Ljubitelji radioamaterizma kojima je postalo dosadno zadržati se samo na našem planetu imaju mogućnost probati nešto drugačije. Prilika im se otvara s dolaskom do astronauta na Međunarodnoj svemirskoj postaji, koji u slobodno vrijeme ponekada popričaju s nama dolje i otkriju što se to zbiva kod njih.
Informacije o tome kako svemir izgleda i što se “gore” događa najčešće dobivamo čitajući ili gledajući dokumentarce koji o tome govore, donekle precizni uvid možemo steći i ako smo ljubitelji fikcije sa svemirskim temama, ali postoji mogućnost i da doznamo izravno. Put nije jednostavan, ali postoji, kako je saznao Adrian Lane, Britanac koji se bavi radioamaterizmom, a ne očekujući odgovor, prošlog je tjedna nakratko popričao s astronautom na Međunarodnoj svemirskoj postaji.
Kako se kasnije doznalo, britanski radioamater nije probio tajni kod ili došao do frekvencije do koje obični smrtnici inače ne dolaze, već je pogodio vrijeme u kojem se astronaut koji je znao kako se to radi i sam bavio radioamaterizmom. Onim svemirskim.
Radioamaterizmom do svemira
Da, i Međunarodna svemirska postaja ima svoju radioamatersku postaju. Ne funkcionira u svako doba i za sve koji pokušaju sa Zemlje odgovor neće stići uvijek. Treba upasti u pravo vrijeme u rasporedu astronauta, kada imaju vremena za razgovore sa zemaljskim radioamaterima, što se najčešće zbiva u razdobljima nakon što ustanu i prije nego krenu na spavanje, između 9:30 i 10:30, odnosno od 20:30 do 21:30 sati po našem ljetnom vremenu.
Ipak, to nije sve. Zainteresirani zemaljski radioamater treba imati sreće i da je u tom trenutku na Međunarodnoj svemirskoj postaji raspoloživ astronaut koji se bavi radioamaterizmom i zna kako signalom doprijeti do našega planeta. Kako je prenio The New York Times, u sadašnjem dvojcu u ekipi pri ruci će biti Kjell N. Lindgren, koji se može osloniti na znanje i dozvole za bavljenje radioamaterizmom, što je preduvjet da se svojim glasom probije do Zemlje.
Što sve treba ako smo “dolje”?
Zemaljski radioamateri će za kontakt trebati proučiti koje su im frekvencije potrebne i što im još treba biti pri ruci za dolazak u kontakt s Međunarodnom svemirskom postajom, a trebat će pogoditi i vrijeme kada je najbliže, što se može izračunati sa za to predviđenim alatom na internetu. Nema garancije da će svatko proći kao Britanac Lane, ali ako se poklopi pravo vrijeme, moguće je ugodno iznenađenje.
Dakako, prije svega toga, za početak treba biti radioamater. Ako vas je zaintrigirala mogućnost da doprijete u svemir, mogle bi pomoći upute koje su dostupne na stranici Hrvatskog radioamaterskog saveza. Jednom kada se ubacite u klub ili ako ste već u njemu, poziv s “halo, svemir!” bit će nadohvat ruke.