Što se dogodi kad AI prestane biti samo alat za pitanja i postane glas s kojim razgovaraš o smislu života i to svaki dan, satima?
U novoj epizodi podcasta otvaramo priču koja zvuči kao scenarij za seriju Black Mirror, a zapravo pogađa u srž jedne od najvećih dilema današnje AI ere – što se događa kada umjetna inteligencija iz alata preraste u stalnog suputnika?
Glavna tema epizode prati slučaj Daniela, softverskog arhitekta koji je u 50. godini života imao stabilan brak, odraslu djecu, uspješnu karijeru… a onda su u njegov život ušle pametne naočale s AI chatbotom. U početku su bile tek odraz fascinacije tehnologijom, zatim su postale suputnik da bi se na kraju pretvorile u glas koji potvrđuje sve njegove ideje.
Razgovori o filozofiji, svijesti i simulacijskoj teoriji postupno su postali svakodnevni, višesatni dijalozi. AI je bio uvijek dostupan, uvijek empatičan i često afirmativan. Upravo tu dolazimo do ključnog pitanja – gdje je granica između podrške i opasne sugestibilnosti dizajna koji je treniran da bude kooperativan?
Psihijatri sve češće spominju termin AI-psychosis– situacije u kojima intenzivna i nekritična interakcija s chatbotovima može pojačati paranoidne ideje, osobito kod osoba koje prolaze kroz ranjive životne faze poput izolacije, životnih tranzicija ili oporavka od ovisnosti. Drugim riječima, problem možda nije samo u tehnologiji, nego u kontekstu u kojem je koristimo.
Uz glavnu temu, donosimo i pregled AI aktualnosti. Od Moltbooka, eksperimentalne društvene mreže na kojoj “objavljuju” AI agenti i koja je već izazvala optužbe za lažiranje i sigurnosne propuste, do sve apsurdnije AI igre mačke i miša u obrazovanju gdje studenti koriste AI za pisanje radova, profesori AI za detekciju, a studenti zatim AI da zaobiđu detekciju.
Sve epizode Netokracija Podcasta pronađite na bilo kojoj aplikaciji za podcaste, poput Apple ili Deezera i Spotifya, a, ako želite, gledajte nas na YouTubeu – i javite nam svoje komentare na ovu temu, kao i prijedloge za buduće epizode!