Posve nevezano i neplanirano uz film The Startup Kids koji smo gledali u sklopu nedavno održanog Jellyweek Coworking Sessiona, usporedio sam u svom predavanju paralelu između startupa i djece. Iako (još uvijek) nisam roditelj u biološkom smislu riječi, ponosni sam suosnivač (roditelj?!) i direktor startupa. Međutim, dovoljno je malo razmisliti i vidjeti koliko je zapravo podizanje i izgradnja startupa slično podizanju i izgradnju djeteta, nove osobe.
Posve nevezano i neplanirano uz film The Startup Kids koji smo gledali u sklopu nedavno održanog Jellyweek Coworking Sessiona, usporedio sam u svom predavanju paralelu između startupa i djece. Iako (još uvijek) nisam roditelj u biološkom smislu riječi, ponosni sam suosnivač (roditelj?!) i direktor startupa. Međutim, dovoljno je malo razmisliti i vidjeti koliko je zapravo podizanje i izgradnja startupa slično podizanju i izgradnju djeteta, nove osobe.
Ukoliko niste bili, gledali film niti znate što se moglo čuti na Jellyweek Coworking Sessionu, pročitajte Netokracijin pregled svih predavanja.
Rođenje je osnivanje startupa. Paralele se mogu povlačiti i kroz biološki gledano odrastanje, razvoj, zrelost, starost… Neki su ljudi dugovječniji, neke tvrtke opstaju desetljećima, neke i duže od toga. Međutim, kritična točka je ona prva i razdoblje neposredno nakon toga.
Dramatična jutra i noći svakog malog startupa
Startupi su kao djeca. U startu su gotovo sasvim bespomoćni i trebaju pomoć, resurse, pozornost i brigu kako bi se razvili. Zato usporedba osnivača s roditeljem i nije tako čudna. Kao i roditelji, osnivači startupa se često bude noćima, imaju isprekidane snove, strepe i brinu se što donosi jutro. Kao i roditelji, doživljaju emocionalni vrtuljak – svaki uspjeh svojeg “djeteta” doživljavaju, baš kao i neuspjehe, vrlo dramatično. Iscrpljuju se, žrtvuju se, daju sebe, bezuvjetno i bez pitanja. A sve to s istom svrhom, s nadom i uvjerenjem da će njihova “beba” biti velika, jaka, zdrava, pametna… A možda i da sebe ostvare na neki način kroz nju.
Startupi s vremenom rastu i sazrijevaju, a s time izgrađuju i svoj karakter. I zaista, prilično pouzdano možete opisati neki startup kao osobu – ozbiljni, razdragani, fakini, proračunati, tromi… Karakteristike su koje jednako vjerno opisuju i ljudsko biće, ali i organizaciju poput startupa. Iako neću ići toliko daleko poput Mitta Romneyja i njegovog “Corporations are people, too!”, postoje jasne veze.
Startupova proširena obitelj
Odgoj djeteta? Odgoj startupa? Nazovimo ga uspostavom sustava vrijednosti i kulture. I kao što će roditelj odgojiti dijete i nastojati mu usaditi određene vrijednosti i kvalitete, isti process se odvija i u startupu. Međutim, startup pruža i jednu jedinstvenu priliku, a to je da u njegovom “odgoju” sudjeluje širi krug ljudi. Ne samo osnivači, već i svi članovi tima, zaposlenici. Proširena obitelj? Možda. Nije niti važno – ali participiranje svih članova te “proširene obitelji” je nešto što će u konačnici startup oblikovati. I isto tako, kao što u realnom životu vanjski utjecaj ima velik utjecaj na rast i razvoj ljudskog bića, tako niti startupi ne postoje u vakuumu. Na njih utječe i poslovno i društveno okruženje kao i drugi startupi (prijatelji?). A usporedbe bi mogli ići i dalje – popularni ili manje popularni klinci u školama? Oni koji su više kul sada, ali kroz koju godinu završe neslavno? Zvuči poznato? Ostavit ću mozganje o imenima startupa koji bi se uklopili u ovu specifičnu situaciju vama…
I konačno, teško je nekome tko je posve izvan ove zajednice objasniti tu, često, fanatičnu opsjednutost osnivača i zaposlenika startupa. Teško je razumjeti mnoštvo naoko neracionalnih poteza, ali i nevjerojatno ispunjavajući doživljaj izgradnje nečega većeg od sebe, nečega nevjerojatnog. Možda je baš zato metafora roditeljstva do neke mjere prigodna…
Kažem do neke mjere, jer ipak, koliko god startupi bili fenomenalno iskustvo, ništa se ne može mjeriti, u to vjerujem, s roditeljstvom. U kojoj god fazi roditeljstva, bilo onog poslovnog, bilo onog osobnog bili, sretno i hrabro!