Kao 18-godišnjak bez marketinškog budžeta, Albert Gajšak nije imao drugog načina za promociju CircuitMessa od nastupa na svakom sajmu i konferenciji na koju su ga zvali. Danas kaže da su javni nastupi i intervjui dio posla osnivača, a s njim se slaže i suosnivačica Farseera Matija Nakić.
Iako će ga neki kritizirati da “iskače iz paštete”, Albert Gajšak priznaje da kao 18-godišnjak bez budžeta za marketing nije ni imao drugog načina za promovirati CircuitMess i svoje proizvode nego prihvatiti poziv za svaki sajam, konferenciju ili intervju za medije za koji je dobio poziv.
Zapravo, prisjeća se Gajšak, izlaganje na sajmovima bilo je ključno da uopće pokrene CircuitMess:
Ispočetka jesam bio malo sramežljiv, ali otkad sam počeo slagati neke uređaje, želio sam ih i pokazati drugima. Prvi put sam priliku dobio na Sajmu inovacija u Karlovcu gdje su me pozvali jer nisu imali dovoljno izlagača. Tamo sam vidio da su ti uređaji koje ja slažem ljudima zanimljivi i tamo mi se u glavi počela rađati ideja da bih jednog dana to mogao i prodavati.
Bez konferencija i sajmova ne bi bilo CircuitMessa
Odlasci na sajmove i konferencije poslužili su mu i za prikupljanje komentara na te proizvode, liste prvih zainteresiranih kupaca, ali i istraživanje tržišta:
Samo što tad nisam znao da se to zove istraživanje tržišta, nego sam samo volio pokazivati ljudima stvari koje radim. To je dovelo do toga da upoznam ljude koji su voljni podržati taj moj proizvod, skupim neku listi kontakata ljudi koji su mi davali komentare na te moje prve proizvode i, na kraju, postali prvi kupci. To je sve bilo iznimno bitno za početak moje tvrtke.
Albert je instinktivno radio ono što se sve više očekuje od osnivača tvrtki – stvaranje osobnog brenda.
Osnivač i CEO tvrtke, posebno startupa koji tek počinje, danas mora biti prisutan na društvenim mrežama, mora se truditi biti primijećen, održavati odnose s medijima i davati intervjue i, naravno, svoj proizvod i tvrtku nadahnuto predstavljati na konferencijama.
Građenje osobnog brenda ili nužnost kad nema budžeta?
Danas je to možda moderno i naziva se trendovskim frazama poput građenja osobnog brenda ili “stvaranja tvrtke u javnosti” (building in public), ali Gajšak ističe da za njega to nije bio promišljen potez, nego nužnost:
Kad sam pokretao CircuitMess imao sam 18 godina, bio sam u srednjoj školi i imao sam nula kuna za uložiti u marketing. Roditelji mi nisu bogataši i nisu imali za dati mi 100.000 dolara da uložim u kampanje na Facebooku!
Nisam imao druge nego otići na svaki sajam i konferenciju na koju sa m mogao, pričati o svojim proizvodima i pokazivati te svoje “igračke”. Da to nisam radio, nitko ne bi znao za mene!
Matija Nakić, suosnivačica i CEO B2B aplikacije za financijsko planiranje Farseer, pripada taboru samozatajnijih osnivača. O Farseeru je u medijima i na društvenim mrežama aktivno počela pričati tek nedavno, nakon što su objavili ulaganje od 1,5 milijun dolara. Velike vijesti treba objaviti, kaže Matija i dodaje da su javni nastupi i pojavljivanja u medijima dobar alat za startupe:
Pojavljivanje u medijima smatram dijelom svog posla, a odnosi s javnošću su jako učinkovit način promocije za startupe, koristan za privlačenje klijenata, ali i zaposlenika.
PR ne košta u novcu, ali košta u – vremenu
Matija ističe da – suprotno predodžbi – PR nije besplatan:
Pojavljivanje u javnosti iziskuje dosta vremena, a kao mali startup moramo imati konkretan rezultat svega što bilo tko od nas radi.
Ne idem na neki događaj ili konferenciju osim ako nemam jasan plan i cilj i zadovoljni smo rezultatima PR-a.
Puno firmi kojima se javimo kažu da znaju za nas, a to je ogroman pomak u odnosu na period kad smo tek počinjali. Bilo nam je jako teško dobiti sastanke dok nismo izgradili brend.
Ni Albertu nije dugo trebalo da uoči vezu između svojih medijskih pojavljivanja i rezultata prodaje. Svako pojavljivanje u novinama, na televiziji ili na nekoj konferenciji pozitivno bi se odrazilo na prodaju:
Tako sam shvatio da to ima smisla i da ako želim graditi brend i tvrtku, moram biti glasan. Krenuo sam sve više pisati na društvenim mrežama, još više ići na konferencije i prihvaćati ponude za pojavljivanje u medijima.
Priznaje i da mu je prisutnost u medijima puno pomogla kod zapošljavanja:
Nisam imao budžete, niti neke druge povlastice s kojima bih se natjecao s drugim firmama, tako da mi je kod zapošljavanja iznimno pomagalo to da je netko negdje vidio što radim pa zbog toga poželio doći raditi kod nas. Kad smo kretali i nitko nije znao za nas, jako nam je bilo teško privući zaposlenike.
I Albert i Matija dobro promisle prije nego što prihvate poziv za neki javni nastup jer, slažu se, sve konferencije i medijski nastupi nemaju smisla ako iza svega ne stoji kvalitetan proizvod i poslovni model.
“Promocija tvrtke i proizvoda jest posao osnivača”
Matija prihvaća između 10 i 20 posto poziva na konferencija, a Gajšak kaže da bi svaki osnivač barem 5 posto svog vremena trebao posvetiti javnom predstavljanju onoga na čemu radi:
Svatko može izdvojiti 5 posto vremena da bi otišao na neku konferenciju ili napisao nešto na društvenim mrežama. Kad si mali, uvijek netko ima veću kesu novaca od tebe, može ponuditi bolje povlastice za zaposlenike ili uložiti više u oglase.
Ono čime se ja mogu natjecati je da su naši proizvodi više fora, da smo inovativan startup, da radimo prozvode koji uveseljavaju ljude i koji su kul. Ali da bi netko htio doći raditi s tobom zbog toga, mora to negdje saznati.
Matija i Albert se slažu da je promocija tvrtke i proizvoda dio opisa posla osnivača. Albert kaže da mu je termin “osobni brend” cringe, ali:
Ne možeš biti osnivač ako ne ideš okolo i ne širiš ideju oko svoje tvrtke i svog proizvoda. Nitko neće htjeti raditi za tebe, nitko neće htjeti uložiti u tebe i nitko neće kupiti proizvode ako ti sam nisi najbolji promotor svega toga.
Nije dovoljno da sjediš negdje i kucaš kod, posao osnivača je prodaja, posao mu je da zarazi druge svojom vizijom. Posebno investitore i zaposlenike, koji će uglavnom uložiti u osnivača ili doći raditi negdje zbog osnivača.
Slično razmišlja i Matija:
Ne razmišljam o osobnom brendu, ali valjda te u nekom trenutku ljudi počnu poistovjećivati s brendom. To je uostalom jedna od bitnih funkcija CEO-a.
