Ovo je drugi dio mini-serije postova koji govori o uvjetima investicije. Dok se prvi bavio negativnim posljedicama koje za sobom nosi inzistiranje na previsokoj valuaciji, ovaj će se baviti konvertibilnim zajmom.
No prije nego se bacimo na detalje i uvjete ovakvog načina financiranja, važno je da razlikujemo dvije metode ulaganja – konvertibilne zajmove i dokapitalizaciju (equity investment). Pri dokapitalizaciji investitor vrlo jednostavno dobiva udio u tvrtki u zamjenu za uložena novčana sredstva. Ako se umjesto toga odluči na konvertibilni zajam, dat će datum dospijeća, kamatnu stopu i dobiti pravo da pretvori zajam u udio u tvrtki u budućnosti.
Upravo će se tom, nešto rjeđe korištenom metodom ulaganja baviti ovaj post, a ako vas zanima više o ugovaranju uvjeta investicije, bacite oko na moj prethodni tekst.
Definicija konvertibilnog zajma
Kao što sam već spomenuo, konvertibilni zajam je kratkoročni dug koji se preračunava u vlasnički udio, najčešće u sljedećoj rundi investicije. Primjerice, ako je vaša seed investicija u obliku konvertibilnog zajma, pretvorit će se u vlasnički udio pri A seriji ulaganja.
Prednost ovakvog zajma iz perspektive poduzetnika je što se ponaša kao standardan zajam prije pretvaranja u udio: investitori nemaju mnoga prava koja drže preferencijalni dioničari, kao što su mjesta u odboru. Riječ je o relativno kratkom i jednostavnom dokumentu, koji se također i brže provodi u djelo, u par tjedana. Standardni konvertibilni zajam također ne zahtijeva novčano plaćanje kamate, već se i ona preračunava u vlasnički udio.
Mana ovakvog zajma je to što je to, na kraju krajeva, zajam – prije no što zajam pretvori u vlasnički udio, investitor ima pravo na datum dospijeća namiriti dug i kamate dostupnim sredstvima (novcima i hardverom kod mnogih startupa). Većina startupa, naravno, nema dovoljno sredstava da taj dug i otplati te mora likvidirati sva materijalna dobra i zatvoriti poslovanje.
Zašto i kada koristiti konvertibilni zajam
Nekoliko je slučajeva u kojima je konvertibilni zajam dobra opcija. Za početak, može poslužiti za financijsko premoštavanje razdoblja do očekivane runde ulaganja. Primjerice, u seed seriji ste dobili 200 tisuća eura investicije i očekujete 2 milijuna u seriji A, no treba vam još nekoliko mjeseci da zatvorite rundu.
Kao što sam već spomenuo, konvertibilni zajmovi mnogo se brže procesuiraju. No ovakav način financiranja može biti i problematičan – ako investitori nisu sto posto uvjereni da sve ide po planu, uzimanje konvertibilnog zajma može potaknuti preispitivanje uspješnosti i perspektive tvrtke (zašto vam treba još novaca u podizanju investicije?). Gubitak povjerenja investitora može uvelike otežati proces.
U drugom slučaju, konvertibilni zajam koristi se kada se investitor i poduzetnik ne mogu složiti oko valuacije. Nisam veliki ljubitelj upotrebe ove metode u takvom slučaju – umjesto da se velik problem odmah rješava, obje strane odlučuju odložiti tu odluku. Takva strategija lako se može obiti o glavu, kako investitorima, tako i osnivačima, spriječiti daljnje investicije te na koncu ubiti startup.
Konvertibilni zajmovi također se sve više koriste u seed fazi, no ta praksa dobiva mnogo kritika, pogotovo kada se prečesto koristi i uključuje vrlo stroge uvjete. Predlažem da više o toj temi pročitate u postu Marka Sustera.
Uvjeti koje možete naći u konvertibilnom zajmu
- Datum dospijeća: Prvo što o ovome trebate znati jest da investitor ovog datuma može naplatiti dug. Tako sam sebe može osigurati: ako startupu ne ide najbolje i dalje može vratiti svoju investiciju i kamate (te pritom ubiti startup ako nema dovoljno novaca da dug otplati).
- Kamate: Ovo su kamate koje će startup platiti na zajam, no obično se ne isplaćuju u novcu, već se pretvaraju u vlasnički udio zajedno s glavnicom. Ako uzmete konvertibilni zajam od 100 tisuća eura s 8-postotnom kamatom koja se pretvara u vlasnički udio nakon 8 mjeseci, vaš udio će biti u vrijednosti 108 tisuća eura. Uobičajena visina kamata je između 6 i 8 posto.
- Konverzija: Vrlo bitan dio uvjeta je onaj koji opisuje kada se zajam pretvara u vlasnički udio. Uobičajen scenarij je kada se dosegnu dostatna sredstva, to jest, kada startup skupi više od određenog iznosa. Tada se zajam automatski pretvara u udio. Alternativa koja najviše odgovara investitoru jest da se to može dogoditi u bilo koje vrijeme koje odabere, no to je vrlo rijetko ako je startup našao i drugi izvor kapitala. Ako do datuma dospijeća startup ne skupi novi kapital, investitor obično ima pravo odlučiti želi li pretvoriti dug u udio ili ne.
- Olakšica pri konverziji: Investitor najčešće pretvara svoj zajam u udio u valuaciji po povoljnijim uvjetima u odnosu na nove ulagače kako bi se kompenziralo za rizik koji je preuzeo ranim ulaganjem. Ako novi investitori ulaze u startup evaluiran na 5 milijuna eura, a davatelj zajma ima olakšicu od posto, može pretvoriti cijelu vrijednost zajma u udio kao da je procijenjen na 20 posto niže – u ovom slučaju, na 4 milijuna eura. Najčešće je riječ o 10 do 30 posto.
- Maksimalna valuacija: Osim već spomenutog popusta pri konverziji, investitor može dogovoriti i maksimalnu valuaciju pri kojoj će pretvoriti dug u udio. Zamislimo da je to u slučaju iznad bilo na 3,5 milijuna eura. Bez toga konverzija bi se odigrala na 4 milijuna, a ovako može na 3,5.
To su najčešći termini kada je riječ o konvertibilnim zajmovima. Mi, doduše, preferiramo dokapitalizaciju: umjesto izbjegavanja ili maskiranja uvjeta ili valuacije, dogovaramo cijelu strukturu već na samom početku kako bismo se mogli fokusirati na ono bitno: stvaranje vrijednosti za startupe.
Više o tome kako određujemo strukturu ulaganja moći ćete čitati u sljedećem nastavku.