Središnja tema ovogodišnjeg LeWeba u Londonu je tzv. ekonomija dijeljenja, odnosno, sharing economy. Organizatori su pozvali vodeće startupe koji su stvorili i slijede ovaj trend: čuli smo i gledali Airbnb, Etsy, TaskRabbit, Couchsurfing te mnoge druge. Međutim, čuli smo i drugu stranu medalje – dinamično predavanje novinara Miloa Yiannopoulosa koji, blago rečeno, baš i ne vjeruje u ovaj trend 🙂
Središnja tema ovogodišnjeg LeWeba u Londonu je tzv. ekonomija dijeljenja, odnosno, sharing economy. Organizatori su pozvali vodeće startupe koji su stvorili i slijede ovaj trend: čuli smo i gledali Airbnb, Etsy, TaskRabbit, Couchsurfing te mnoge druge. Međutim, čuli smo i drugu stranu medalje – dinamično predavanje novinara Miloa Yiannopoulosa koji, blago rečeno, baš i ne vjeruje u ovaj trend 🙂 Donosimo 10 njegovih razloga:
- Ekonomija dijeljenja nema veze s duhom dijeljenja. Iznajmite li svoj stan preko Airbnb-a, ne dijelite ga nesebično, već nudite uslugu najma nekretnine za novac. Radi se dakle o klasičnoj usluzi.
- To uopće nije ekonomija. Ne možemo govoriti o ekonomiji budući da se radi o vrlo nestabilnom području koje privlači krive kupce – one koji nikada neće postati lojalni jednom ponuđaču.
- Opasna je i nesigurna. Činjenica je da osobu koja vam iznajmi sobu ili auto ne poznajete. Iskustvo može biti odlično, ali postoji mogućnost da se sve skupa pretvori u pravu katastrofu.
- ‘Kompromitirana’ je političkom notom. Ekonomija dijeljenja nalaže nam grižnju savjesti, u njenim smo očima grozni kapitalisti bez duše samo zato što imamo u vlasništvu predmete, puno njih. Moramo ih dijeliti, iako to ne želimo, kako bismo opravdali činjenicu da ih imamo.
- Nema veze s demokratizacijom. Ma koliko god fanatici ekonomije dijeljenja tvrdili kako je ovaj trend demokratizirao društvo, a različite usluge i dobra učinio dostupnima široj masi ljudi, to nije točno. Ovaj trend funkcionira samo za bogate. Ruku na srce, možete li si priuštiti sobu na Airbnb-u, možete prespaviti i u nelošem hotelu!
- Povijest nas uči da ona jednostavno ne funkcionira. Podsjetimo se propalih socijalističkih sistema i komunističkih elita koje su njima vladale. Ljudi su ‘kvarljiva roba’, ne žele dijeliti, ne žele da svi posjeduju jednako i dovoljno. Nažalost.
- Ekonomija dijeljenja djeluje demotivirajuće. Ma što mi mislili o tome, većina ljudi u kapitalističkom svijetu dokazuje se vlasništvom. Ako si možete priuštiti auto ili kupiti vlastiti stan, to znači da ste nešto postigli u životu. I onda da to još morate s nekim dijeliti? Ne dolazi u obzir, tvrdi Milo, te ističe važnost privatnog fizičkog prostora za psihičku stabilnost u današnjem vremenu 🙂
- Da, to je kult! Iza ekonomije dijeljenja ne stoje ljubazni, susretljivi ljudi koji žele s vama podijeliti svoj stan, auto ili stvari. To su ljudi koji žele zaraditi novac. Vaš novac! Milo ekonomiju dijeljenja stoga naziva ‘hipsterskim kultom’.
- Najbolje stvari u životu jednostavno ne možete dijeliti. Ne možete dijeliti partnera, djecu, uspomene. I ne želite!
- Dijeljenje je izmaklo kontroli. Svakodnevno dijelimo informacije o sebi putem interneta i društvenih mreža, one su javno objavljene i tamo će ostati zauvijek. Zašto bismo dijelili i svoj fizički prostor koji je još uvijek samo naš? Vlastiti prostor i predmeti daju nam osjećaj sigurnosti. Znamo da ćemo vlastitim autom člana obitelji najbrže dovesti na hitnu pomoć ako mu se nešto desi i da nas iz vlastitog stana nitko sutra neće izbaciti. Zašto bismo sami sebi oduzimali tu sigurnost?