Sjajan tajming. Komentar koji sam zabunom krenuo pisati i htio objaviti prošli tjedan danas ima dva jednako sjajna povoda. Prije svega, danas je Community Manager Appreciation Day ili u prijevodu dan posvećen svim ratnicima iz prve internetske bojne koji stoje na braniku raznih korporacija pred razjarenom masom interneta. Wikipedia više nije zamračena, pa da ne duljim o samom događaju, slobodni ste utažiti žeđ za znanjem na bijelim stranicama. Drugi povod je vijest koju sam načuo prije par dana, a koja je jučer i službeno izašla u javnost : DRMA – organizira se udruga domaćih community menadžera.
Sjajan tajming. Komentar koji sam zabunom krenuo pisati i htio objaviti prošli tjedan danas ima dva jednako sjajna povoda. Prije svega, danas je Community Manager Appreciation Day ili u prijevodu dan posvećen svim ratnicima iz prve internetske bojne koji stoje na braniku raznih korporacija pred razjarenom masom interneta. Wikipedia više nije zamračena, pa da ne duljim o samom događaju, slobodni ste utažiti žeđ za znanjem na bijelim stranicama. Drugi povod je vijest koju sam načuo prije par dana, a koja je jučer i službeno izašla u javnost : DRMA – organizira se udruga domaćih community menadžera.
Prije nego nastavim s ovim sasvim osobnim komentarom: volim većinu ljudi koji su inicirali pokretanje ove udruge i izuzetno cijenim njihov rad. O udrugama, pak, a posebice o onim internetskim, imam loše mišljenje. Gorak okus u ustima (ne zapravo, ali tako se kaže) ostavila mi je udruga nazvana HBO, odnosno Hrvatska blogerska organizacija, osnovana u ljeto 2008. godine. I tad sam, u osvit HBO-a, kritički pisao, rekli bi ljudi ‘pljuvao’ po inicijativi jer mi nikako, ali baš nikako nije imalo smisla osnivanje udruge za ‘zaštitu’ blogera par godina nakon što se blogerski balon u RH ispuhao i sveo se na tek nekolicinu entuzijasta. Vrijeme je pokazalo da sam bio u pravu. Danas nećete više naći ni njihovu web stranicu, a vjerujem da bi i osnivači voljeli da Google nema tako dobru memoriju. No, o mrtvima sve najbolje. Tu stajem.
U početku bijaše zajednica, community i njezin menadžment
Community menadžment, unatoč tomu što neki misle da se ta profesija pojavila prije godinu i par mjeseci, nakon što su ONI istu otkrili, u RH je pristuan već itekako dugo. Sjećam se Luke Beler Sučića koji je radio nemoguće s Chipotekom. Sjećam se Borje koji je prvi otvorio vrata agencijama i osnovao Jasno&Glasno. Pa iStudio, DRAP, sve pioniri. Tweetokracija s kojom smo probijali led. Sjećam se i svih govana koje sam davnih dana morao pojesti u redakciji nakon što sam otvorio profil Jutarnjeg lista. Da, profil, tad još fan page nije ni postojao. Pamtim i vrijeme kad se CM posao plaćao pet kuna (+ PDV) po glavi novopridošlog Facebook stanovnika! I ta startna šteta, nad kojom zdvajam već godinama, a koja mi zaista je ostavila gorak okus u ustima, kad se fanove kupovalo na kile i kad je jedino važno bilo ‘čiji je veći‘, unazadila nas je na samom početku za dobre dvije godine.
Svi vi (mi) koji ste radili po raznim agencijama ili u istima radite znate kolika je muka bila pojasniti (i još uvijek je!) klijentima da broj fanova nikad nije i nikad neće biti ono što čini zajednicu. Danas agencije, iskreno vjerujem, više ne prodaju priču o tome kako ‘nije bitno, mi ćemo vam dati 100 tisuća, pa ako vam ostane samo 50 tisuća na kraju, vi ste na konju’. Danas me muči nešto drugo. Danas me muči taj mrtvi konj kojeg svi jašu, a koji se zove ‘Dobro jutro, jeste piškili i kakili, vidi sunce, evo vikend, LOL, ajmo mrdoguz‘ infantilni rječnik koji najednom ima manje riječi nego Zdravko Mamić. To je navodno ‘strategija’. Neki od vas su tu moju jadikovku slušali na Weekend Media Festivalu (predavanje Od sumraka do zore community menadžmenta). Neki je zajedno sa mnom žive svakodnevno. A drugi su na rubu. Nemaju više ideja, kreative, sposobnosti ni načina da animiraju svoje fanove.
Tko je kriv, tko je kriv?! Mi smo!
Da stvar bude još gora, osjećam da su i ljudi aka publika (opet ironija! Društveno-mrežna… publika?!) već naviknuti na takvu komunikaciju i da ne znaju za bolje. Ljudi još uvijek misle da se može nešto ‘osvojiti na lajkove’. Zato što im ‘community menadžeri’ to dopuštaju i na tome inzistiraju. Klijenti nisu još uvijek shvatili da je FB privatni prostor u koji ne možeš ući i izvikivati svoje reklame. Neki ‘CM-ovi’ svakodnevno rade štetu svima nama. Doslovce nam izbijaju lovu iz džepova i ruše CM profesiju na niske grane. Onako, brutalno, bez da se osvrću. I to je ono na što bih htio upozoriti. To je ono što će, nadam se, prije svega biti smisao udruge DRMA. Zato ću večeras i doći na osnivačku skupštinu. Biti glasan. Dati podršku projektu koji ima potencijal ispraviti neke pogreške. U nadi da ćemo više raditi, manje pričati i da ćemo u svakom trenutku biti spremni počistiti pred vlastitim vratima. Da ćemo jednako kritizirati smiješno velike cijene ‘usluga’ kao i boriti se protiv ‘susjedovog malog’ kojem puno lajkaju statuse na FB-u pa misli da od toga može živjeti.
Hajdemo ljudima vratiti vjeru u CM kao profesiju (da, izgubili su je, davno) i dokazati da ‘piskaranje po FB-u i Twitteru’ može biti i je ozbiljan posao, a ne sprdancija vremenom pregaženih PR-ovaca kojima je Facebook još samo jedna platforma za objave.
Pamet u glavu.