Facebook ovoga tjedna, točnije, upravo sutra, slavi svoj deseti rođendan. Tom prigodom cijeli tjedan posvećujemo tekstove upravo ovoj najmasovnijoj društvenoj mreži, od analiza do osobnih osvrta, a prvo smo se odlučili "istresti" na njega. Kako već godinama živimo i radimo s ovom društvenom mrežom (možda ne deset, ali zasigurno sedam godina), osjećamo potrebu da mu kažemo sve što nas kod njega muči. Inspirirani jednom romantičnom komedijom iz devedesetih.
Facebook ovoga tjedna, točnije, upravo sutra, slavi svoj deseti rođendan. Tom prigodom cijeli tjedan posvećujemo tekstove upravo ovoj najmasovnijoj društvenoj mreži, od analiza do osobnih osvrta, a prvo smo se odlučili “istresti” na njega. Kako već godinama živimo i radimo s ovom društvenom mrežom (možda ne deset, ali zasigurno sedam godina), osjećamo potrebu da mu kažemo sve što nas kod njega muči. Inspirirani jednom romantičnom komedijom iz devedesetih.
Davno prije no što je, na poprilično zastrašujući način, utjelovio Jokera u Batmanu, prije no što je glumio u upečatljivom Brokeback Mountainu, prije no što je prerano napustio ovaj svijet, Heath Ledger je, uz Juliju Stiles, glumio u tipično-sladunjavoj romantičnoj komediji, 10 razloga zašto te mrzim, napravljenoj po uzoru na komediju jednog od najpoznatijih romantičara, Williama Shakespeara, Ukroćenu goropadnicu. Film je dobio ime po pjesmi koju Julia, odnosno, njen lik Kat, čita na satu engleskoga jezika, a čiji je tekst usmjeren Patricku, kojega glumi Heath.
Upravo je taj “volim te-mrzim “te odnos onakav kakav mnogi gajimo prema ovoj društvenoj mreži. Imamo mnoštvo razloga da mrzimo Facebook, a opet mu se vraćamo na kraju svakoga dana. A i više puta na dan. Zbog toga sam uzela deset razloga iz spomenute sladunjave pjesmice da vidim možemo li ih primijeniti na sam Facebook.
[youtube]http://youtu.be/gGV4hxhxW8o[/youtube]
Mrzim način na koji razgovaraš sa mnom…
U ovom slučaju mrzim način na koji se Facebook odnosi prema svojim korisnicima, uzimajući ih zdravo za gotovo. Bilo da je riječ o privatnim korisnicima, čije osobne podatke ova društvena mreža smatra svojom svojinom, ili poslovnim korisnicima, jer svaka Facebookova promjena algoritma utječe na to da rezultati divljaju iz mjeseca u mjesec (doista, community manageri, kako to objašnjavate svojim klijentima?). Poslati kakvu prijavu Facebooku za nepravilnosti ili uklanjanje nepoželjnog sadržaja često je nemoguća misija. Dobra korisnička podrška čini se da je rezervirana samo za one koji to dobro i plate (u oglasima), a nadam se da će se u idućih deset godina ova društvena mreža fokusirati i na one koji su joj sada možda manje bitni.
I kako si slažeš frizuru.
Zapravo, ne znam što bi frizura predstavljala u Facebookovu smislu, a same Zuckerbergove kovrče možemo smatrati šarmantnima. No, ako frizura predstavlja nečiji stil, odnosno, izgled, moram priznati da mrzim Facebookovu hirovitost. Ne toliko što konstanto radi na promjeni svoga izgleda (novi news feed, novi timeline, novi izgledi na mobilnim verzijama…), nego zbog onoga što nastupa prije, za vrijeme i nakon svake promjene. Ukoliko ste do sada koristili Facebook samo u osobne svrhe, možda ove njegove “mušice” niste niti primijetili, ali svaki community manager i druga osoba koja koristi ovu društvenu mrežu u poslovne svrhe, svaku promjenu osjeća poput kostobolje prije oluje. Sadržaj koji nestaje, pa se misteriozno pojavljuje, neobjašnjive statistike, nemogućnost objavljivanja statusa – samo su neki od znakova da se nešto ponovno događa s ovom društvenom mrežom. Facebooče, tvoja nova frizura često nije vrijedna svih tih muka!
Mrzim tvoje cipele…
Cipele, frizura, stil… Pretpostavljam da to možemo staviti pod istu stavku. Facebooče, iako ti je tek deset godina i tehnički još nisi ni ušao u pubertet, vrijeme je da preboliš te tinejdžerske bolesti i konačno kupiš pošten par cipela, kao pravi gospodin.
I način na koji mi čitaš misli.
Tko zna više o nama od samoga Facebooka? Uvjerena sam da ni najbliži članovi obitelji i prijatelji ne znaju neke stvari o nama koje ova društvena mreža zna. Iskamčio je mnoštvo naših osobnih podataka. Zna što najviše volimo jesti, koje filmove i serije gledamo. Zna kad nam je rođendan i pobrine se da nam ga prijatelji ne propuste čestitati. Zna koje smo događaje posjetili, koja smo mjesta obišli i što smo tamo radili. I za što koristi te podatke? Da bi nam plasirao oglase za pripravke protiv ćelavosti ili debljine. Uf. :/
Mrzim što si uvijek u pravu.
I da, vjerojatno je u pravu – ćelavi smo i/ili trebamo smršaviti. No, ne trebaš nam ti da nam to kažeš, Facebooče!
Mrzim kad me tjeraš na smijeh…
Smiješni video zapisi mačaka, memei, šaljivi stripovi, natpisi, karikature, statusi… Sve to nekad sami podijelimo ili se barem nasmijemo. Kako Facebook pamti ono na što smo reagirali, i prema tome prilagođuje sadržaj koji će nam se češće prikazivati, nije niti čudno što nam news feed postaje malo… Bedast. Sami smo si krivi, jer lakše reagiramo na “lakši” sadržaj. No, sada je Facebook odlučio intervenirati i prikazivati nam ipak malo kvalitetniji sadržaj (na nesreću svih onih koji se bave kreiranjem sadržaja). Facebooče, prvo nas tjeraš na smijeh i onda nam to oduzimaš! Zašto?
Isto kao i na plač.
“Rasplakali” smo se stotine puta nad fotografijama gladne djece, napuštenih psića i pričama o kakvoj nepravdi u svijetu. I što smo napravili? Stisnuli smo Like, Share, Comment. Facebook nam je proširio horizonte o tome što se događa diljem svijeta, a istovremeno nas je lišio potrebe da nešto napravimo. Jer nam se čini da smo dijeljenjem informacije nešto doista napravili. A zapravo nismo.
Mrzim što te nema kraj mene…
Da, mrzim činjenicu što nas je Facebook istodobno zbližio i udaljio. Zbližio nas je s osobama s kojima smo išli u vrtić, osnovnu i srednju školu, na fakultet, družili se u djetinjstvu, povezao je razdvojene obitelji… Mnoge bi ljudske sudbine bile drugačije da nije društvenih mreža. No, istodobno, smanjila nam se potreba za kontaktom uživo, jer smatramo Facebook komunikaciju dovoljnom. Putem njega se dogovaramo za kave i piva na koja nikada nećemo otići, međusobno ćemo si lajkati statuse, a uživo izreći samo tihi pozdrav, ako i to.
I činjenicu da me nisi nazvao.
Odnosno, činjenicu što je naš sugovornik vidio poruku koju smo mu poslali, ali nije odgovorio. Znamo da je poruka pročitana, Facebook nam je rekao!
Iskreno, možda nam je bilo lakše u devedesetima, kad nas “nije nazvao/nazvala”. Bar smo mogli maštati o tome da se toj osobi nešto dogodilo, pa zato ne može podići slušalicu. Sad znamo da nije tako, jer nam se jednostavno ne želi javiti. Iako u isto vrijeme igra Candy Crush Sagu ili Bejeweled Blitz ili Poker ili što je već aktualno… 🙁
No najviše mrzim to što te ne mrzim. Nikako, ni trunčicu, baš ni malo.
Unatoč činjenici što mnogi od nas često grde Facebook, smatraju ga lošim za poslovanje, lošim za osobne odnose, vraćamo mu se svakoga dana. Volimo ono što nam donosi, volimo što nas je barem donekle zbližio s udaljenom rodbinom i prijateljima, volimo putem njega “zaviriti” u tuđe živote, volimo se na njemu pohvaliti sitnicama i krupnim stvarima, volimo “uloviti” nešto na njegovim nagradnim igrama, volimo galamiti na stanje u državi, na političare, jedni na druge… Sve to iz udobnosti naših fotelja. I mrzimo što to volimo.
Sretan rođendan, Facebooče, ti stari gade, bez kojega ne možemo! 🙂 Kao poklon njemu (i nama samima) posvećujemo mu legendarni Heath Ledger trenutak iz filma spomenutog na početku teksta.
[youtube]http://youtu.be/S7N6kB11GpE[/youtube]