Barcelone prije narednog ljeta. Što ako će pravorijek suda koji odlučuje o slučajevima iz cijele Europske unije govoriti jedno, a Europska komisija sa svojim smjernicama za čitavu EU krene u drugom smjeru?
Pored toga, problem je i sporost mijenjanja sadašnjeg zastarjelog sustava propisa, čime će se studija također baviti. Uber se širi brzo, a prilikom dolaska na tržište kakvo je ono zagrebačko na kojem odnedavno traži zaposlenike, na pojedinom tržištu radi po pravilima koja u tom trenutku vrijede. Ipak, pravila bi se mogla i promijeniti. Ako promjene donese sud u Luksemburgu ili smjernice koje će dati Europska komisija, tek ćemo trebati vidjeti kako im će se Uber prilagoditi ili na njih reagirati.