Često se povlače priče o tome kako je igranje video igara štetno za djecu i potiče agresiju, no tek su se nedavno počeli istraživati pozitivni učinci koje ova aktivnost može polučiti. Kako igre također imaju sve napetije i često sve bizarnije scenarije, roditelji su također zabrinuti kako bi njihova djeca zbog njih mogla razviti noćne more, no istraživanje jedne od vodećih psihologinja na ovom području pokazuje kako bi im igranje igara zapravo moglo pomoći da se nose s noćnim morama, ali i stvarnim situacijama te osnažiti njihovu kreativnost.
Često se povlače priče o tome kako je igranje video igara štetno za djecu i potiče agresiju, no tek su se nedavno počeli istraživati pozitivni učinci koje ova aktivnost može polučiti. Kako igre također imaju sve napetije i često sve bizarnije scenarije, roditelji su također zabrinuti kako bi njihova djeca zbog njih mogla razviti noćne more, no istraživanje jedne od vodećih psihologinja na ovom području pokazuje kako bi im igranje igara zapravo moglo pomoći da se nose s noćnim morama, ali i stvarnim situacijama te osnažiti njihovu kreativnost.
Jayne Gackenbach psihologinja je s kanadskog sveučilišta Grant MacEwan, a također i jedna od vodećih stručnjaka koji se bave utjecajem video igara na snove. Počela se baviti ovom temom kada je njen sin u devedesetima počeo intenzivno igrati na Nintendu, kako prenosi The Verge, a Gackenbach se zainteresirala za mogući utjecaj koji ovaj novi hobi ima na njega i njegovu psihu, pogotovo na nesvjesne kognitivne procese koji se odvijaju dok spava. Promjene koje se događaju u snovima, tvrdi ona, također mogu utjecati na iskustva pojedinca u budnom stanju:
Paralela koja se može povući između ‘gameanja’ i snova jest da ste u oba slučaja u alternativnoj stvarnosti, bila ona biološki ili tehnološki konstrukt. Zanimljivo je vidjeti kako se ove alternativne stvarnosti mogu pretočiti u svjesno stanje, kada reagirate na poticaje iz stvarnog svijeta.
Kontrola nad likom u igri – kontrola nad snovima
U svom posljednjem radu Gakenbach i suradnici došli su do zaključka kako su hardcore gameri skloniji lucidnim snovima od onih koji nemaju naviku igranja igara. Prvi je put do ovog zaključka došla 2006., kada je primijetila da ljudi s lucidnim snovima i gameri u budnom stanju dijele neke karakteristike, poput pojačane usredotočenosti i boljeg osjećaja za prostor.
U svom prvotnom istraživanju pratila je učestalost lucidnih snova 125 gamera i ne-gamera i pronašla je snažnu korelaciju između te dvije varijable. Svoje preliminarno istraživanje u međuvremenu je poduprla drugima vezanim uz ovaj predmet proučavanja. U sljedećoj studiji koja se oslanjala na „dnevnike snova“ sudionika, kao i na igre koje su igrali prije određenog sna, pokazalo se kako tijekom lucidnih snova ispitanici imaju kontrolu samo nad svojim likom, ali kao i u igrama, često mogu prebacivati gledište s prvog na treće lice:
Gameri su već znaju kako je to biti u alternatinoj stvarnosti pa je činjenica da gamer primijeti da je u snu i da zna manipulirati situacijom savršeno smislena.
Ta se manipulacije posebno očituje u neugodnim snovima i noćnim morama, primijetila je Gackenbach. U situacijama zastrašujućim situacijama ili kada je u snovima prisutna neka prijetnja gameri se rijetko bude u stravi, već nastavljaju sa snom u kojem uzimaju kontrolu nad situacijom. Treba ipak naglasiti kako se njena testna skupina sastojala muških gamera, s jedne strane zbog toga što je gaming zajednica ipak još uvijek predominanto muška pa je tako i lakše naći muške ispitanike koji odgovaraju strogim kriterijima studije.
Čini se da igranje video igara služi kao svojevrsna zaštita od ružnih snova, barem kada je riječ o muškim gamerima. To se može vidjeti kao dobra stvar, jer je prijetnja manje uznemirujuća i neće vam prekinuti san.
No nije riječ samo o snovima. Evolucijska teorija snova koju je predložio Antti Revonsuo predlaže da se ljudi dok sanjaju zapravo u virtualnom okruženju pripremaju za opasne ili problematične situacije u stvarnom svijetu. Snovi su, tvrdi on, evolucijski mehanizam koji nas u sigurnom okruženju kako bismo bili spremni suočiti se s mogućim prijetnjama u stvarnom životu. Lako je tu povući paralelu s igranjem video igara, koje se primjerice nerijetko koriste u vojsci kako bi regruti izvježbali određene radnje, razvili vještine, ali se i pripremili na stresne situacije.
Kada smo već kod vojske, Gackenbach se osvrnula i na ovu skupinu te ispitala postoji li razlika između količine stresa i ratne tematike koju su vojnici gameri i ne-gameri doživlajvali u snovima za vrijeme svoje službe, a istraživanje je pokazalo kako su gameri u nesvjesnom stanju uistinu u snovima doživljavali manje prijetnji.
Kreativnost i virtualna stvarnost
Osim smanjivanja razine stresa, gameanje je dobro i za razvoj kreativnosti, tvrdi autorica ovih znanstvenih članaka. Tijekom svojih istraživanja, koji su se uvelike temeljili na dnevnicima snova, primijetila je da gameri često imaju čudnije snove, s neuobičajenim ili nemogućim scenarijima i izmišljenim likovima, nego što je to bio slučaj s kontrolnom skupinom ne-gamera, a čudni se snovi povezuju s povećan0m kretivnosti u svakodnevnom životu.
Treba svakako imati na umu da ova istraživanja imaju neka velika ograničenja. Kako istraživači nemaju još kako zapravo pratiti tuđe snove i neposredno vidjeti što se u njima događa, u istraživanju se moraju oslanjati na izvješća sudionika, što sa sobom povlači određene zadrške.
Pokaže li se, međutim, da su istraživanja Gakenbach i suradnika točni, u budućnosti možemo očekivati da će gameanje uz nove tehnologije kao što su Oculucs Rift ili PriorVR imati još snažniji učinak na podsvijest, ali posredno i na svjesne reakcije.