Koliko ste puta bili svjedokom rasprave u kojoj se novinare žale na trenutno stanje u njihovoj profesiji, koju je navodno prvenstveno izazvao zao nov medij zvan internet. Stavi na stranu opću poplavu žutila koje poput kuge jedu i zadnji tračak onoga što se nekad valjda nazivalo novinarstvo, i zapitajmo se - kakvog smisla to konstantno kukanje zapravo ima?
Koliko ste puta bili svjedokom rasprave u kojoj se novinare žale na trenutno stanje u njihovoj profesiji, koju je navodno prvenstveno izazvao zao nov medij zvan internet. Sjećam se primjerice da su temu u Otvorenom koja je bila o ACTA-i, skrenuli na to da jadni novinari zbog interneta više ne mogu prodati novine. Stavite na stranu opću poplavu žutila koje poput kuge jedu i zadnji tračak onoga što se nekad valjda nazivalo novinarstvo, i zapitajmo se – kakvog smisla to konstantno kukanje zapravo ima? Prestanite kukati i stvorite nove potrošačke navike!
Trošak vijesti = trošak papira?
Počnimo od vrlo jednostavnog pitanja. Kada idete na kiosk kupiti dnevne novine (zamislite na trenutak da ste “luzer” koji to još uvijek čini), smatrate li da dajete tih 7 kn kao trošak papira, ili plaćate uslugu koja obuhvaća rad skupine novinara koji se svakodnevno trude izvještavati vas o stanju u zemlji i svijetu. Jako puno ljudi ovdje će vam odgovoriti da cijelu priču gleda kao običan trošak papira, no možemo li im zamjeriti?Ako na internetu možete pročitati doslovno sve kao i u novinama, rješavanjem jednostavne jednadžbe možemo doći do zaključka da u tisku ustvari zaista plaćamo običan papir!
Ovaj proces je potpuno pogrešan iz dva glavna razloga. Kao prvo, vrijeđa samog novinara i novinarsku profesiju, te banalizira njihov rad; a kao drugo, potpuno je pogrešan s aspekta vođenja poduzeća, koje takvim poslovanjem nikako ne može opstati još dugo. Potrošači u cijeloj priču samo nastoje biti racionalni, te ih u konzumaciji isključivo digitalnih izdanja sprječavaju samo stare navike. Više jednostavno nema razloga ostajati na tisku, i plaćati sadržaj kojeg će u pravilu biti sve manje, jer digitalno izdavaštvo nudi puno veću lepezu mogućnosti.
Sve ovo u prijevodu znači da bi novinarske kuće trebale živjeti isključivo od oglašavanja, što tek samo po sebi otvara nove probleme. Sjetimo se samo na žalost propalog tjednika Forum, koji je bio pravi primjer kvalitetnog istraživačkog novinarstva, bez bullshita i žutila koje u današnjem novinarstvu uzimamo zdravo za gotovo. Zaista bih htio biti u krivu, ali bojim se da, osim generalno slabe prodaje (jer ljudi u ovoj državi kao da nemaju vremena za čitanje pametnih stvari), dio poraza leži i u činjenici da je teško prodati oglasni prostor kad otkrijete određene kosture u ormaru svojim potencijalnih najvećih oglašivača. Ovo je definitivno tema sama za sebe, no stavlja određenu “točku na i” kod konstatacije da prihodi samo od oglašavanja definitivno nisu pametan izbor.
No što je onda alternativa? Vrlo jednostavno: generički oglasi i neki oblik naplate sadržaja, kako po kvantiteti, tako i po kvaliteti. Ne vidim razloga zašto za digitalni sadržaj ne bi plaćali barem istim onim principom kao i za “analogni”, iako on nudi puno više mogućnosti.
Primjerice, sadržaj je osim po kvantiteti, dakle da je određene članke moguće pročitati samo uz nadoplati, moguće ograničiti i po kvaliteti. Određen internetski “portal” može imati funkcionalnost da “običnim” korisnicima prikazuje generičke oglase (primjerice Etarget i Adwords) uz ) običan” sadržaj, dok bi “premium” korisnicima uz načelno isti tekst mogao prikazivati kvalitetnije fotografije (veće rezolucije s manjom kompresijom), kvalitetnije video i audio zapise, mogućnost prilagodbe sučelja, i sve to bez oglasa.
Ključ je stvaranje potrošačkih navika, a rješenje oligopol
Naravno da je uvijek moguće naplaćivati i članak po članak, što je kod nas prvi uveo upravo već spomenuti Forum, no to očito nije urodilo plodom. Problem leži prvenstveno u tome da je potrošačima još uvijek čudno kupovati digitalni sadržaj, a onima koji su ga eventualno spremni kupiti, cijena od 2.40 kn je jednostavno bila prevelika. Da je članak bio po kunu (iako daleko od toga da on ne vrijedi puno, puno više), priča bi vjerojatno išla u drugačijem smjeru. Nikola je već pisao da je naplata sadržaja ključna, ali…
Ne mogu vjerovati da ovo pišem, no smatram da bi upravo dogovoreni oligopol u smislu dizanja određene “letvice” u smislu naplate digitalnog sadržaja, u ovom trenutku bila najpametnija ideja. Ne zato da novinarske kuće okrenu veliku lovu, već da se uspostavi određeni sustav vrijednosti i potrošačke navike, a ne toliko oglasa da vam treba barem četverojezgreni porocesor da uopće uspijete pročitati još ono malo teksta kojeg eventualno nađete.