Kao što smo najavljivali, Jon Bradford, direktor londonskog TechStarsa, održao je zanimljivu panel diskusiju u Zagrebačkom inkubatoru poduzetništva, a koju je vodio Ivo Špigel. Bradford je osnivač britanskog akceleratora Springboard, koji odnedavno djeluje TechStars London i tako je postao dijelom jednog od najvećih američkih startup akceleratora.
Predavanje je izazvalo veliko zanimanje domaće startup scene, pa je tako većina posjetitelja priznala da je trenutno ili dio startupa ili razmišlja o tome. Samim time su posjetitelji imali i mnogo pitanja za Jona, od toga jesu li hardverski startupi zapostavljeni spram softverskih startupa (Jon tvrdi da su, sudeći prema stanju u SAD-u, hardverski startupi the next big thing), do izražavanja strahova prije kretanja u poduzetničke vode, na što je Jon odgovorio kako autori startupa moraju biti odvažni ukoliko žele biti uspješni.
Za pitchanje u Americi velik problem predstavljaju – vize
Jon je otkrio kako je došlo do pripajanja Springboarda TechStarsu. Naime, osnivača TechStarsa, Davida Cohena, poznaje već godinama, a ključni se trenutak odigrao prije Božića – TechsStars se napokon želio proširiti izvan granica SAD-a, a od ideje do izvedbe bilo je potrebno samo šest tjedana. Jon je otkrio koje su prednosti sa sobom donosi jedan američki akcelerator:
U Europi se odluke donose sporije, a time i investicije stižu kasnije, dok je Amerika tu praktičnija. No, manje od pet posto startup timova u Americi dolaze s područja “preko bare”, jer vize ograničavaju njihov boravak.
Naime, TechStarsov program traje 90 dana, dok stranim državljanima viza dopušta boravak na jednak vremenski period – što bi značilo da se pitch održava posljednjeg dana boravka u Americi, odnosno, kako je Jon to slikovito dočarao, pitchate dok lovite taksi za aerodrom. Iz toga je razloga TechStarsov program u Londonu daleko praktičniji.
Objasnio je ukratko i kako sam program izgleda – u njemu sudjeluje između 80 i 100 mentora, a sva se mentorstva organiziraju jedan na jedan s timovima. Nakon nekog vremena mentori biraju tim s kojim će raditi do kraja programa i izdvajaju određen broj sati za taj tim svakoga tjedna. Jon navodi kako im je u cilju da budući poduzetnici postanu dio “obitelji”, a jednoga dana, kad postanu uspješni poduzetnici, da uloženi novac ponovno vrate u sustav, odnosno, da pomognu budućim generacijama poduzetnika.
Prosječna dob uspješnog europskog poduzetnika – 39 godina!
Vjerojatnost ulaska startupa u program je tek od tri do pet posto! Naime, od 300-400 prijava, koliko akcelerator dobije, samo se deset timova odabire za program. Jon je spomenuo i zanimljiv podatak kako je prosječna dob uspješnog europskog poduzetnika 39 godina i napomenuo kako autori startupa ne moraju nužno imati dvadesetak godina da bi se upustili u ovakvu avanturu.
Posjetiteljima je zanimljiv bio i proces odlučivanja koji će startup ući u program akceleratora. Jon je izdvojio nekoliko kriterija:
- Osobnost – Prvo pitanje koje postavlja osnivačima startupa je da kažu nešto zanimljivo o sebi. Navodi kako jednostavno moraju imati “ono nešto”, i kao pojedinci, i kao tim.
- Tim – Tim mora biti snažan! Radije odabiru osobe koje dugo vremena rade zajedno, nego tim koji se sastoji od više genijalnih pojedinaca, ali koji se ne poznaju dovoljno dugo vremena. Napominje kako se nerijetko dogodi da tijekom programa tim jednostavno “eksplodira”.
- Posvećenost – traže se osobe koje su u potpunosti posvećene startupu, jer treba imati na umu da je tim nakon tri mjeseca gotovo u potpunosti prepušten sam sebi.
- Ideja – iako je bitna, dolazi tek na četvrto mjesto.
Osim što je održao predavanje zagrebačkoj startup zajednici, u sklopu ZIP Masterclass Seriesa Jon će mentorirati sadašnjim ZIP-ovim startupima, a sutra, od 20 sati, možete ga sresti u još opuštenijoj atmosferi u Movie Pubu.