Nakon objavljenog teksta pod naslovom Gov.hr: Kada središnji državni portal postane jeftina (a skupa) kopija, Odjel za online komunikaciju Vlade Republike Hrvatske odlučio je ekskluzivno za Netokraciju iznijeti neke od svojih stavova o temi središnjeg državnog portala. Ana Urlić, voditeljica Odjela za online komunikaciju, uime cijeloga tima osvrnula se na tekst, komentirajući paragraf po paragraf.
Nakon objavljenog teksta pod naslovom Gov.hr: Kada središnji državni portal postane jeftina (a skupa) kopija, Odjel za online komunikaciju Vlade Republike Hrvatske odlučio je ekskluzivno za Netokraciju iznijeti neke od svojih stavova o temi središnjeg državnog portala. Ana Urlić, voditeljica Odjela za online komunikaciju, uime cijeloga tima osvrnula se na tekst, komentirajući paragraf po paragraf.
Središnji državni portal, koji će objedinjavati informacije i usluge potrebne svim hrvatskim građanima lijepo zvuči, kao što je i bio zamišljen: gov.hr, po uzoru na britanski, središnji portal gov.uk. Iako će se na kraju umjesto gotovo predviđenih milijuna kuna na rješenje potrošiti pet puta manje, ipak se ne radi o uštedi.
Za održavanje internetskih stranica Vlade, portala mojauprava.hr i internih internetskih stranica ministarstava u 2011. izdvojeno je 2,8 milijuna kuna. Internetske stranice ministarstava, nekih Vladinih ureda i Državnih ureda Vlade pojedinačno plaćaju održavanje i uslugu dostupnosti svojih internetskih stranica. Umjesto plaćanja različitih rješenja, po različitim cijenama, bit će potrebno plaćati održavanje samo jednog, objedinjenog i prilagodljivog sustava. Kako planirana vrijednost nabave ovog sustava iznosi nešto manje od milijun kuna, jasno se nameće kako će po provedbi projekta ušteda biti 1,8 milijuna kuna. S obzirom na to i da Vlada Republike Hrvatske postaje vlasnik rješenja, zasebna softverska rješenja sustava za upravljanje sadržajem više neće biti potrebna.
Jučerašnji #VladaUp je otkrio zašto gov.hr vjerojatno neće biti napravljen u open-sourceu, kao što je obećano, a niti prilagođen potrebama hrvatskih građana…
Open-source rješenje je poželjno, ali ne i obećano
Open-source rješenje nije obećano. Natječaj kao i svaki drugi napravljen je kako bi se odabralo najbolje rješenje. Open-source rješenje naglašeno je kao poželjan izbor, no temeljem provedenog savjetovanja, na koje se i poziva autor, odlučeno je natječajem prihvatiti sva rješenja kako bi se odabralo najbolje, uz jasnu naznaku kojom država, odnosno njeni građani, a time i internet profesionalci postaju vlasnicima koda, odnosno rješenja, bilo ono prvotno izvedeno na open-sourceu ili ne.
Bez želje da pišem transkript tog sastanka, glavna misao vodilja svih nas (a tada mi se činilo da je tako bilo i s Vladinim online timom) bila je napraviti nešto novo, kvalitetno, po uzoru na gov.uk, na open-source rješenju (WordPress, eZ, Drupal, Joomla…), kako država ne bi ovisila o samo jednom ponuđaču.
Open-source rješenje je poželjno, no kako država postaje vlasnik rješenja i koda, ona može prava na ista dati trećim stranama kako je definirano natječajem. Dakle, država time neće ovisiti o jednom ponuđaču.
(Iz ugovora: (1) HAKOM po plaćanju dospjelih računa postaje u ime Republike Hrvatske nositelj isključivog prava iskorištavanja autorskog djela koje je predmet ovog Ugovora i to prostorno ograničenog na teritorij Republike Hrvatske, vremenski ograničenog postojanjem potrebe za njegovo iskorištavanje od strane ciljanog korisnika, ali ne duže od zakonskog trajanja autorskog prava na autorskom djelu.
(2) Autori pridržavaju za sebe pravo korištenja autorskog djela, ali je nositelj isključivog prava u skladu sa sadržajem autorskog prava ovlašten svakog drugog isključiti od korištenja autorskog djela.
(3) HAKOM će, kao nositelj isključivog prava, pravo iskorištavanja prenijeti na ciljanog korisnika.
(4) Autori se obvezuju suzdržavati od postupaka koji bi ometali nositelja prava iskorištavanja u izvršavanju njegovog prava.
(5) Ukoliko se autorsko djelo namjerava koristiti izvan granica Republike Hrvatske autori se obvezuju prethodno zatražiti pisanu suglasnost od nositelja prava iskorištavanja i prethodno ugovorno urediti eventualna novonastala uzajamna prava i obveze.)
XHTML i IE6 – najniži mogući standard
Na sastanku su se između ostalog prezentirale ideje svih sudionika, pa smo tako mogli čuti i besmislice da bi se internetska stranica trebala izraditi u XHTML standardu (dakle, nečemu što već nekoliko godina nije aktualno), a od preglednika bi trebao biti podržan i IE6 (koji već odavno nije službeno podržan od strane Microsofta i u pravilu se više ne koristi).
XHTML je naveden kao najniži mogući standard. Bolja rješenja su također prihvaćena. Središnji državni portal u svojoj programskoj arhitekturi mora biti dostupan što većem broju građana neovisno o njihovim preglednicima ili softverskoj opremi. IE6 također je naveden kao najniži standard pri kojem korisnik mora doći do informacije. Neprimjereno je besmislicama zvati opcije koje omogućavaju širi pristup informacijama.
(Iz odgovora tijekom trajanja natječaja:
1. U natječaju su navedeni minimumi. Ostala (naprednija) rješenja su također prihvatljiva.
2. Kako se postojećim stranicama Vlade Republike Hrvatske ostvaruju posjeti i preko starijih verzija internetskih preglednika (primjerice IE 6.0 2,4% i IE 7.0 11,0%) za takve je korisnike potrebno osigurati minimum standarda u pravu na pristup informacijama.
Ovime se nastoji osigurati pristup informacijama neovisno o verziji internetskog preglednika. Korisnik ne smije biti zakinut za informaciju zbog verzije preglednika kojeg koristi. Dakle, podrazumijeva se da te verzije preglednika neće moći podržati neke napredne funkcije koje omogućuju bolje korisničko iskustvo u novijim preglednicima. Osnovna informacija treba biti dostupna.
Internetskom sjedištu trebalo bi se pristupiti bez velikih poremećaja koje bi onemogućile uvid informacijama, podrazumijevajući određena odstupanja i limitacije. To dakle, ne podrazumijeva potpunu optimizaciju za te verzije preglednika već prikaz informacije, a s nastojanjima koja, sukladno tehničkim mogućnostima internetskog preglednika, omogućuju minimum vizualne osobitosti prikaza.
U jednoj se mjeri potiče korištenje novih tehnologija za bolje korisničko iskustvo, s druge strane potrebno je osigurati dostupnost i doseg informacije. Kompatibilnost se dakle odnosi na mogućnosti korištenja u okvirima kojima starije verzije preglednika to omogućuju, a da rješenje radi bez prevelikih poremećaja.)
Država nije privatna kompanija, niti su njeni građani doslovno klijenti. Ne radimo internet stranice banke niti pekare, a nismo ni Google, Microsoft niti Apple da možemo zanemariti 2% građana. Ako je preporučeno da ako 2% ljudi koristi tehnologiju ona mora biti dostupna. Stranici Vlade više od 2% je u tom vremenu pristupalo preko IE6 i IE5.5. Svi su građani jednaki, informacija svima treba biti dostupna.
Npr. U Engleskoj sva kina imaju posebne napomene za kino izvedbe za slijepe, za slabovidne, za gluhe, za one koji ne razlikuju boje ili ne raspoznaju zvukove, imaju infra red tehnologiju za takve osobe. I te osobe spadaju u taj mali postotak ali ipak se disabled mjesta ne mogu kupiti i uvijek kinoizvedbe imaju sve te opcije. Tako da nema diskriminacije jer je to preporučio Google ili Microsoft. Nema. Mi smo Vlada građana, svih građana. Radimo za građane od kojih nemaju svi najnoviju računalnu opremu ili mobitele. Radimo i za tih 2 posto koji ipak dolaze na naše stranice. 2% nije mali broj, nećemo ignorirati 20 000 posjetitelja koji su u prošloj godini došli na stranice Vlade.
Većina toga napisana je temeljem:
- http://digitalstandards.cabinetoffice.gov.uk/browser-testing/advice-on-testing/
- http://www.bbc.co.uk/guidelines/futuremedia/technical/browser_support.shtml#support_table
- http://digitalstandards.cabinetoffice.gov.uk/browser-testing/how-to-develop-a-testing-matrix/#section4a
Upiti Vladi putem Twittera nisu zahtjevi za informacijama
Međutim, nakon što je objavljen natječaj u kojem je dizajn novog “objedinjenog” Vladinog portala gov.hr odvojen od razvoja, postalo je jasno da se ipak neće raditi kvalitetno i dugoročno rješenje, već da se po dobrom starom hrvatskom običaju ide na polovična rješenja koja ćemo na sljedećim izborima vjerojatno zaboraviti i zamijeniti nečim novim.
Temeljem savjetovanja na kojem bio autor, odlučeno je napraviti natječaj za dizajn. Dakle, predmetna nabava bila je podijeljena u dvije grupe, odnosno grupu za izradu vizualnog rješenja sustava (procijenjena vrijednost 190.000,00 HRK) i grupu za razvoj i uspostavu sustava za upravljanje sadržajem (procijenjena vrijednost 785.000,00 HRK).
Za izradu nove stranice Vlade tako je zadužena Hrvatska agencija za poštu i elektroničke telekomunikacije (HAKOM) kojoj bi se trebalo obratiti za bilo kakvo pitanje vezano za sam natječaj ili potpisane ugovore. Gotovo pola godine nakon što je natječaj dovršen tako i dalje nemamo uvid u ugovore koji su potpisani s izvođačem, unatoč opetovanim upitima.
S obzirom na to da nema dovoljno sredstava u državnom proračunu za projekt kakav bismo svi priželjkivali, Vlada se nadmetala za sredstva za Središnji državni portal i sredstva dobila od HAKOM-a. Dakle, HAKOM je naručitelj, a Vlada ciljani korisnik. Postoje zakonske procedure koje se trebaju ispoštovati za uvid u ugovore. Iz Zakona o pravu na pristup informacijama, članak 18, stavak (1) Korisnik ostvaruje pravo na pristup informaciji podnošenjem usmenog ili pisanog zahtjeva nadležnom tijelu.
Dakle, ‘opetovani upiti autora’ upućeni putem društvene mreže Twitter Vladi, koja je ciljani korisnik, ne mogu se smatrati zahtjevom za pristup informacijama.
Natječaj napravljen u savjetovanju sa strukom, za struku
Možemo se samo nadati da će u izradi biti korišteno open-source rješenje, jer i na ta pitanja nije jednostavno dobiti odgovor od nekoga iz Vlade. U moru nezaposlenih vjerojatno beznačajno pitanje, ali u našoj struci i ne baš toliko.
Istina, krajnji je cilj da građani dobiju najbolje rješenje. Za struku je bio otvoren natječaj na koji se autor teksta nije prijavio.
Pravo je pitanje trebamo li u državi koja (prema mom osobnom mišljenju), nažalost, nema viziju razvoja niti jedne važnije grane, očekivati da se i centralni državni portal radi po pravilima struke, uz sudjelovanje kvalitetnih domaćih stručnjaka od kojih mnogi svoj kruh zarađuju radeći sa naručiteljima iz cijelog svijeta? Na jučerašnjem Tweetupu u Vladi bilo je, između ostalog, riječi i o tom novom gov.hr portalu pa smo imali priliku vidjeti nevjerojatnu sličnost s portalom britanske vlade, gov.uk.
Natječaj je napravljen u savjetovanju sa “strukom”. Natječaj je bio otvoren za struku. Prilikom izrade bili su uključeni dr. Đurek i Bralić, renomirani u području dizajna i tipografije.
Pogledate li screenshote koje vam donosimo uz ovaj članak(naslovna fotografija) i odete li na gov.uk ,vidjet ćete da je potrošenih 50.000 kuna na vizualno rješenje zapravo novac bačen u vjetar. Ako se već išlo na toliku sličnost, onda je dovoljno bilo otići na GitHub i preuzeti kompletan source-code. Kada bismo baš željeli biti zločesti, rekli bismo da nije trebalo potrošiti niti 170.000 kn na razvoj rješenja na CMS-u koji nije dostupan javnosti, jer se i to moglo preuzeti sa GitHuba Vlade Velike Britanije. Ipak, samo kopiranje nečijeg vizuala ne znači da kopirate i sve prednosti njihovog rješenja. Sam proces kojim se došlo do optimalne solucije nešto je što nećete moći “preslikati” na vašu stranicu.
Smjernice za dizajn pozivale su se na ‘design principles’ koje objavio gov.uk (a na kojem je “struka inzistirala” ). U svom radu ponuditelj nije isključen od korištenja GitHubovih besplatnih resursa, dapače. Hrvatska je ipak drugačija od Britanije. Onda bismo trebali raspisati i natječaj za implementaciju i prilagodbu britanskog rješenja.
Nikako ne želim ulaziti u probleme koje imamo u Hrvatskoj, a sigurno su veći od jedne pišljive internetske stranice, ali uz sve stručnjake koji su nam na raspolaganju siguran sam da smo mogli dobiti i kvalitetnije rješenje. Jesmo li mogli razmisliti na koji način hrvatski građani koriste javne servise te na koji način se žele informirati o uslugama koje im nudi država? Naravno da jesmo, ali to jednostavno ne spada u domenu “najniže cijene”, što je ujedno bio i jedini kriterij prilikom odabira izvođača, prilično apsurdno uzme li se u obzir važnost ovakvog projekta i njegov utjecaj na građane. Da smo htjeli ozbiljan natječaj, onda smo trebali razmisliti o prihvaćanju “ekonomski najniže cijene”, no to se (opet) toliko rijetko koristi zbog čestih žalbi na natječajima i zato što (izgleda) u Hrvatskoj nemamo to dobro razrađeno. S druge strane, moglo se uvjetovati i uključivanje UX dizajnera ili Informacijskog arhitekta kako bi sadržaj bio prilagođen ciljanoj skupini. U tom slučaju ne bismo imali doslovnu kopiju tuđe stranice, već bismo više razmišljali o sadržaju i načinu na koji da ga prikažemo. Uostalom, kada se već toliko poistovjećujemo s Vladom Velike Britanije, ima li naša Vlada svoje digitalne smjernice? Čisto sumnjam. Također, jesmo li zaista trebali koristiti rješenje koje nam ne omogućuje potpunu slobodu u smislu da bilo tko i bilo kada može preuzeti razvoj navedenog portala? Kada se razmišlja kratkoročno, kako gotovo bez iznimke razmišljaju naši političari, naravno da ne trebamo očekivati kvalitetu, što je bilo vidljivo svima koji su se prijavili na natječaj. Naime, u odnosu na procijenjenu vrijednost natječaja (za dizajn je bilo predviđeno 190.000 kn, a za razvoj 785.000 kn) postignuta cijena je gotovo pet puta niža. I nemojte me krivo shvatiti, i ja sam kao i većina za pametno trošenje proračunskog novca, no postignuta cijena je nerealna, ako se želi raditi prema pravilima struke i sigurno spada u domenu dampinške cijene. Na kraju krajeva, u samoj natječajnoj dokumentaciji bilo je rečeno da se očekuje i 100.000 “istovremenih posjetitelja”. Može li se takav sustav izraditi u ovakvoj cijeni!?
Zakon i pravilnik su takvi kakvi jesu. Mi smo Odjel za komunikaciju i radimo u skladu sa zakonima i pravilnicima. Ako se ugovor s Globaldizajnom ne ispoštuje, prekida se.
Nekima se vjerojatno i postignuta cijena čini prevelikom, no prilikom izrade ovako kompleksnih portala čije se vrijeme izrade najčešće mjeri u mjesecima, ako ne i godinama, morate uzeti u obzir broj ljudi koji rade na projektu, količinu istraživanja koja je potrebno obaviti obzirom da se takvim portalima služe ljudi različitog stupnja predznanja, ali i različitog načina pristupa internetu.
Tako je, upravo zato je apsurdno uspoređivati Digital office koji radi na projektu Gov.uk i koji ima zaposleno preko 230 ljudi s Odjelom za online komunikaciju Vlade RH u kojem je zaposleno petero ljudi, od čega dvoje studenata i dva pripravnika.
Najveći problem vjerojatno nije niti cijena, već činjenica da se “negdje putem” izgubio glavni uvjet koji je trebao ući u natječaj, a to je da rješenje mora biti bazirano na open-source tehnologijama.
Rješenje će postati dijelom open-source. Međutim nije se odabralo rješenje koje bi od početka bio open-source jer je cijena bila daleko viša. Dakle, napisan je natječaj koji je fleksibilan i svatko se na njega mogao prijaviti. Ovo je država, postoje pravila i procedure koje se poštuju. Postoje međunarodna iskustva i preporuke međunarodnih institucija.
Na kraju trebalo bi istaknuti kako je u cijeloj ovoj raspravi mnogima pobjegla činjenica da se ovdje u prvoj mjeri radi o reformi javne uprave kroz unaprjeđenje načina komunikacije Vlade RH i vladinih tijela s korisnicima. IT u ovom kontekstu predstavlja sredstvo za ostvarenje cilja i, kako danas govorimo o jednom rješenju, tako za godinu-dvije možemo ponovno razgovarati o drugom alatu, platformi i slično.
Inače, smjernice za izradu internetskog sjedišta možete pronaći na idućoj poveznici.