Razdoblje godišnjih odmora omogućuje nam da se više posvetimo samima sebi i stvarima u kojima uživamo. Negdje blizu mora, dok smo okruženi zelenilom i hladom, često će pri ruci biti nešto zanimljivo ili opuštajuće za čitanje, a druženje s knjigom danas otvara sve češću dilemu - što čitati i kako čitati. Hoćemo li zadržati navike kakve je većina do sada imala, oslanjajući se na izdanja na papiru, ili je bolji izbor neki od uređaja za elektroničko čitanje?
Svatko ima poneku naviku koje se teško riješiti, navike nas prate i kada čitamo, ali nešto što običavamo raditi nije uvijek sveto pismo, nešto zapisano u kamenu – ili na papiru. Kako je rast tehnologije unatrag 10 godina donio puno noviteta, poticaji da se mijenjamo postali su sve jači. Nove mogućnosti su svuda oko nas.
Čitateljske navike već su značajno utjecale na kupovinu i svakodnevno čitanje novina. Koliko brzo umiru tiskana dnevna izdanja? Ako pretragu s takvom temom stavimo u tražilicu, izbacit će nam puno rezultata. Među njima će biti i nešto što možemo poslušati na tu temu, ali i analiza i pregleda trenda koji je sve rašireniji.
Tiskane novine čitamo što rjeđe, a kako stoje stvari s knjigama? Na tom području i dalje traje vrlo živahna borba. Obje strane oslanjaju se na svoje argumente, ali ni ljubitelji tiskanoga ni podupiratelji elektroničkoga za sada nisu odnijeli prevagu.
Bolje se koncentriramo s papirom pred očima
Trendovi pokazuju da se tisak još uvijek ne da, a za sada još nemamo pouzdani odgovor na pitanje hoće li čitanje knjiga na zaslonu jednom odnijeti prevagu, bez obzira na to što postoje i prognoze godine u kojoj bi se to moglo dogoditi. Dok utrka traje, možemo se pozabaviti plusovima i minusima na obje strane. Pri ruci nam mogu biti znanstvena istraživanja koja su se time bavila.
Ne nedostaje argumenata koji ukazuju na to da su tiskane knjige pravi izbor ako se želimo bolje koncentrirati na ono što čitamo. Teorije zbog čega se to događa mogu se pobrojiti po točkama, ali i specificirati pozivanjem na rezultate konkretnog istraživanja.
Čest je i argument da na ekranima uglavnom brzo prelijećemo tekst i ne možemo se dublje posvetiti sadržaju koji je pred nama, da će nam pažnju često zaokupiti nešto drugo, što nam je nadohvat ruke dok čitamo na zaslonu, ali i spominjanje lošeg utjecaja na vid i moguće druge loše posljedice, poput poremećaja u spavanju.
Ipak, kako proizvođači elektroničkih čitača nisu filantropi koji će vam za malu cijenu dati uređaj na kojem možete spremiti i pregledavati veći broj knjiga, umjesto da ih na more nosite u njihovom (težem) tiskanom izdanju, jasno je da im je bitno uzeti u obzir sve što može loše utjecati na širenje njihovih proizvoda. To da bi mogli biti loši za naš vid im, dakako, nije promaknulo pa se služe načinima kako tome doskočiti ili aplikacijama koje mogu pomoći da nam se oči umaraju manje ili da nemamo poremećaja u snu.
Što je, pak, sa sadržajnim dijelom priče i našim navikama čitanja? Ako to radimo u elektroničkom formatu, možemo se vratiti na aspekt koji govori da se u to nećemo udubiti u jednakoj mjeri kao što to činimo s tiskanim izdanjem. U prijevodu, za dužu ili kognitivno zahtjevniju literaturu, čitanje na papiru moglo bi biti bolji izbor kako bi nam ono što nam je u rukama bolje ostalo u pamćenju. Ako čitamo književno djelo, veće su šanse da ćemo u njemu moći uživati u punoj mjeri, što će se teže dogoditi ako prelijećemo tekst na našem zaslonu.
Od dodira prema stvaranju “mentalnih mapa”
U potrazi za odgovorom zbog čega se to događa, fokus je ranije uglavnom bio na našim čitateljskim navikama dok gledamo u ekran i na umaranju očiju. Ipak, druga istraživanja bacila su svjetlo i u drugačijem smjeru. Anne Mangen s norveškog Sveučilišta u Stavangeru izdvojila je opipni aspekt, koji daje prednost tiskanim izdanjima knjiga.
Za razliku od izdanja koje nam je u rukama na e-čitaču, u tisku u svakom trenutku imamo jasniji uvid koliko stranica ima djelo koje čitamo. Dovoljno je da ga pogledamo i vidimo da će nam, primjerice, za Bibliju trebati više vremena nego za kratku zbirku priča. Pored toga, tiskano izdanje oslanja se i na “mentalno mapiranje” do kojega dolazi dok okrećemo stranice tiskane knjige i tako fizičkim dodirom, sasvim opipljivo, prolazimo kroz ono što čitamo. Fizičko u takvoj situaciji utječe na mentalno, na lakše povezivanje dijelova radnje, prisjećanje gdje se što nalazilo u knjizi i na mogućnost prepričavanja onoga što smo čitali.
Elektronički čitači ne mogu utjecati na sve aspekte, ali s drugima se bore sve uspješnije, oslanjajući se na to što su fizički lakši, jednostavnije prenosivi i što se na njima može pregledavati više knjiga, umjesto da smo ograničeni samo na onu koja nam je u tom trenutku u rukama. Plus je i što se može prilagoditi veličina fonta i pregledavanje na zaslonu, što može biti prednost pred tiskanim izdanjima u slučaju da je korisnik osoba s poremećajem poput disleksije.
Okej, napor za naše oči, manja mogućnost da se fokusiramo na ono što čitamo, ugoda držanja prave, fizičke knjige u rukama i listanja stranica… Bilo što od toga može imati utjecaja, ali glavni minus – ili s vremenom plus – elektroničkih čitača u odnosu na tiskana izdanja mogla bi biti majka tradicija.
Nekada nam je uz riječ “čitanje” prva asocijacija bila povezana s nečime na papiru. Jednoga dana, u bližoj ili daljoj budućnosti, više neće biti tako. Tiskana knjiga možda neće nestati sutra, dogodine ili za dvije godine, ali s promjenom navikama i običaja će se sve teže držati u utrci s novim primamljivim alternativama, kao što se već pokazalo u slučaju umirućih novina.
Treba vam nešto za čitanje na ljetnom odmoru? Pregledi poput ovoga našega mogli bi biti sve popularniji.